Hrabrost i snaga, što drugo

Za uspjeh u životu valja imati puno toga što ide na ruku, ali iznad svega valja biti odlučan, hrabar, tvrdoglav i ići do kraja. Boriti se kao lav za ono što si stvarao svojim rukama, a nestalo je u nekih tridesetak sekundi.

Ivančica Marčinko Kudlek svojim je vrijednim rukama stvorila pravo malo carstvo, otvorivši frizerski salon u Petrinji i Capriccia centar u Nebojanu. Salon je nedavno bio renoviran, a u Nebojanu su mnogi organizirali proslave dječjih rođendana, teambuildinge, djevojačke ili momačke večeri. Prekrasna priroda, sve uređeno sa toliko ljubavi i truda. I naš je odjel tamo proboravio jedno poslijepodne, ludo smo se zabavili. Toliko su igara osmislili da je to čudo jedno, a sve da se ljudi opuste i dobro zabave. I sve je to nestalo 29. prosinca, sav njihov trud i mukotrpni rad pretvorio se u hrpu ruševina.
Kad sam danas vidjela fotku na kojoj Ivančica šiša ispred svog uništenog salona u samom srcu grada, srce mi se ponovno rasulo u krhotine,
To su Ljudi o kojima neprekidno govorim, oni koji žele vratiti život u Petrinju, oni koji neće odustati koliko god bilo teško. Njihove bi fotke trebalo staviti na džamboplakate, da ih svi vide i dobro upamte njihova lica, i da ih se sjete kada pomisle da im je teško u životu.

Želim nam svima da ova agonija što prije okonča, da se majka zemlja konačno umiri i da onda svi možemo nastaviti barem na tragovima nekadašnjeg života. Tamo gdje se naše vrijeme zaustavilo 29. prosinca u 12:18. Ovakvima poput Ivančice - moje najdublje štovanje i naklon do poda.

( fotke - Ivančica ispred svog uništenog salona, pa malo ja na spomenutom teambuildingu u Nebojanu, pa Andreja Mrmić Validžija ispred uništenog krojačkog salona Jana )