Čiča - miča

Ja kad bi bila princeza, ne bi nikako pristala napustit roditeljsku kuću dok me ne dočeka ovakav prostorni eksces, oću reć kuća od mladenca.

To je tornjića, to je prozora vakihnakih ( dimenzije razne, što ih je više to bolje ) a ispod svakog prozora balkonić, da možeš se nadisat friškog zraka bilo da si u sobi, zahodu il špajzi. A tek sirene i lavovi i ko zna šta uopće predstavljaju hanume ispred kuće, čini mi se da nešta i gmiže prema njima; to sve služi sam zato da kad ti familija dođe u posjet ostane bez zraka kad vidi kak si se dobro udala (pod uvjetom da neko drugi pere prozore, sam ih na vidljivoj strani ima petnajst, šta manjih šta većih).
Al zamislite vi pomutnju koju bi imo recimo vitez dobra srca koji bi vas ko princezu, u nekko drugo vrijeme, došo spašavat u slučaju smrtne opasnosti. Ne bi pogodio kak doć do tornja u kojem ste zatočeni pa da je Nostradamus. S konja se gore popet nemre, znači treba il vatrogasna lojtra il riskirat da uđe u kuću, pa od šume vrata koja vode kojekuda prvo pogodi na ona koja vode na stepenice, pa onda na ona koja vode do tornja.
Kak pritom zaobić zmaja ( koji je neizostavni dio, naravno da se njega prvo mora roknut e da bi se došlo do princeze )? Kak pogodit gdje je zelena mrcina, iza kojih vrata? To je propuh samo taki, otvori - zatvori, otvori - zatvori, odoše sinusi u vražju mater sam dok prođeš prizemlje.
Gazda kuće nije problem, on gleda turske sapunjare i nastoji pohvatat sadržaj jer nije gledo zadnje tri epizode, uređivo se međukat pa je uredovo s majstorima oko toga kud je najbolje stavit još tri prozora.
Zmaja je, po mome, najbolje namamit na veliki lijevi balkon i tu ga riješit, da ne porazbija repom sve ostale prozore, jer onda treba po tom staklovinju hodat u potrazi za pravim tornjem. Pa kad zmaj krepa onda redom, opet otvori - zatvori, otvori - zatvori, dok se ne locira gdje je primadona.
Pa opet barataj vratima, tvorizaj i riskiraj da trajno oštetiš mozak od promaje i njenog nabrajanja - pa kak si tak smotan, pa jel ti nijedna vrata nemreš pogodit otprve, pa kud si me baš ti zapo, ti vaki ti naki...sve bokcu dođe da je vrati nazad u toranj, al ko će opet sva ta vrata pootvarat dok pogodi u toranj, mila majko.
Pa kad jedva dođu do prizemlja i uspiju pogodit van, traži konja jer se prepo ovih kamenih gospoja i nesto u nepoznatom pravcu, rže negdje iza kuće al vjerojatno i tam ima silnih kipova i čuda neviđenih ( sigurno su i majstorske skele iza ), pa je bolje ne riskirat neg ga pričekat, tu i tamo zafućkat dok se ne doklatari pre stambeni eksces, pardon kuću.
Pa s primadonom u sedlo i bris, proklinjuć dan kad ti je uopće palo na pamet ić se pravit frajer i spašavat neku tamo smlatu iz ralja zmaja i ovisnika o turskim serijama.

Kad bolje razmislim, nije ni vitezovima bilo lako. A nije ni danas.