srijeda, 27.09.2006.
`Koncert mog života` proudly presents: Pearl Jam live @ Dom sportova, 26.09.
Znaš li ti, Cijenjeni čitatelju™ da je Pearl Jam u svojoj karijeri odsvirao pjesmu Evenflow 584 puta a skladbu Jeremy tri stotine devedeset i devet puta ne računajući tonske probe. Pa ipak su jučer u velikoj dvorani doma sportova odsvirali koncert kao da je 1992. godina ponovo.
Bend koji daje sve od sebe ima publiku koja daje sve od sebe. Veću koncentraciju Pearl Jam majica na kvadratnom metru nisam vidio od grunge slušaonica u Močvari 2002. godine kada su vrtili DJ-evi Smrdo Karirani i Granđo Splitski. Također svjedočio sam razgovoru petero Slovenaca koji prate sastav još od Italije preko Beča do Zagreba. Pa dobro, kakav je to bend koji, naizgled racionalni, ljudi polufanatično slijede po Europi gore-dolje dok mama i tata pošteno zarađuju?
To je sastav koji brine za ljude, politički je angažiran, na svoj račun smanjivao cijenu karata za vlastite koncerte i pokazao srednji prst MTV-u kada je trebalo snimati spotove.
Po svim zakonima pop-logike trebali su propasti ali nisu; već su i uspjeli uvjeriti vlastitu diskografsku kuću da objavi svaki datum na turneji 2000. godine. Tako je bivši Mookie Blaylock, a sadašnji Pearl Jam postao sastav sa najviše izdanih live albuma u povijesti.
Zagrebački live album počeo je jednosatnim čekanjem jer je netko mnogo pametan iz organizacije osigurao samo jedna vrata za ulaz u same prostore Doma sportova pa je tako i bend odlučio da pričeka dok se ljudi ne skupe a da se pri tome ne izgaze do smrti poput devetoro nesretnika u danskom Roskilde festivalu 2000. godine.
U 21. sat i nešto sitno svijetla se gase i na pozornicu izlaze redom: Matt Cameron – bubnjevi, Jeff Ament – bas, Mike McCready – gitara, Stone Gossard – druga gitara i Ed Vedder – vokal, srce i mozak te uz vrištanje počinju sa novom stvari sa najsvježijeg albuma zvanom Severed Hand. Par blijedih pogleda kasnije počinje Corduroy iliti samt; najbolja stvar proizašla iz njihove kuhinje i tjera parter na skakanje a tribine da se dignu na noge.
Tada je Ed na hrvatskom jeziku, u stilu Pape Ivana Pavla II iz Zločeste djece, zahvalio publici što su ga pozvali u Zagreb. Bilo je to prvo od tri obraćanja sive eminencije domicilnom stanovništvu na domicilnom jeziku.
Atmosfera je kulminirala na Evenflow sa McCreadyjevom ekstraproduljenom solažom tijekom koje je Ed zapalio cigaretu sa strane.
Kulminirala je još jače na prve tonove skladbe sa kojom ljudi više-manje i poistovjećuju Pearl Jam – Jeremy koju je cijeli Dom sportova otpjevao u glas a zabilježen je i prvi crowd-surfing još od davnih Fiju-briju dana.
120 minuta i dva bisa kasnije odsvirane su još i Black na koju su se palili upaljači kao da je Đorđe Balašević u kući a ne neki tamo iz Seattlea, savezna država Washington; Alive i Keep On Rockin In The Free World od starog buntovnika i galamdžije te vrlo vjerojatno jedinog preživjelog hipika – gospodina Neila Younga.
Na kraju prvog bisa, koji je počeo akustično, tijekom izvedbe pjesme Porch, Ed se popeo na čeličnu konstrukciju za rasvjetu kao što je i učinio u spotu za Evenflow, i sve je izgledao kao da će se baciti u publiku ali ipak sa 42 godine na grbači, stage diving i ostali ekstremni sportovi nisu više lako izvedivi.
Sve u svemu, Pearl Jam nije ostao Zagrebu ništa dužan. Osim možda Wishlist, Animal i State of Love and Trust. Koje su svrali večer prije u Beču. Sada je malo jasnije zašto oni naizgled racionalni ljudi sa početka teksta putuju gore-dolje dok im mama i tata pošteno rade.
Cjelokupna setlista od 28 stvari izgleda ovako:
Severed Hand, Corduroy, Hail Hail, Last Exit, World Wide Suicide, Elderly Woman Behind A Counter In A Small Town , Given To Fly, Unemployable, In Hiding, Even Flow, Education, Do The Evolution, Jeremy, Army Reserve, Gimme Some Truth (John Lennon cover) , Whipping, Life Wasted
Bis 1:
Thin Air , Thumbing My Way, All Or None, Black (We Belong Together), Wasted Reprise, Betterman, Porch
Bis2:
Blood, Alive, Keep On Rockin` In The Free World, Yellow Ledbetter
Risingson u svom prirodnom okruženju.
hr.digg|prijavi
četvrtak, 21.09.2006.
HOT CHIP - the warning LP
Eto jednog sastava iz Ujedinjenog kraljevstva Velike Britanije, Škotske, Walesa i Sjeverne Irske koji nije reklamiran kao Novi Spasitelj Rock`n`Rolla™. Zašto, pitaš se Cijenjeni čitatelju sav u nevjerici več spreman poslati bijesni mail ravno u Inbox New Musical Express časopisa? Zato što Hot Chip nisu rock već nešto totalno novo; totalno divlje: electro – pop!
I to ne bilo kakav electro – pop već pametni electro – pop odrastao na Kraftwerk i Aphex Twin sa tankim premazom Phil Spectorovskog pristupa produkciji i sa smislom za pop melodije Neptunesa. Ako i dalje ne znadeš kako ovo zvuči nakon ovako temeljite analize; znaj da zvuči kao dva muškarca koja pjevaju preko blip-blop melodija o svakodnevnim situacijama ili, još bolje, kao Lollobrigide sa mudima (i to doslovno) te boljom produkcijom i ritam mašinom koja ne ispada iz tog istog ritma.
U istu žanrovsku ligu spadaju i LCD Soundsystem i The Juan McLean sa pjesmom Tito`s Way za koju se još službeno ne zna da li govori o prvom zagorskom sinu i alpha udarniku Josipu Brozu, ali se na nju može dobro retro isplesati. Također može se to isto napraviti na sljedeće kompozicije vokalno instrumentalnog sastava Hot Chip: And I Was a Boy from School, Over and Over i Arrest Yourself. Ostale su više za kuliranje na šanku ili ako ste još uvijek dovoljno sretni da kulirate negdje na plaži.
Tracklisting:
1. "Careful" – 3:28
2. "And I Was a Boy From School" – 5:19
3. "Colours" – 5:28
4. "Over And Over" – 5:47
5. "(Just Like We) Breakdown" – 4:12
6. "Tchaparian" – 3:20
7. "Look After Me" – 4:50
8. "The Warning" – 4:51
9. "Arrest Yourself" – 2:31
10. "So Glad to See You" – 4:05
11. "No Fit State" – 5:38
12. "Won't Wash" (unlisted bonus track) – 2:35
Ocjena: 6,9 / 10.
(EMI // Dallas Records)
hr.digg|prijavi
subota, 16.09.2006.
LACUNA COIL - karmacode
Iz zemlje tijesta, pizza i ulja za kosu dolazi opaki šesterac i njihov četvrti album da napravi reda na gothic/heavy/metal nebu. Sa ženskim vokalom a la Tarja Turunen iz Nightwish taj pakleni naum bi im mogao i uspjeti.
Uostalom, Lacuna Coil je, kao sastav, dvije godine stariji od dotičnih finskih prvoboraca. Nastali godine 1994. kada je Nirvana u njihovom Milanu odsvirala posljednji kompletni koncert ikad prije razrjeđenja sivih moždanih stanica krupnom sačmom 08. travnja te iste godine. Od tada ide već dvanaesta godina i Lacuna Coil (što inače znači «prazna spirala» ili još pjesničkislobodnije – spirala bez konca) su do Godine Gospodnje `06. snimili dva EP-ja i četiri dugosvirajuća uratka ako računamo i temu ovog skromnog osvrta.
Svirali su i sa carem trash-horora, Rob Zombiejem i na Ozzfestu i sa Metallicom i Toolom na festivalu u engleskom Donningtonu. A kada nisu na festivalima pišu pjesme sa naslovima poput «krhka», «do ruba», «u meni» (bez perverznih primisli Cijenjeni čitatelju™) i «bez straha» ; znači klasične gothic teme koje ovdje egzistiraju u harmoničnom duelu ženskog i muškog vokala pod nazivima Cristina Scabbia i Andrea Ferro. Znači opet se sve svodi na dijalog među spolovima; mada su oba spola u ovom slučaju pod određenim slojem pudera.
Album od trinaest skladbi zatvara obrada Enjoy the Silence od Depeche Mode i nije uopće loša ali postavlja se jedno univerzalno pitanje koje prožima bit cijelog univerzuma: da li je svijetu potrebna još jedna obrada Depeche Mode? Cijenjeni čitatelju™ dobro razmisli na ovo pitanje prije nego što odgovoriš.
1. "Fragile" - 4:26
2. "To the Edge" - 3:22
3. "Our Truth" - 4:03
4. "Within Me" - 3:39
5. "Devoted" - 3:52
6. "You Create" - 1:32
7. "What I See" - 3:41
8. "Fragments of Faith" - 4:10
9. "Closer" - 3:01
10. "In Visible Light" - 3:59
11. "The Game" - 3:32
12. "Without Fear" - 3:59
13. "Enjoy the Silence" (Depeche Mode Cover) - 4:05
(Dallas Records)
hr.digg|prijavi
ponedjeljak, 04.09.2006.
Kurve i kokain proudly presents:
V.A. - Monsieur Gainsbourg revisited
(Aquarius Records)
Serge Gainsbourg je svojedobno bio simbolom seksualne revolucije u Francuskoj šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. I sve to zahvaljujući jednoj kompoziciji na kojoj Brigitte Bardot, a kasnije i muza, ljubavnica i inspiracija Jane Birkin, stenju zadnju minutu i pola u prljavim zvukovima sladostrašća. Pjesma se zove Je T'aime Moi Non Plus i mnogo je pogodovala prodaji raznih kontraceptiva tih godina u zemlji vina, žena i puževa.
Povijest zna biti varljiva kuja pa bi sa velikom dozom sigurnosti moga reći da bi gospodin Gainsbourg ostao pod drugim okolnostima zapamćen kao notorni pijanac, uživatelj nikotina i alpha lovac na kurve i to takav da je jedan drugi notorni pijanac (i u slobodno vrijeme nogometaš) George Best učio od njega. Da je stari Serge živ ne bi se Tvornica duhana Zagreb selila nikuda u Istru već bi radila strateška istraživanja kako u ergonomsku kutiju cigareta ugurati barem pet komada više plus još jednu za Jutro poslije(tm).
Kad imate takav kapacitet pluća nije niti čudno da vam se, petnaest godina nakon smrti, radi tribute album sa pjesmama ispjevanim na jezik anglosaksonskih osvajača. A ekipa koja se skupila može komotno biti listi uzvanika svakog tuluma: cijeli Franz Ferdinand, Jarvis Cocker iz Pulp zajedno sa naočalama, neurotična Cat Power zajedno sa suprugom Jacka Whitea – Karen Elson. Pa slijede onda još Portishead i lovac na muške kurve sa mentorom: Brian Molko (Placebo) i stara manga Michael Stipe. Tu su i post-punk/new new wave/svaštanešto Britanci The Rakes i The Kills kao predstavnici mladih nada vječito ovulirajuće britanske scene.
Album zatvara model i pjevačica Carla Bruni. Eh, da tu je i Tricky i njemu pripadajući oblak supstance nedavno dekriminalizirane u nas.
Placebo, Portishead, Tricky; pa čak Franz Ferdinand sa Jane Birkin prearanžirali su stvari u svom stilu te dodatno začinili ovaj album koji je kao cjelina stvarno dobar. Ljudi bi rekli: jebozovan ali ja neću. Samo ću reći kako (relativno) mlada Leslie Feist predobro i premazno pjeva. Skinite devetu stvar i uvjerite se sami.
Tracklisting:
1. V.A. - Franz Ferdinand & Jane Birkin / A Song For Sorry Angel (Sorry Angel) (3:14)
2. V.A. - Cat Power & Karen Elson / I Love You (Me Either) (Je T'aime Moi Non Plus) (5:17)
3. V.A. - Jarvis Cocker & Kid Loco / I Just Came To Tell You That I'm Going (Je Suis Venu Te Dire Que Je M'en Vais) (3:38)
4. V.A. - Portishead / Requiem For Anna (Un Jour Comme Un Autre - Anna) (2:39)
5. V.A. - Faultline, Brian Molko & Françoise Hardy / Requiem For A Jerk (Requiem Pour Un Con) (2:59)
6. V.A. - Michael Stipe / L'Hôtel (L'Hotel Particulier) (4:27)
7. V.A. - Tricky / Au Revoir Emmanuelle (Goodbye Emmanuelle) (3:30)
8. V.A. - Marianne Faithfull & Sly And Robbie / Lola R. for Ever (Lola Rastaquoučre) (3:05)
9. V.A. - Gonzales, Feist & Dani / Boomerang 2005 (Comme Un Boomerang) (3:24)
10. V.A. - Marc Almond & Trash Palace / Boy Toy (I'm The Boy) (4:02)
11. V.A. - Placebo / The Ballad of Melody Nelson (Ballade De Melody Nelson) (3:58)
12. V.A. - The Rakes / Just a Man with a Job (Le Poinçonneur Des Lilas) (2:50)
13. V.A. - The Kills / I Call It Art (La Chanson De Slogan) (3:10)
14. V.A. - Carla Bruni / Those Little Things (Ces Petits Riens) (2:09)
hr.digg|prijavi
