27

utorak

ožujak

2018

Zavjesne zgode

E tako. Zavjese poskidane, potrpane u vešmašinu, eno se peru.
Naravno da ja isto imam one koje treba peglat; šta mi trebaju one koje vadiš iz vešmašine tak da ih možeš odmah objesit. To je bezveze. Bolje ove koje vadiš ko da ih je šest krava preživalo cijelo dopodne pa ih pljunulo. Te su mast hev.
Pa dok se peru upućujem apele svim božanstvima od izuma kotača naovamo da mi podare nadljudsku snagu i strpljenje, da ih u naletu tjeskobe ne uguram u kamin da izgore. Jer kad takvu zavjesu metneš na dasku za peglanje i samo pružiš ruku da dohvatiš peglu, ona sklizne prema podu. Pa je hvataš ko da je živa, vraćaš na dasku jednom rukom, a drugom dižeš peglu koja pari ko vulkansko grotlo. Jedva je nekak nariktaš, i kreće pakao peglanja.
Obično mi pegla ostane na najjače pa kad dirnem zavjesu napravi se frkafuljak ko poklopac na princeskrafni; brže bacaj peglu iz ruke i rukama razvlači markizet , sretna da nije osto progorelić na zavjesi. Pa čekaj da se pegla ohladi, pa oprezno po zavjesi, jer čim malo jače povučeš odmah eto valova ko ola na stadionu, pa opet bacaj peglu iz ruku i popravljaj da se ne skušlja ono šta si jedva popeglala.
Taman kad uhvatiš kakav-takav ritam dođeš do kraja, i naravno da se đubre opet odskliže prema podu; uloviš, poriktaš, složiš načetvero da lakše popeglaš taj usrani završetak, a ujedno moraš popravit i onaj dio koji ide u karnišu, jer dok si speglala zavjesu to se opet skušljalo.
I tak preko nekoliko puta, uz povremene ćikpauze da smiriš tahikardiju koja je nuspojava kod svakog vantjelesnog iskustva sa zavjesama. Ja sam bila ipak dovoljno pametna da ne idu od zida do zida, mislim da bi u tom slučaju peglala pod apaurinima, što može bit nezgodno ako pridrijemaš dok je pegla na zavjesi. E pa kad je konačno prva polovica speglana, brže s njom na prozor, što je isto stresno jer čim malo jače primiš eto gužvanca. Pa ponovljena radnja s drugom polovicom ( ja volim dvodijelne zavjese, to je dobitna kombinacija ), možda ona padne koji put više na pod tokom peglanja jer su ruke već umorne od lovice i dizanja i poriktavanja. Pa i s njom na prozor.
Iza obavljene djelatnosti preporučuje se boravak u zamračenom prostoru, uz laganu glazbu, kako bi se smanjila trauma. Jer treba popeglat još ostale dvije koje stoje u lavoru, mokre i u radosnom iščekivanju da ih tvoja ruka dotakne peglom.


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.