četvrtak, 21.12.2006.
FOO FIGHTERS - skin & bones (accoustic, live)
Akustični koncert Foo Fightersa snimljen je krajem ljeta ove godine u Los Angelesu gdje je standardna četvorka predvođena ljudskom ritam mašinom Grohlom proširena za još toliko na osam članova među kojima je i bivši Nirvanin drugi gitarist na posljednjoj turneji ikad, In Utero tour, Pat Smear.
Inače, termin foo fighter je podrijetlom iz Drugog svjetskog rata i označavao je neidentificirane letjelice u zraku, a moja malenkost ovim putem svečano obečaje da neće zazivati Nirvanino ime uzalud do kraja ovog članka.
Inače, svi njihovi studijski albumi postali su platinasti barem jednom poput In Your Honor, mada za ovaj disk koji pada u kategoriju živih albuma se to vjerojatno neće moči reći. Živi albumi nisu za regrutiranje novih fanova već kao uspomena na jedno prekrasno iskustvo onim starim. Pearl Jam su izdali 73 takva prekrasna iskustva i svaki album (a svi dvostruki, neki od njih i trostruki) ušao je na Billboard top – ljestvicu. To samo dokazuje da su reformirani grungeri stara bagra velike kupovne moći sa dobrim ukusom u glazbi.
Uz ovaj album postoji i DVD izdanje sa nekoliko dodatnih stvari ali najzanimljivija, stara pjesma Marigold koju je Grohl napisao za Heart-Shaped Box singl u razduženom aranžmanu podebljanom sa drugom gitarom nalazi se na audio disku. Tu su i My Hero i Everlong i Best Of You i Skin & Bones po kojoj se zove album, a i ona je zaživjela kao b-strana koja je odlično prolazila na koncertima.
Dave se dere i šapče, reži i grli mikrofon dok publika u Pantages Theatreu, sagrađenom 1930. godine, pjeva uz njega kroz cijeli koncert.
Zapjevajte i vi sa njim, nisu neki genijalni bend ali znaju ubost` dobru stvar te biti pri tome uporni. A upornih je danas malo.
Popis pjesama:
# "Razor" (6:48)
# "Over and Out" (5:56)
# "Walking After You" (5:18)
# "Marigold" (3:19)
# "My Hero" (4:51)
# "Next Year" (4:34)
# "Another Round" (4:55)
# "Big Me" (3:01)
# "Cold Day in the Sun" (3:26)
# "Skin and Bones" (4:00)
# "February Stars" (5:51)
# "Times Like These" (5:25)
# "Friend of a Friend" (4:01)
# "Best of You" (5:02)
# "Everlong" (6:37)
prijavi hr.digg
utorak, 12.12.2006.
OASIS - stop the clocks (2*CD)
Eto, otvorena je predbožićna sezona štampanja kompilacija u nadasve plemenitoj namjeri da se Cijenjenom čitatelju™ ponude najbolja opća mjesta ili još neobjavljene snimke određene grupe. Cijenjeni čitatelj™ možda ne na da je vlažni san diskografske industrije prodati jednu stvar više puta te sa raznim best-of ili singles collected zbirkama to i uspijevaju a ako frontmen ili netko iz benda počini samoubojstvo već se mašala veselo trljaju ruke.
Neobjavljene snimke se ne zovu bez vraga neobjavljene. Čast iznimkama.
Božičnim povodom tako izlazi dvostruki best-of nekadašnjih kraljeva britpop scene – manchesterskih Oasis. No zapravo je u igri kraj ugovora sa Sony Records i ispunjavanje posljednjih obaveza. Ova obaveza se prostire na dva diska sa po devet pjesama na svakom u ukupnom trajanju od jedan sat i dvadeset i četiri minute. Dakle, četiri minute više od standardnog maksimalnog trajanja diska. Znači, zbog jedne pjesme se dodao drugi disk. Znači da tu logiku ja baš najbolje i ne shvaćam osim u najboljem hrvatskom, a priori, zlobnom smislu. A to znači da pokušavaju zaraditi još.
Ovo su loše strane a dobre su te da, iako su od The Beatles i The Smiths posuđivali ponekad i puno više od inspiracije, barem su znali napraviti pošteni hit poput Wonderwall (koji je bio čak i na Bravo Hits 13 ili 14) ili pjesmu čiji stihovi nemaju baš previše smisla poput Champagne Super nova sa bezvremenskim koliko i besmislenim Slowly walking down the hall / Faster than a cannon ball ali sa vrlo pop melodijom i malo smislenijim nastavkom stiha : Where were you while we were getting high?
A sa stihovima Please don't put your life in the hands / Of a Rock n Roll band /
Who'll throw it all away dokazali su da znaju baratati moćnim parolama skoro kao Manic Street Preachers.
Zapravo cjelokupna kompilacija bazirana je na prvom i drugom albumu. Definetly maybe? bio je do debija Arctic Monkeys najprodavaniji prvi album svih vremena a What`s the story (Morning glory) je jednostavno odličan album. Bolji od Blurovog The Great Escape i tu negdje sa Pulp i Different Class. Prva dva albuma zastupljena su sa deset pjesama a treći je skroz preskočen. Ostatak diskografije popunio je preostalih devet mjesta. Uglavnom, Oasis su uvijek lakše mogli isporučiti tri i pol minute pop genijalnosti nego pedeset minuta suvislosti i zato poslušajte stare hipike Crosbyja, Stillsa i Nasha kada kažu if you cant be with the one you love, love the one your with i primijenite to dok se sjećate s kim ste bili dok je Wonderwall prvi put svirao.
Tracklisting:
Disc one
1. "Rock 'n' Roll Star"
2. "Some Might Say"
3. "Talk Tonight"
4. "Lyla"
5. "The Importance of Being Idle"
6. "Wonderwall"
7. "Slide Away"
8. "Cigarettes & Alcohol"
9. "The Masterplan"
Disc two
1. "Live Forever"
2. "Acquiesce"
3. "Supersonic"
4. "Half the World Away"
5. "Go Let It Out"
6. "Songbird"
7. "Morning Glory"
8. "Champagne Supernova"
9. "Don't Look Back in Anger"
hr.digg|prijavi
utorak, 05.12.2006.
BADLY DRAWN BOY - born in the uk
Damon Gough tek iz četvrtog pokušaja odaje počast svom idolu iz formativnih godina. Bruce Springsteen objavio je Born In The USA 1984. godine i to bijaše prvi album izdan na kompaktnom disku na području sjevernoameričkog kontinenta.
U to vrijeme mladi Damon ima 15 godina, a Velikom Britanijom vlada čelična Margaret Thatcher, par godina ranije sunarodnjaci su ginuli na Falklandskom otočju, a i te, orwellovske, 1984. uredno su ginuli i u Ulsteru i u Sjevernoj Irskoj.
Dvadeset i dvije godine kasnije izlazi drugi optički disk, Born In The UK koji sa onim Bruceovim ima zajednički samo fizički format i činjenicu da i Badly Drawn Boy i Springsteen na omotu nose traper. Eh, da… i pjevaju o mukama poštene srednje klase koja u današnje vrijeme polako klizi u zaborav zajedno sa sobnim televizijskim antenama i Pentiumima 200 MMX sa S3 virge grafičkim karticama.
Badly Drawn Boy je ovaj album snimio dva puta jer nije bio zadovoljan prvom verzijom i njenom produkcijom. Metodom «jedna pjesma dnevno» došao je do impozantnog broja šezdesetak grubih skica od kojih je snimljeno dvadeset i pet, a izdano trinaest pjesama. Na albumu prisutno je doista malo instrumenata; akustične gitare i klavir, bas gitara i bubnjevi i nešto nalik električnoj gitari. Dakle, dosta minimalno u pokušaju da se stvori lo-fi ep o kraju sedamdesetih i početku osamdesetih u Engleskoj kada su nastao jedan boy-bend sa pametnim menadžerom i najbolji bend svih vremena: jedni su Sex Pistols a drugi su The Clash.
Pjesmama poput Nothing`s Gonna Change Your Mind (prekrasna akustična balada kakvu James Blunt neće nikad napisati) i A Journey From A to B (ovo James Blunt ne bi niti pisao) slušatelj se uvodi kroz Damonove privatne uspone i padove ali i kada je na podu, on je na engleskom podu; engleskoj zemlji i pod nebeskom kapom gdje oblaci ponekad tvore motiv Union Jack-a a čaj u filtar vrećicama raste na poljima.
Ovaj album je dnevnik. I kao svaki dnevnik koji nije vaš, ne sjeda lako na prvu loptu ali mu se isplati dati šansu jer od ovog dnevnika jedino je bolji Dnevnik Adriana Molea.
Popis pjesama:
01. Intro/Swimming Pool Part 1
02. Born In The U.K.
03. Degrees Of Separation
04. Welcome To The Overground
05. Journey From A To B
06. Nothing's Gonna Change Your Mind
07. Promises
08. The Way Things Used To Be
09. Without A Kiss
10. The Long Way Round
11. Walk You Home
12. The Time Of Times
13. One Last Dance
(EMI / Dallas Records)
hr.digg|prijavi
