Crvendać

Silno volim crvendaće. Toliko je ljepote u toj sićušnoj ptičici prekrasnog perja i vrlo je zvonak njegov pjev.
Zato me prošle gofine strašno razveselilo kada sam vidjela da je jedan par savio gnijezdo pod susjedovim krovom. Cijelo sam proljeće i ljeto uživala u njihovoj pjesmi, ujutro uz kavu na terasi čekala da se pojave i da uživam gledajući kako blješte na jutarnjem suncu. Pokušavala sam ih hraniti, ali vrapci su puno krupniji i neumoljivi; poput razbojnika bi se obrušili svaki put i otjerali od hrane crvendaće koji su vrlo plahi.
Dugo ih nisam vidjela. Konačno se danas poslijepodne pojavio mužjak, ispunjavajući pjevom ulicu. Sjeo je na ogradu, prvo malo popravljao perje, a onda je zapjevao. Sjedila sam na stepenicama i uživala, žaleći što nemam mobitel u blizini da ga pokušam uslikati.

Tražeći fotografiju pernatog ljepotana u bespućima interneta naišla sam na vrlo zanimljiv tekst o vjerovanjima vezanim uz pojedine ptice. Tako za crvendaća kaže otprilike - kada ga prvi put vidite u proljeće poželite nešto i brzo će se ostvariti. Praznovjerje ili ne - razvuče lice u osmijeh. Bilo bi sjajno da mi ta majušna ptičica razriješi dilemu o kojoj sam razmišljala slušajući zvonki pjev, u smiraj proljetnog dana.
Uostalom, kakav bi život bio bez želja i snova koje treba ostvariti? Siv i bezobličan, baš kao perje vrapca u odnosu na blještave boje sićušnog crvendaća.