23

subota

ožujak

2019

Kartična afera

Samo meni može subota ujutro ovako počet.

Znači ulazim u pekaru kupit šta mi već treba, trpam stvari u torbu pa se sjetim da moram ić na bankomat jer se kod njih ne može plaćat karticom. Kaže prodavačica, inače vrlo ljubazna cura - ma možete platit katicom, ima se ta mogućnost već neko vrijeme. Ja sva sretna, vadim karticu i dajem na propeglavanje; ide u pos uređaj i šta se dešava? Pos pada sa svoje pultne lokacije na pod uz tresak, a moja kartica netragom nestaje. Nema je, ko da ju je progutalo sa poda.
Mi obadvije u šoku, šta radi razlupanog posa šta radi kartice kojoj se izgubio svaki trag. Šta sad? Udri puzat, navirivat se - nema je. Ulazi nedužni muški kupac ( kojeg obadvije spletom okolnosti poznajemo ), pa ga se upreže da pomiče peć ispod koje je možda zafrljačila jebena kartica. Miče on peć - nema je ispod. Skida i nekakve limove koji stoje ispod polica - nema je ni tamo. Ja u očaju kopam ispod pulta po kutijama sa cigaretama, sa trakama za pisače, nagledavam se i u koš za smeće - nula bodova. Skidamo sa polica ulje, vreće sa po pet kila brašna glatkog i brašna oštrog - nula bodova. Uto stiže kolegica koja je na godišnjem, i ona se uključuje u potragu. Pužemo ko kud stigne i zavirujemo svuda, bezuspješno.

Ja se već vidim na putu za Sisak, u banku, proglasit karticu nevažećom jer nemrem čekat krečenje pekare da dignem recimo plaću. A trebam se farbat i ko zna šta sve ne trebam još danas. Hvata me takav nalet diskofrazme da bi najrađe arlaukala ko kojot, al neću jer u pekari ima još kupaca koji sa zanimanjem prate moje podno razgledavanje prostora.
Kad najednom eto katarze - moja kartica izranja iza predzadnjeg reda tetrapaka trajnog mlijeka u koje je uletila pri ateriranju pos uređaja na pločice. Došlo mi je da ženu na rukama nosim do kuće kad krene u tom pravcu, al eto nisam; dala joj jednu pusu i svečanim korakom slavodobitnika Sinjske alke krenula na bankomat po pare da platim ceh iz pekare. Došla do bankomata, pa si mislim - jel da je gurnem il ne, kako je krenulo još će je progutat pa šta ću onda? Opet palit u banku tražit pravicu? Ipak je guram, traži me pin i dižem pare i brže spremam katicu u novčanik. Vraćam se u pekaru platit, i za utjehu zbog pretrpljenih šokova kupujem si krasan crveni šos ( da paše uz rože na martama, pa nemrem nosit na njih pepita uzorak ).

Sad treba skupit hrabrost pa se ić pofarbat, kako je krenulo jutro možda najbolje da se vratim u krevet. Da ne bi bila kriva farba u tubi, pa umjesto ultrapepeljastoplave kosa osvane turbonaglocrvena ko za najžešći tehnoparti.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.