RITAM STVARANJA
petak, 30.06.2017.
Život za život
Jednom davno u jednoj dalekoj zemlji, više joj se niti ime ne zna, živio je jedan dječak.
Ta zemlja bila je prekrasna, plodna i zelena. Sva blaga koja možete samo zamisliti postojala su na toj zemlji.
Dječak je rastao i upoznavao svoju zemlju. Svaki dan istraživao je dalje i dalje.
Otac mu je rekao da se njihova zemlja nalazi visoko iznad oblaka i da je zato uvijek tako toplo i sunčano. Pričao mu je o ljepoti stvaranja kroz snagu sunca.
Majka mu je predala znanja o noći. Govorila je tihim blagim glasom. - Dragi moj dječače, ove noći najljepše su koje postoje, zbog visine na kojoj se nalazimo ovdje nikada nema magle i oblak te uvijek možeš vidjeti sve zvijezde na nebu. Pričala mu je o ljepoti počinka i mirovanja kroz snagu tamne noći.
Dječak je istražio sve zakutke svoje premile zemlje i doista je otkrio da se nalaze na otoku u zraku. Gore nad njim bilo je predivno nebo, oko njega plavo prostranstvo, a ispod gusti oblaci. Dječak se nikada nije približio rubu, nikada nije dobio želju da sazna što je ispod oblaka. Za njego to jednostavno nije postojalo.
- Zašto smo samo mi ovdje?- upitao je jednoga dana dječak. - Zato jer smo posebni. - jednoglasno su se složili roditelji. - Kako smo posebni, po čemu smo posebni?- bio je uporan dječak. - Mi smo jedini ljudi koji imaju sve i nemaju nikakvih želja. - odgovorila je majka, a otac se nadovezao - vidiš mi smo ovako visoko zato jer smo podareni sa apsolutno svime što ti ikada može pasti na pamet. Nemamo nikakvih želja. Jednostavno smo puni ljubavi, zdravi, bogati, obilje je svugdje oko nas, zahvalni smo. Dostigli smo apsolutno savršenstvo.
- Ali zar vam ne nedostaju drugi ljudi?- upitao je dječak. - Zar vam ne nedostaje da dijelite svoje misli i doživljaje s drugima. - znatiželjno je ispitivao dječak. Dok je tako poskakivao oko svojih roditelja silno su ga leđa počela svrbjeti. - Smiri se dragi, rekla mu je majka najnježnijim glasom koji je imala. Pogledat ću ti leđa da vidim što je to što te tako svrbi. - podignula je majicu, bacila kratki pogled i nasmiješila se. U slijedećem trenutku nježno je počeškala dječaka po leđima i otišla do velikog smeđeg ormara u susjednoj prostoriji. Vratila se sa povelikom putnom torbom u jednoj i sa popriličnim brojem majica i hlača u drugoj ruci. Dječak koji se napokon malo smirio od svraba sjeo je na rub kreveta i tiho promatrao majku. - Što to radiš? - upitao je znatiželjno kad je primjetio da pakira samo njegove stvari u torbu.
- Ideš na put najdraži moj dječače. - ljubav joj je isijavala iz očiju. Došla je do dječaka i čvrsto ga zagrlila. Zagrljaj je trajao jednu čitavu vječnost. Nakon nekog vremena majčin stisak je popustio. - Spreman si. - rekla je nježno i nasmiješila se najljepšim osmjehom koji je ikada postojao na tome svijetu. - Ne želim ići nikuda! Želim ostati ovdje! Zašto me tjeraš? Kuda me tjeraš? Zar me ne voliš? Želim da me ponovno voliš najviše na svijetu. - dijete je vrištalo i plakalo. Majka ga je nježno mazila po kosi, ljubila ga u tjeme i čvrsto primila za ruku. - Volim te anđele, volim te najviše na svijetu. Uvijek sam te voljela i uvijek ću te voljeti.
Dječak se ponovno počeo češati po leđima, sve jače i jače. Nervoza ga je preuzela u potpunosti.
Majka, potpuno smirena, izvela je dječaka na livadu ispred kuće. Na livadu na kojoj je dječak rastao cijeli svoj život. Pogledao ju je, djelovala mu je potpuno nestvarna. Osvrnuo se oko sebe, sve je postajalo sve nestvarnije. Boje kao da su se lagano gubile, predivna zemlja kao da se stapala sa dalekim horizontom. Sve oko njega je bljedilo. Teško je disao, srce mu je strašno lupalo. Sve je nestajalo...
Od jednom kraj njega stvorio se njegov otac. Bio je to najbolji otac na svijetu. Pogledao ga je očima punim ljubavi i ponosa.
- Spreman si sine. - Za što, za što sam spreman tata? - zapitao je dječak očajavajući. - Spreman si da se spustiš ispod oblaka. - taman kad je dječak želio pitati - kakvih oblaka?- osvrnuo se oko sebe i od savršene zemlje više se ništa nije vidjelo. Oko njega bili su samo bijeli oblaci. Otac je žurio s riječima - imamo još samo malo vremena da se oprostimo. Ali znaj, tvoja majka i ja te volimo onoliko koliko cijeli svijet nije sposoban spoznati u svojoj beskrajnoj želji. Sada je vrijeme da se spustiš dolje među ostale. Vrijeme je da komuniciraš sa ostalima, da dijeliš svoje želje i snove. Vrijeme je da rasteš i pupaš. Vrijeme je anđele da postaneš čovjek. Raširi svoja krila i poleti. Dječak se osvrnuo iza svojeg ramena i ugledao nevjerojatno bijelo krilo prekriveno iskricama i svjetlom. - Gdje ću letjeti s njima oče? - upitao je dječak dok je brisao suze. - U mašti ljubavi moja. Tamo ćemo te čekati da ti pružimo sve ono što ti je potrebno. Zato imaš ova krila od ljubavi i energije satkana da uvijek s njima možeš doletjeti ovdje visoko gore gdje ćemo te dočekati raširenih ruku. - Zašto ne ideš sa mnom oče? - Ostajem ovdje gore da te mogu zagrliti kad god poželiš, uvijek. Dok dolje ćeš me prepoznati u šumu vjetra, valovima mora, cvrkutu ptica, raspjevanim glasovima sretnih ljudi, u smijehu zaljubljenih parova, u klepetu krila divlje ptice. Sve ću to biti ja, svaki put podsjetiti ću te od kuda si došao i kuda ćeš se jednoga dana vratiti.
Otac je čvrsto zagrlio svog sina i držao ga u zagrljaju cijelu jednu vječnost.
- A mama? Kako ću nju prepoznati? - nervozno je zapitao dječak. - Svaki put kad ti srce poskoči razdragano u ljubavi, trnci prođu kroz tvoju kralježnicu dok gledaš u svijet pred tobom začuđenih očiju to će ti majka šaputati put kući.
- Volim vas zauvijek. - tiho je prošaputao dječak, raširio svoja moćna krila i zatvorio oči.
Život za život.
Želja za rast.
Ljubav za povratak.
Otvorio je oči i pred njima ukazao mu se jedan potpuno novi svijet. Ovdje gdje se nalazio zvali su ga Zemlja... U njegovom srcu zatitrala je ljubav dok je gledao moćno Sunce kako se penje na horizontu..
Poželio je napraviti prvi korak...
Legenda kaže da je od tog trenutka njegova želja rasla sve više i više, sve dok jednoga dana nije dosegla jedan svijet visoko, visoko iznad oblaka i tamo isčeznula.
Pozdrav,
Ana
Oznake: motivacija, ljubav, život, sreća, duhovnost, bajka, motiv, ritam stvaranja
