Halimin put

Kad odgledaš "Halimin put", zauvijek se otkrhne jedan komadić duše i pretapa se u silnu bol i prazninu.

Halima je udana žena, nerotkinja ( rekli bi u njenom kraju - jalova je ) i živi zapravo raspeta silnom čežnjom da i ona u naručju uspavljuje ono što je u mukama donijela na svijet. Želja joj se ispuni na sasvim drugačiji način; kćer njenog brata, Safija, ostaje trudna sa mladićem druge vjere i otac je istjera iz kuće. Ona se sklanja kod Halime i njenog muža, gdje i donosi na svijet sina. Za selo je dijete umrlo pri porodu, a Halima ga podiže kao svoje najrođenije.
Dolazi rat, krvoproliće neviđenih razmjera koje Halimi uzima ono što je najviše voljela - sina kojeg je tako brižno čuvala od svega i svih i njenog dobrog muža, koji se nikada nije obazirao na riječi svoje obitelji da mu ne treba jalova žena. Halima noćima ne spava; plete šalove i tople veste koje nema tko nositi.
Rat završava i pomalo na vidjelo izlaze strašne masovne grobnice iz kojih vade tijela zaustavljenih u koraku i snu. Halima pronalazi i identificira muža, ali sina ne može pronaći iz vrlo jedostavnog razloga - ona mu nije biološka majka i ne može dati krv za DNK analizu. Uspijeva doznati gdje živi Safiija i odlazi k njoj moliti je da dođe dati krv kako bi kosti njihovog sina mogle snivati u miru. Dolazi i vidi fotografiju čovjeka koji je i odveo njihovog sina; ne znajući odveo je i svog sina u smrt.
Safija nakon nekog vremena ipak dolazi dati krv, i Halima konačno pred sobom vidi ono što je ostalo od njihovog sina - nešto kostiju i crveni konac koji mu je kao djetetu zavezala oko ručnog zgloba da ga nikad nikakvo zlo ne snađe. Zavezala, ne mogavši mu pomoći kada su ga iščupali iz njenih ruku i odveli u strašnu smrt.

Kad odgledaš "Halimin put", onda shvatiš puno toga. Sav besmisao rata koji pretvori ljudske živote u bolne krhotine, da nikada više ne budu ni sjenom onog što su nekad bili. Svu jezivu bol majke koja to nije, a podigla je na noge djetešce koje nije rodila i dala mu svu svoju ljubav. Svu muku koju čovjek mora proći samo zato što je netko drugi odredio da je prođe. Svu prazninu koja nastane kada ti sudbina, što li, otme ono što najviše voliš, pa nisi ni živ ni mrtav.

"„Kada završi rat i kada završe ratne pucnjave, tada progovaraju ljudske rane i počinju pravi rafali nepopravljivo povrijeđenih emocija. Upravo tim emocijama je ispunjen film 'Halimin put'. Svi ovi naši životi zapravo su kratki predasi između ratova, zato mislim da su takvi filmovi izuzetno potrebni. Zato bih voljela da i ovaj Halimin i Safijin put bude jedan od onih antiratnih filmova koji su protiv zaborava i s porukom 'Ne ponovilo se'.“ Ovo su riječi Alme Price, glumice koja je udahnula život filmskoj Halimi; maestralno je, oskarovski odigrala Haliminu priču.
Ja sam ostala zgromljena silinom bola i praznine. Komadić moje duše zaista se otkrhnuo i pretopio u nezemaljski bol.