28

četvrtak

ožujak

2019

Oda sarmi

Ja sam pasionirani sarmojedac. Zimsko dijete, pa valjda zato.

Ne postoji prilika ni godišnje doba u kojem ja neću u sebe potrpat sarmu, i to sa guštom. Prije par godina sam je kuhala usred ljeta, našla u jednom centru kiseli kupus i momentalno kupila glavicu i faširano. Vani plus osamsto, gori i nebo i zemlja, a kod mene na peći kipucka sarma. Još mi susjeda kaže - pa jel se to meni čini il odnekud osjetim miris kiselog kupusa, ko je poludio pa na ovoj božjoj peki to kuva? Reko šta ćete, ima nas svakakvih ( pa kud ću joj reć da kod mene kipi sarma, kad je već rekla da ko je poludio pa se s tim zajebava po vrućini ).
Prvi put sam je sama skuhala sa nekih šesnajstak godina. Mama je već bila bolesna pa joj nije preostajalo ništa drugo nego pružat verbalnu podršku, uz pooštrenu vizualnu kontrolu. Pa šta god pitam odgovori - ma to sam ti ja uvijek od oka stavljala; pa tako za luk, za papar, za rižu, za sve. Pa nek ja pogodim od oka kolko čega da stavim. Ajde to od oka je nekak i išlo, al kad sam ih trebala sfrkat...pa jebeš slaganje skela za oslikavanje Sikstinske kapele šta je to bilo. Te metnem previše mesa, te metnem premalo mesa, pa ne bi zgurala list u onaj fini frkafuljak da me ubiješ. Odmatala i zamatala dok mi nisu sarme na nos krenule van. ( Da sam ljevak to već znate; e sad zamislite kad ti dešnjak objašnjava šta da radiš lijevom rukom, a ti ideš sa kontra strane i slušaš - ne tak, krivo radiš, odmotaj. Pa sanjala sam tjedan dana smatanje i frkanje. Sad bi ih valjda mogla nažmirećke frkat, jerbo mislim da sam ih u ovo godina koliko imam smotala barem za jedan željeznički vagon. )
Pa kad preko frkafuljaka prostrem narezani kupus, a u sredinu uglavim oguljenu koljenicu ko recimo danas...pa kad to zamiriši...eto meni problema jer nikako dočekat da bude gotovo. Kod mene naime uopće ne prolazi teorija da je sarma bolja šta duže stoji. Čim je gotova ja kipuću grabim u tanjur i pušem da se šta prije ohladi. Sarma je moja pošast i gotovo.
Sjećam se jednih zimskih svatova u kojima su mladenci umjesto gulaša izvoljevali sarmu. Znate vi kakav je okus sarme kad ih se kuha četristo komada u kotlu? Pa to je vantjelesno iskustvo dok jedeš. Iskreno, mislila sam da ću završit na internoj jer sam jela dok mi nije došlo slabo.

Znači - ništa kolači i čokolade i bombonjere. Ja padam u devet nesvijesti kad vidim sarmu.
( Ovo je već pojedeno, uspjela poslikat dok sam puhala da se prije ohladi. I sutra ću, i preksutra. Ne fotkat nego jest, blago meni. )



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.