21

nedjelja

lipanj

2020

Moje male najveće ljubavi

Već dva dana uživam u dugotrajnijem društvu najdražih frajera. Njihovi roditelji imaju prilično puno posla, pa dolaze k meni, malo manji najdraži frajer pa onda i veći najdraži frajer.

Tako mi je manji najdraži frajer priredio pravu predstavu. Deku sam morala koristiti kao zastor.
- Prvo pljesak na početku predstave - kaže mi.
Ja plješćem dok on slaže životinjice koje će glumiti u predstavi samo za mene.
- Nekoć davno živjela je Ovčica Bovčica koja se izgubila u šumi ( tupka ovčicom po stolu, šuma su njegova čaša i kockice ). Upomoć, ja ne znam doći do svoje kuće ( ovčica surlja sve brže po cijelom stolu ). Čuo ju je dinosaur Pandić ( eto i dinosaura u stampedu preko stola ). Što se dogodilo, ja ću ti pomoći ( prilazi tupkajući ovčici ). Izgubila sam se i ne znam gdje mi je kuća ( dinosaur preuzima kontrolu nad situacijom i vodi je do kuće ). Evo tvoje kuće, vidiš da sam ti pomogao da je pronađeš. Hvala ti puno, evo i druge ovčice koja živi u mojoj kući ( dinosaur i druga ovčica se pozdravljaju i dinosauru otpada prednja noga; ja plješćem, on me prekida - nemoj pljeskati, popravi mu nogu da mogu reći čiča miča - gotova priča, pa moram ustati i kirurški riješiti situaciju. )
Nakon što je obavljena trijaža dinosaura slijedi odjava i naklon glumca i svih životinja.
Veći najdraži frajer zapravo mi je otkrhnuo komadić srca. Dok smo slušali njegove omiljene pjesme upitao me:
- Koliko ćeš ti još živjeti?
- Zašto me to pitaš? - odgovaram.
Gleda me vrlo ozbiljno svojim plavim pogledom i kaže:
- Zato što te jako puno volim i ne želim da umreš.
U milisekundama meni pred očima prolazi slika iz bolnice; on prilazi mom krevetu, pažljivo mi dodiruje izubijano lice još uvijek puno stakla i kaže mi - ti si meni svejedno najljepša. Mogla sam onog jutra otići u vječnost da ga nikad više ne zagrlim.
- To nitko ne može znati. mili. Svatko mora jednom otići. Ali ti znaš da te ja najviše volim, i da ću te čuvati i kada odem. Jedino te više neću moći zagrliti.
Njegov plavi pogled, i ručice oko mog vrata. Daje mi pusu i nastavlja slušati svoje omiljene pjesme, kao da ništa nije ni pitao.

U jedno sam sigurna. Kada jednom dođe vrijeme da odem, jedino za čime ću žaliti jest njihov smijeh, njihovi zagrljaji i sva ljepota i svjetlost koju su unijeli u moj život.

( ovo je gusar u šeširu kojeg mi je nacrtao manji najdraži frajer )

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.