09

nedjelja

kolovoz

2020

Dnevnik očajne kućanice - noktologija

Danas popodne poriktala ja malo nokte, malo ljetnog visokog sjaja za pandže kakve dugo nisam imala. Odabrala narandžasti turbonaglosušeći lak, pa opalila preko njega malo šljaštećeg prozirnog, nek se šljašte na suncu, pa ljeto je.

I onda, kad se lak posušio i kad sam se nadivila kak su nokti krasni, krenem skinut navlaku sa madračine sa svog rođenog kreveta, i ciferšlus se ko malo zaglavi. Znojim se ja, možda tu i tamo malo opsujem, jer ak strgam cif madrac komforno mogu bacit, ne znam gdje da kupim cif dužine anakonde ( a tolko negdje je dugačak ovaj o kojem pričam ). Pa mic vamo, mic tamo, i u tom micmic pukne meni nokat na prstenjaku. Do mesa, naravno, nego kak drugačije će puknut. Ja u šoku, pa čemu sam ih pazila i uriktala da bi mi sad ciferšlus od madračine sjebo koncepciju? Ljuta ja ko ris, bubnem navlaku prat i odem kod frendice na kavu. Još me ona pita gdje radim nokte, reko šta ću ić na nokte, pa to su moji rođeni nokti i sama ja to hendlam, jedino mi je jedan puko a žao mi ih sad sve odrezat.
Dođem kući, izmandrljam navlaku da se suši i sjetim se da nisam oprala kantu od smeća. Pa ću časkom to riješit, malo domestosa u mlaku vodu i partviš koji imam u svrhu drljanja po kantama. Operem jebenu kantu, i kad sam išla prolit vodu nekako zamandrljam s kantom i krenem je hvatat i pukne mi šta? Nokat na malom prstu. Do mesa, naravno, da kak drugačije. Tu sam ja opet u blagom šoku; pa jel moguće da skršiš dva nokta na par sati razmaka jebote? E pa moguće je, ja sam živi dokaz da je moguće.
Pa mi opet prošlo kroz glavu kak pametne žene sad dangube kojekuda po fensišmensi vilama i kelje fotke po društvenim mrežama, uz prigodne heštegove, a ja jebem mačku mater skidajuć navlake od madračina i perem zelenu kantu, sveudilj lomeć nokte na navedenim uporabnim predmetima. A poznavajuć mene, sigurno bi se nasmrt dosađivala na Maldivima il u Dubrovniku recimo; tamo mi sigurno ne bi dali da ko gošća skidam navlake sa madračina i perem kante od smeća jer mi je dosadno.
Paradajz terasu i cvijeće sam zalijevala uz neviđene mjere opreza, da bar još malo gledam ove nokte šta su ostali u komadu iza današnjih manevara po šlafcimeru i dvorištu.

Evo prilažem i dokazni materijal, položaj ruke zvan May The Force Be With You. Drage žene, sestre po rukovanju kućanskim aparatima i ostalim gluparijama, ako iznađete način da nokti ostanu cijeli kad se zaglavi cif na navlaci il kad vam počne padat kanta od smeća, molim da mi date detaljnu uputu.


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.