Sandale

Agnes Gonxha Bojaxhiu, puno poznatija pod imenom Majka Tereza, bila je visoka svega 152 centimetra. Sićušna, krhka ženica koja je iz rodnog Skoplja, iz albanske katoličke obitelji, otišla tisućama kilometara daleko, na ulice Calcutte. Njeno lice bilo je posljednje što su od ovog svijeta vidjeli toliki umirući. GladnIma, golima, beskućnicima, osakaćenima, slijepima, gubavcima, svim onim ljudima koji su se osjećali neželjenima, nevoljenima, zanemarenima od društva i koji su postali teret društvu otvoarala je širom vrata svojeg srca i misije koju je osnovala. Od napuštenog hinduističkog hrama, uz pomoć indijske vlade, stvorila je hospicij za neizlječivo bolesne ljude, kojima je tamo pružena prilika da napuste svijet na na način dostojan čovjeku a ne ležeći na ulici. Ukoliko su tako željeli, prije smrti su muslimanima čitali odlomke iz Kurana, hindusima su donosili svetu vodu Gangesa a katolicima davali bolesničko pomazanje. Kolikim je tisućama djece i teško bolesnih, umirućih ona pružila ruku, nahranila ih i previjala njihove stravične rane, i na duši i na tijelu. 1979. primila je Nobelovu nagradu za mir. Kada je umrla, sahranjena je uz najviše indijske državničke počasti. Medaljone s njenim likom i danas u Indiji s ljubavlju nose pripadnici svih religija i boje kože.

Bilo je onih koji su kritizirali njen rad na vrlo ružan način, između ostalog govorilo se i o velikim sumama novca koje su donirane za Misionarke ljubavi a utrošene su tko zna kud. Takvima bi možda trebalo ispričati ovo što slijedi. Kada je krenula u Oslo primiti Nobelovu nagradu za mir, zaustavila se u Zagrebu. Osim svoje redovničke bijele halje, na nogama je imala sandale koje su se raspadale. Monsinjor Mijo Gabrić, koji je dobro poznavao Majku Terezu i pratio ju je na dodjelu nagrade, rekao joj je da ne može ići u Oslo u njima. Jedva su je nagovorili da joj kupi nove. U Bakačevoj ulici, u Astrinoj trgovini, kupili su nekoliko pari sandala od kojih je ona odabrala jedne a ostale su poklonili potrebitima. Stare sandale ostale su u Zagrebu, a zagrebačke je nosila idućih osamnaest godina, sve do svoje smrti.

Pa svi vi koji se usuđujete govoriti o njenom radu i svemu dobrom koje je tako tako nesebično pružala drugima, pogledajte u čemu je ona hodala zemljom. Dok ste vi u svojim toplim i udobnim foteljama tipkali svoja dubokoumlja, ona je previjala gubavce i hranila sirotinju po ulicama Calcutte. Koliko ste vi pari obuće promijenili u osamnaest godina? Stoga niste vrijedni ni da pogledate njene raspadnute sandale, a kamoli da ih obujete.

Vrlo je malo duša poput njene. Bila je tako sićušna tijelom, a tako moćna duhom i vjerom u ono što čini. Danas bi proslavila svoj 110. rođendan. Sigurna sam da negdje među zvijezdama, u onom plavetnilu koje nam je tako strano i nepoznato, ona blista poput najljepšeg dragulja.

( photo by Bitno.net )