13

srijeda

veljača

2019

Čarolija / La Belle Dame Sans Regrets

Ona sa užarenog pariškog asfalta trči prema željezničkoj postaji Gare de Lyon u Parizu. Vrlo je lijepa; to nije ljepota filmske dive, to je ljepota mlade žene koja je sve samo ne obična. Ima prekrasne smeđe oči i lice uokvireno dugom, gustom smeđom kosom, i nije učinila baš ništa da istakne svoju ljepotu. Nosi je onako kako bi netko nosio kaput prebačen preko ruke, a opet je toliko vidljiva. Ulazi u Orient Express, koji ubrzo napušta Pariz i kreće na dugo putovanje prema Istanbulu.

Dok stoji u uskom hodniku željezničkog vagona pored prozora, gledajući kako pejzaži promiču i vlak guta daljinu približavajući se svome cilju, tik pored nje prolazi mladić. Visok je i u potpunosti nesvjestan sebe i svog privlačnog izgleda. Ona ga površno pogleda; on zastaje iza njenih leđa i ostaje tako nekoliko trenutaka, koji se čine poput cijele jedne vječnosti. Lagano naginje glavu prema njoj, upijajući blagi miris njenog parfema. Odlazi, a da je nije ni dodirnuo. Načini nekoliko koraka i okreće se. Pogledi im se susreću i nastaje najljepša čarolija, ona koju je tako teško opisati riječima, a opet toliko jaka da može srušiti u najdublje ponore ako je neuzvraćena.
Orient Express vijuga kroz noć poput srebrne zmije. Ona dugo leži budna u svome kupeu; kroz prozor iz noćne tmine povremeno zabljesne mliječna svjetlost bezbrojnih noćnih svjetiljki kraj kojih prolazi jureći vlak. U njenim mislima vjerojatno blješti onaj trenutak čarolije, kada su im se pogledi utopili jedan u drugome. Ni ne sluti da je on budan u kupeu pored njenog, da izlazi van i stoji pred njenim vratima. I on ima isti bljesak trenutka čarolije pred očima. Podiže ruku kao da će pokucati, ali je spušta i odlazi. Onoga trena kad ona izađe na uski hodnik vagona, vrata njegovog kupea se zatvaraju. Ona spušta prozor i upija svježinu noći, opijena onim što doživljava. Iza zatvorenih vrata isto proživljava i on, budan i uznemiren nedoživljenim čuvstvom.
Izlaze u vrevu i šarenilo Istanbula, svatko na svoju stranu, ne susrevši se. Ona na brodici koja prevozi putnike Bosporom hvata svojom kamerom komadiće ljepote, i na drugoj brodici ugleda vrlo prepoznatljiv lik, onaj koji bi prepoznala među stotinama drugih. Dok povećava fotografiju, pred njenim se očima pojavljuje njegovo lice koje netremice gleda prema njoj. Okreće se i gleda za brodicom koja ga odnosi u drugom pravcu, daleko od njenog pogleda. Njene misli postaju košmarne i teške, poput ljetnih oblaka teških od kiše koja treba natopiti žednu zemlju.
Dolazi vrijeme odlaska. Ona onako visoka i krhka ulazi sa žege istanbulskih ulica na željezničku postaju Haydarpasa noseći svoj kovčeg. Nakon nekoliko trenutaka kroz vrata prepuna sunčeve svjetlosti prolazi i on, prilazi joj vrlo siguran u ono što će tek učiniti i utiskuje nježni poljubac na njeno rame. Obavija je svojim zagrljajem. Čarolija dobiva svoj puni, pravi smisao, jer su oboje očarani i slute sreću koja tek treba doći.

Neka vam životi budu ispunjeni takvom čarolijom. Ona se zove ljubav, i bez nje ćete usahnuti poput cvijeta na užarenom pustinjskom pijesku. Bez nje ništa nema smisla.

( inspirirano sjajnom glazbom i još boljim spotom, uživajte )

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.