Summertime, and the living is easy...

Dok sam bila vrlo maleni curetak, ljetne nedjelje bi obično provodili na petrinjskom kupalištu. Iz ove perspektive se pitam kad se mama morala ustat ujutro da spoha meso, nareže paradajz i papriku, ohladi i nareže i očisti od koštica lubenicu, napravi limunadu, spakira sve te plastične kutijetine, pripremi ručnike i ležaljke i svu moju aparaturu. Iz one perspektive jedino sam jedva čekala da krenemo, užasavalo me jedino to šta sam imala dugu kosu pa sam morala istrpit to silno prepletanje i vezanje da mi se kosurina ne smoči.
Onda krenemo pješice na kupalište, usput tatu oženim za sladoled kod Behadina, pa kroz park i preko mosta u Kaniži na nasip pa na kupalište, po mogućnosti da se zauzme mjesto kod onog starog bunkera jer mama al nikako nije podnosila bit na suncu. Naravno da već u prvom namakanju smočim kosu, šta dovodi do maminog predavanja tipa - e pa znaš kad ćeš sad više ić u vodu, otprilike nikad, šta ja govorim svaki put. Naravno da odmah iza predavanja moram jest jer sam jako gladna, pa moram lokat limunadu, pa moram jest lubenicu. Sjećam se da me jedne zgode ubola pčela jer mi je sok od lubenice curio po nogama, prestala sam blejat tek kad je tata reko da će mi kupit još jedan sladoled kad se budemo vraćali kući.
Puno godina kasnije na Kupu sam išla sa društvom iz škole. Više me nije toliko smaralo jelo i hoću li smočit kosu; puno smo vremena provodili kartajuć belu i vrebajuć svoje tajne simpatije. Na Floridu nisam smjela ni pomislit otić, tamo je uvijek bio moj brat sa svojom ekipom pa sam se držala kupališta da izbjegnem svaku mogućnost eventualnih sankcija, jer ulaganje veta kod mame nije imalo prolaz. Zapravo mi je bilo najdraže ponest neku knjigu pa se pržit na ručniku i čitat, i putem doma pojest sladoled il popit limunadu kod već spomenutog Behadina.

Kupalište je i danas moje omiljeno mjesto. Volim miris Kupe i njenu zelenu ljepotu. Danas su moji prohtjevi maksimalno smanjeni, volim biti tamo jer me i pogled i prostor vraćaju u neke davno prošle godine, bezbrižna topla ljeta koja još nisu imala teret života. Zadnjih nekoliko godina skupljam kamenčiće čiji mi se oblik svidi i prazne riječne školjke; stoje u hodniku na prozoru i kad god ih pogledam pomislim na ljeto koje će odagnati sivilo neba i donijeti mlačne noći ispunjene glasanjem cvrčaka.
Ljepše je živjeti ljeto.

( photo by MojKvart, nije mi se dalo tražiti moje fotke Kupe )