četvrtak, 19.04.2007.
LCD SOUNDSYSTEM -sound of silver
Znaš li ti, Cijenjeni čitatelju™ da James Murphy ima 37 godina? Da, sa trideset i sedam godina i dalje producira disco punk križanac koji zvuči kao da je napravljen u lošem Fruityju i na lošem računalu sa šakom RAM memorije i 56K modemom. Možda i je napravljen u Fruity Loops sekvenceru bez deset kila VST instrumenata prikačenih, a koje nitko razuman ne koristi i možda James iz određenog kuta fizički liči na mlađu i trjezniju verziju Bore Đorđevića, ali taj čovjek je spoznao bit elektronske produkcije jer uživo nastupa sa četveročlanim bendom.
Modus operandi njegova produciranja jest jednostavnost loopa i spontana razgradnja stvari bez silovanja raznim efektima gdje to doista i nije potrebno. Znači, može se reći da je James razuman momak i da bi definitivno spasio tuljanovo mladunče kad bi ono bilo u nevolji, no da li je prije godinu i pol kada je izašao službeni debi (jednostavno i samosigurno nazvan LCD Soundsystem) spasio rock`n`roll kako su zahtijevali britanski mediji? Nije jer rock ne treba spašavati već klincima od petnaest godina podijeliti gitare i nešto rizli te pustit da vidimo kako se stvari odvijaju. Uostalom, kakva je tjedna poplava novih nada samo u Velikoj Britaniji, teško da rock može patiti od nikotinske krize, a kamoli da je u smrtnoj opasnosti.
Da ne odem dublje u offtopic vraćam se na Sound of Silver koji sa svojih devet pjesama neće dignuti revoluciju, a i niti nešto prašine već će se svidjeti ekipi koja sluša indie/nešto/nešto gitare i ponekad nekog producenta koji se prema publici predstavlja kao bend; sa takvim stavom. Tako su postupili i The Prodigy pa i sami znate tko ih je sve slušao. Tako su postupili i The Propellerheads samo nisu imali majice sa mravima ili sličnim insektima pa nisu uspjeli previše.
Na albumu gdje je prosjek trajanja pjesme šest minuta i trinaest sekundi čuju se utjecaji new vawe bagre poput Gang of Four, još jednog benda sa megakewl geek imenom kakvo je i LCD Soundsystem, te pionira imena Kraftwerk, a zapravo se reciklira ono što je radio Public Image Limited a to je kvalitetna plesna glazba sa porukom. Na disku nema nešto slično prošlom albumnom hitu Daft Punk Is Playing At My House, a najavni singl imena kalibra slogana za majice (North American Scum) je pjesma sa dvomjesečnim rokom trajanja i to ne zato što je loša već zato što Internet generacija ne trpi dugoročno već momentalno i onda na sljedeće.
Neslavni scenarist druge sezone humoritične serije Seinfeld to zna i već sprema nasljednika za iduću godinu, do tada večera sa suprugom, šeće psa po New Jersey-ju, pošta vinile po malim klubovima i ne ljuti se na vas ako LCD Soundsystem skinete sa neta. Stoga prema takvoj dobroj duši nećemo biti prestrogi, zar ne?
Popis pjesama:
01. Get Innocuous!
02. Time To Get Away
03. North American Scum
04. Someone Great
05. All My Friends
06. Us V Them
07. Watch The Tapes
08. Sound Of Silver
09. New York, I Love You But You're Bringing Me Down
(EMI / Dallas Records)
nedjelja, 08.04.2007.
Velika cyber migracija broadband slavena
ode elf na drugo mjesto
a u međuvremenu ide
