Tu smo mi

Može li vam srce puknuti nekoliko puta u istom danu?
O da. Još kako može.

Težak je danas dan za Petrinju. Jedan od najtežh u njenoj povijesti. Jedan od onih za koje poželiš da se nikada, nikome, nikada ne ponove. Dan u kojem se probudiš sa neizrecivom i neopisivom bojazni koja je toliko snažna da se pretvara u klupko mučnine u utrobi. Srce lupa sve snažnije i nemirnije kako se kazaljke sata primiču onom trenutku kada je vrijeme stalo na tornju župne crkve svetog Lovre. Sve ono proživljeno i preživljeno zapljuskuje te poput mora boli. Trudiš se samo ostati sabran i disati. Trudiš se potisnuti slike koje samo naviru. Trudiš se i govoriš sam sebi - prestani, da te ne uguši silina tuge koju osjećaš.

Danas su Petrinjci, u organizaciji građanske inicijative Petrinjsko proljeće, grlili svoju izranjavljenu gradsku jezgru. Odvojeni transparentima načinjenim od tkanine, kako bi ispoštovali epidemiološke mjere, grlili su gradski trg, naše škole, naš prekrasni park. Grlili svoje uspomene, svoja sjećanja, sve one sretne trenutke koje su doživjeli u srcu svoga grada.
Danas smo po prvi puta na ekranima mogli vidjeti spot za pjesmu "Izgovaram tvoje ime glasno" u režiji Branka Schmidta, snimljen u centru Petrinje. Veliku glazbenu divu Terezu Kesoviju i našu djecu, kao i simbole svih onih koji su na današnji dan prije točno godinu dana iz svih krajeva Hrvatske pohrlili u Petrinju, opet ponavljam jer moram - riskirajući vlastite živote kako bi pomogli i učinili sve što je u njihovoj moći da olakšaju strahotu koju smo preživjeli. Znate što ću vam reći? Dušu sam isplakala. Kako da je ne isplačem kad čujem stihove "neuništiva ljubav to je"? Jer je uistinu neuništiva ljubav koju nosimo u srcima za taj gradić koji nas je zauvijek vezao mirisom svojih lipa i ljepotom koju sada nosimo samo u sjećanjima.
A onda vidim fotku naših vatrogasaca koji su na obilježavanje godišnjice potresa išli sporednim ulicama, i riječi jednog od njih:"Najveće poniženje u 23 god vatrogastva sam doživio kad su nas poslali u mimohod sporednim ulicama na godišnjicu potresa." I sjetim se kako smo stajali na raskršću, svi isprestravljeni, neki u kućnim papučama i bez jakni, ni ne znajući kakva se strahota dogodila u samom srcu grada. Iz Vatrogasne ulice, uz zavijanje sirena, iz svoje su baze prema centru grada jurila sva raspoloživa vatrogasna vozila. Pa dragi naši dečki, dajte da vam nešto kažem, i sigurna sam da nisam jedina koja to misli. Možda ste danas hodali sporednim ulicama, ali ste 29. prosinca 2020. nudili svoje živote čudovištu iz podzemlja dok ste spašavali sve one koje ste spasili. To se ne zaboravlja, i vaš vam današnji mimohod služi na ponos i čast, koliko god išao sporednim ulicama. Hvala vam na svemu što ste učinili za naš grad.

Progurali smo današnji dan prepun emocija, strašnih sjećanja, tuge. Pokazali smo da nismo nevidljivi ljudi u nevidljivom gradu.
Još kako smo mi vidljivi i još kako smo tu.

( fotke - zagrljaj grada, snimanje spota - PS portal, vatrogasci - Marlena Ljubičić i Kristijan Cavrić )