Voli vas hrvatska Hiroshima

Hrvatska Hiroshima danas tuguje zajedno sa cijelom našom zemljom, najljepšom na svijetu.

Obzirom na silinu kojom je čudovište iz utrobe zemlje razjapilo ralje, a kažu da je potres bio jednak snazi atomske bombe, silno tužna i potresena moram reći da smo dobro i prošli. Zamislite da su škole bile pune učenika, ili da se sve desilo usred noći. Ne usuđujem se ni pomišljati koliko bi bilo ljudskih žrtava. I ovi poginuli su previše; neprestano to ponavljam, sve se može nadoknaditi ali ugašeni ljudski život nikada se više ne može vratiti. Naša trinaestogodišnja sugrađanka poginula je pred očima svoje majke. Nema većeg bola; ostaješ bez riječi i naprosto ne znaš kako bi uobličio svoje misli i ono što eventualno možeš izgovoriti. Utjehu ne možeš pružiti, jer takav nezemaljski bol ne poznaje utjehu.
Ubrzo će krenuti rušenje centra Petrinje, svih onih zgrada koje smo tako dobro poznavali i kraj kojih smo svakodnevno prolazili. Nestaće zgrada naše nekadašnje Bonbonierre, u kojoj sam kao dijete kupovala bombone na vagu i svoje omiljene grožđice u čokoladi. Nestaće lice i srce Petrinje kojeg sam nosila u svom srcu gdje god da sam pošla. Moraćemo se naviknuti živjeti sa tom silnom prazninom u prostoru i svakodnevno prolaziti poznatim ulicama bez njihovih uništenih lica, dok se ne naprave neke nove kuće i ne uskrsne neko novo lice našeg voljenog grada.

Ima još nešto u svemu tome - grad ne čine samo kuće i ulice. Grad čine svi ljudi koji u njemu žive; njihova srca kucaju sa srcem grada u jednakom ritmu. Od 29. prosinca 2020, Petrinju čine i svi oni koji su stigli u naš mali gradić pružiti nesebičnu pomoć iza najstrašnijeg razaranja kojeg smo doživjeli, strašnijeg i od one ratne 1991. U mojim očima i oni su postali Petrinjci, naši sugrađani koji će uvijek moći pokucati na naša vrata i biti nam dragi gosti. Toliko ih je da Petrinja zapravo ima puno, puno više stanovnika nego što to mislimo. Malena općina Viljevo uputila je na našu županiju izdašnu pomoć, i dio donacije stigao je i u Petrinju zahvaljujući dobrim dušama Siska, a sve je organizirala dvadesetjednogodišnja studentica iz Viljeva, koju isto tako od jučer smatram Petrinjkom.

Teški su ovo dani za sve nas. Za one koji su direktno pogođeni ovom kataklizmom, ali i za sve one koji su na bilo koji način pomogli i duboko suosjećaju sa stradalnicima.
Voli vas hrvatska Hiroshima, tako da znate. Budite i dalje Ljudi kakvima ste se pokazali.

( fotke - Željko Lukunić/ Pixell i Anita Lokner, naša draga Petrinjka )