07

petak

kolovoz

2020

Vjeverac

Sjedimo danas oko pola jedanajst na terasi, najdraži frajeri se igraju, kad čujem ja krši nešta po mojoj lijeski.

Poveselila se, reko - možda je odnekud dobauljala vjeverica, znala sam ih viđat blizu škole. Tu ću ja polako prema lijeski, pa mi sve čudno da tak malena životinjica može savijat grane tom silinom, ko da vepar bere lješnjake. I to sa ceste, s vanjske strane ograde.
Otvorim ja vrata, kadli ugledam vjevericu. Doista nema kitnjast rep; ima naglobež košulju i smeđe hlače, naočale i brkove i jedno sedamdeset kvrga na leđima, i bere moje lješnjake u najlonkesu iz koje viri kruh. Tu ću se ja vjeverici, da ne kažem vjevercu obratit prigodnim riječima:
- Dobar dan, jel vi uvijek tak sabirete plodove za zimu putem do kuće? Ono, s tuđih lijeski? Jel vam treba lojtra il još jedna najlonkesa da časom donesem iz kuće?
Vjeverac prestaje sa branjem lješnjaka, pa me pogleda prek naočala pogledom tipa - šta je, igra mečka, i kaže:
- Pa ubro sam malo samo.
A kesa do pola puna jebote. Reko:
- Pa kak vas nije sram, čovjek u vašim godinama, kud mi kršite po lijeski tud me još i lažete?!
Vjeverac odmahuje rukom i prelazi na drugu stranu ceste i nastavlja šta? Brat lješnjake kod druge susjede, isto s vanjske strane ograde; šta ne bi nabro, očistiće ih doma i spremit da ima krckat za po zimi. Jebe se njemu šta bi i ja možda spremila koji lješnjak, pa imam u dvorištu puno više za ubrat neg šta ih ima s vanjske strane.

Točno mi dođe da mu smjestim pušku. Naime, moja susjeda ima pod prozorima do ceste drvce banane. Pa jel ne bi bilo zanimljivo nakeljit gore visoko pod lišćem kartonskih banana, onak naglozreložute boje, pa nek nosi sa sobom grablje svako jutro da ih može dobavit i nek se plentra po plotu kad misli da nikog nema doma. Ono, banane su najfinije kad su friško ubrane, i to rukom otkinute, po mogućnosti zrele. Jer ove koje beru kojekuda po plantažama zapravo beru skroz zelene, dok dođu brodom taman dozore. A ove bi mogo krenut brat kad ide iz dućana. Šta fali, da mu ne padne kalij dok stigne kući.
Pa nisam ni znala da vjeverci nose košulje i hlače na peglu kad idu spremat lješnjake za zimu, života mi moga.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.