Mojoj Boženi, s ljubavlju

Da se nekim slučajem rodila u Americi, vjerujem da bi postala filmska diva ili barem svjetski poznati fotomodel.

Sudbina je htjela da se rodi u Petrinji, da u njoj odraste i živi, da u njoj dočeka svoju preranu smrt. Bila je jedna od najljepših žena koje sam ikada vidjela, bez ikakvog uljepšavanja i dotjerivanja koje prirodnoj ljepoti zapravo i nije potrebno.Vrlo visoka i vitka, krhka poput skupocjene porculanske figurice, prekrasnog lica i crnih bademastih očiju. Kao da sad gledam neposlušni pramen njene smeđe kose koji je uvijek sklanjala sa lica iza uha, i on bi opet skliznuo jer nije želio slušati dodir njene ruke.
Mislim da ona uopće nije bila svjesna svoje ljepote. Hodala je noseći je onako kako netko nosi torbu preko ruke ili na ramenu, kao da je njena ljepota nešto sasvim razumljivo i prirodno. Nije ni slutila da bi svojom ljepotom mogla otpuhati puno svjetski poznatih ljepotica, samo kad bi joj se pružila prilika. Njene duge noge i krhkost, njeno prekrasno lice uistinu su bili posebni. Ako je itko bio unikatan, onda je to bila ona. Nikada je nisam vidjela u hlačama; uvijek neka zgodna bluza i suknja, ili haljina koje su na njoj stajale kao na lutki u izlogu dućana. Nikada našminkana, možda tek malo ruža, a i to u posebnim prilikama; kako bi tek bila lijepa da se šminkala, moj Bože..

Život joj je nažalost donio previše bola i teških trenutaka. Nikada je nisam čula da se žali, da proklinje svoju sudbinu, da plače ili dramatizira. Nosila je svoj teret najbolje što je znala. Tek se ponekad u tami njenih prekrasnih očiju mogao nazrijeti strašan, nezemaljski bol kojeg nikada nikome nije ispovijedala. Nosila se s njim najbolje što je mogla i umjela. Voljela je pjevati, sjećam se puno obiteljskih okupljanja i njenog prekrasnog glasa. Njena strast za cigaretama možda je bila još i veća nego ona za pjevanjem, zapravo je gotovo nikad nisam vidjela bez cigarete.

Danas je punih trideset i šest godina kako je njena nježna dušica napustila ovaj svijet. A ja je gledam prekrasnu i živu na ovoj staroj fotografiji, i mislim si kako je zapravo čovjek živ dok god su živi oni koji su ga voljeli.
Božena, ovo je za tebe, jer si bila posebna i jer si bila moja najljepša teta.