Čarolija

Prvi sam je puta čula kako pjeva "La Vergine degli Angeli" tijekom generalne probe za jedan od najljepših koncerata koje smo otpjevali.

Na pozornicu je izašla krhka, sićušna djevojka; vrlo sigurno je stala pred muški zbor AKMUZ FER-a, kratko porazgovarala s dirigentom i krenula je jedna od najpoznatijih arija ikada skladanih. Kada je počela pjevati, moram priznati da sam ostala bez daha. Nisam se usudila disati dok je ta mlada djevojka sa sigurnošću i točnošću velikih diva pjevala vrlo zahtjevnu skladbu. Njena postura, način na koji kontrolira glas, njeni pokreti dostojni su najvećih svjetskih pozornica. Tada je prvi put ovo otpjevala zajedno sa članovima zbora; mladići su u Zagrebu uvježbali svoje dionice, a ona je svoj dio uvježbala u Peći, svome rodnom gradu.
Kada je završila, nekoliko je sekundi vladala tišina, a onda se prolomio zaglušujući pljesak pjevača dvaju zborova koji su nazočili čudu glazbe. Mi, koji je do tada nismo imali priliku čuti, bili smo još više dotaknuti načinom na koji ona pjeva.
Na koncertu je izgledala još krhkije u tamnoj, svečanoj haljini; sve je na njoj krhko osim tog moćnog, prekrasnog glasa koji joj je darovan da bi njime mogla izazvati najdublje emocije i probuditi ono najljepše u čovjeku. Ne morate biti veliki poznavatelj glazbe da bi vas dotaknula njena izvedba; dovoljno je slušati je kako pjeva i prepustiti se nestvarnoj ljepoti njene izvedbe.

Ona se zove Arita Bajraktari i ima tek osamnaest. Zamislite kako će tek pjevati kroz nekoliko godina. Vrlo je skromna, vrlo jednostavna i priprema se za upis na studij solo pjevanja u Zagrebu. Od prvog trenutka kada sam je čula kako pjeva sigurna sam da je rođena za velike uloge i velike pozornice. Toliko je ljepote u njenom glasu i načinu na koji donosi glazbu. Možda u tome i jest tajna - voljeti ono što radiš.
Arita voli pjevati i savršeno to radi. Od srca joj želim da svojim glasom pokori svijet.