Nije moj dan

Ajme koja nedjelja, u snu se ne snila.

Prvo sam malo prizaspala jer sam legla u nedoba ( čitaj - prekasno il prerano, zavisi s koje strane sata gledaš ). Pa se probudim sva unezvjerena jer sat pokazuje jedno, a pripametni telefon drugo vrijeme. Onda skužim da se i sat pomako; i to pomicanje sata mi jezivo ide na živce, velika mi korist od njega ( pogotovo u zimsko vrijeme kad na posao i s posla idem po mrkloj mrakači ko vampir ). Dobro, danas mi je pasalo jer se eto baš noćas pomako sat kad sam legla u nedoba.
Brže popij kavu, pa se u Lidlu nateži za lampione i krizanteme, pa traži po džepovima popis za dućan koji je osto na stolu u žaru kretanja od kuće. Pa se probaj sjetit šta je sve pisalo na popisu. Naravno da sam zaboravila ulje i sredstvo za čišćenje vecea; ajde zahod može pričekat sa čišćenjem do sutra, al ulje mi treba za pohanje. Pa opet u dućan pod naletima vjetra da sve posrćem po cesti moleć Svevišnjeg da ne padnem pod neki auto, još će čovjek bit kriv šta imam premalo kila za borbu s olujnim udarima južine.
Meći kuvat juhu, pohaj meso, očisti salatu i napravi pire krumpir. Peri suđe takva nažderana. A cijelo vrijeme vjetar puše - po terasi leti plastična kanta za smeće, lavor od veša, veš koji se suši se sav zapetljo...Pa na terasu držeć se za ogradu, kupi tu plastiku i skidaj veš. Pa skužim po dvorištu one kojekakve tjedne reklame od Konzuma, Plodina, JYSK-a, Lidla, KTC-a, Kauflanda i kutiju od pice koje je vjetar dopuvačio ko zna otkud; kupi i to, skoro me u živu ogradu odnijelo skupa s jebenim papirima, jedva dosrljala do plave kante za papir i bacila.
Pa odem u špajzu vidjet kupus koji sam stavila kiselit i bome imam šta i vidjet - pukla jedna vreća, sam Bog da sam vreću stavila u plastičnu posudu pa je vodurina iscurila u nju. Srećom sam kupila dvije vreće viška; pa vamos - vadi glavice iz poderane vreće u cijelu vreću, prelijevaj vodurinu u manju posudu pa nosi prolit u vece, pa se oklizni jedno četrnajst puta jer se slučajno malo i prolilo u nošenju, pa digni vreću opet u plastičnu posudu i opet nosi drugu vodu. Pa operi pod u špajzi i cijeli transportni put do vecea.

Tek je pet popodne, a ja ko da me vlak zgazio. Do polaska u krevet ne pada mi na pamet ništa osim disanja i eventualne večere. Jer kako mi je cijeli dan prolazio, bolje da se manem oštrih predmeta i rukovanja električnim aparatima i izlaska na dvorište. Hešteg samo lezi.