Viva la musica

Sjajno je biti djelićem glazbene priče Hrvatskog pjevačkog društva "Slavulj" iz Petrinje.

Za početak, to znači da pjevaš u društvu koje iza sebe ima 154 godine neprekinutog rada i postojanja. Niti tijekom svjetskih ratova, niti tijekom Domovinskog rata, "Slavulj" nije prestao koristiti glazbu kao jedno od najmoćnijih oružja i načina da pjesmom pronese glas o svom postojanju i o Petrinji, malenom gradiću koji stoljećima stoji uz Kupu.
Pjevanje u zboru je divan način življenja. Dva puta tjedno ulaziš u čarobni svijet glazbe, zaboravljajući na ostatak svijeta, probleme, bol koju nosiš. Pjevaš i obojiš svoju nutrinu prekrasnim bojama i osjećajima koje može donijeti jedino glazba, jer je moćna i vječna.
O tome koliko smijeha i urnebesnih situacija bude na putovanjima mogao bi se napisati roman, jer Slavuljaši na put nikada ne idu a da nisu naoružani i smijehom, i jelom, i instrumentima ( koji se koriste i za nastupe, i za upjevavanje u autobusu, i za afterpartije nakon nastupa ).
Ovog je vikenda u Rovinju održana 51. smotra pjevačkih zborova Hrvatske, na kojoj je sudjelovao i "Slavulj", osvojivši za svoj nastup srebrnu plaketu. U revijalnom dijelu otpjevao se dio Folklornog koncerta maestra Emila Cossetta, čija nam djela naprosto leže. Moglo bi se reći da "Slavulj" voli Cossetta i da je Cossetto volio "Slavulj". Još kada zbor ima osebujnog maestra kakav je Josip Degl'ivellio, onda na pozornici daje i više nego što može; nastane gotovo dodirljiva glazbena čarolija.

Glazba je naprosto život. Živjeti glazbu znači imati u svojem postojanju snažnog saveznika u borbi sa svakodnevicom i spoznati jaku emociju koja te onda prenese u jednu novu dimenziju, daleko od svega lošeg što život sam po sebi može donijeti.




( ovo je snimka izvedbe dijela Folklornog koncerta stara nekoliko godina, ni uz najbolju volju nisam uspjela prebaciti snimku jučerašnjeg nastupa u Rovinju )