Porod na naglo

Porodi uglavnom budu onak - nezanimljivi; dovezu te u bolnicu i ostave na milost i nemilost trudovima i babici. Al ima ih i vrlo zanimljivih, naravno ak si promatrač sa strane.

Jednom takvom ( zapravo već okončanom ) svjedočila sam davnih godina, kad sam zaglavila u bolnici. Bilo je ljeto, kasna kipuća ljetna noć. Nas nekoliko izvuklo se van, jer se unutra nije moglo ni disat ni spavat; skuhale kavu, sjele na klupu i razvezle razgovarat, bolje i to nego ležat na krevetu i znojit se i skapavat od vrućoće. Kadli kroz tišinu čuješ zvuk sirene kola hitne pomoći. Sve bliže i bliže, vidiš po tome da čovjek vozi ko sumanut.
Eto kola, skreće vozač na jednom i pol kotaču manirima vozača Formule jedan i jedva se zaustavlja pred zgradom ginekologije, sve se puši iz guma. Iz zgrade izlijeću dvije sestre i dežurni doktor, sestre drljaju kolica i plahte i šta sve ne drljaju. Rotacija na kolima još radi, sve ko na snimanju Klinike Švarcvald. Otvaraju stražnja vrata na kolima, doktor uskače prvi...i iznosi novorođenče, predaje ga jednoj od sestara koja ga zamata u malenu plahticu i odnosi unutra. Za minutu - dvije izvoze na kolicima i sretnu majku, odvoze i nju unutra.
Rotacija još uvijek radi. Mi sve odgledale i nastavile pričat. Rodila žena, dovezlo je i šta sad. Kad - otvaraju se vrata od kola, izlazi vozač, mlađi tip; blijed ko krpa, izgleda ko da će ga srce strefit svake sekunde. Prilazi k nama, pita - cure jel imate vatre. Nemre on ni cigaretu zapalit kolko mu se ruke tresu. Pitamo ga hoće kavu popit, naravno da hoće iako bi rađe dekno nešta kratko pa zabetoniro pivom.
Kaže - poslali ga samog da odveze ženu u rodilište, ima vremena, pa neće rodit za pol sata. I sve je bilo ok dok negdje na pol puta žena nije rekla - ja ću rodit, gotovo je. On u dreku - ajme gospođo nemojte, pa ja u životu nisam vidio porod, pa dajte stisnite nekak malo, zamajkubožju. Ona na njega - pa kak da stisnem, dijete izlazi, jeste normalni, pomagajte kako god znate. On upalio sva četri, stao sa strane, nazvo radiovezom one blesane na hitnoj da mu održe brzinski kurs o porađanju na cesti, bez doktora i babice. I porodio on ženu, čak je i pupčanu vrpcu presjeko i zamoto bebu, i dovezo ih do bolnice.
Pitamo mi šta je rodila; on nas gleda ko vanzemaljce, šupljim pogledom tipa - pa jeste vi normalne, kućete me to pitat. Kaže - pojma nemam, nisam stigo gledat. Još kad mi je gospođa rekla da sam dobro i prošo, jer su prvi porod bili blizanci...pa dobro da se nisam onesvijestio.

Popio duplu kavu s nama, još ga išle i nahranit i podsjetile da ugasi rotirku prije neg šta ide jest. Da one koje pokušavaju unutra zaspat ne smeta svjetlo.
Bilo je onak...baš zanimljivo. Naravno nama. On vjerojatno nije spavo danima.