subota, 26.08.2006.
Primal Scream - Riot City Blues
Davno su prošla vremena kada je ovaj škotski bend bio vrh vala britanske reinovacije moderne pop-glazbe. Bila su to vremena oko 1991. godine kada su Happy Mondays, Stone Roses i Primal Scream bili na vrhu svijeta poznati kao «novi mesije plesne glazbe». Petnaest godina kasnije situacija je ipak malo drugačija.
Na početku devedesetih britanska scena otkrila je svoju funky stranu zahvaljujući obilnom korištenju narkotika a Screamadelica (drugi album sastava navedenog u naslovu) sa pjesmama Higher than The Sun i Come thogether simbolizirala je tu fuziju rocka, dancea, funka i ostataka acid housea i ljeta ljubavi `86.
Sljedeći album označio je povrat nekim pravovjernim rock korijenima te je debelo razočarao publiku te bacio Boby Gillespiea u stanje hibernacije na par godina. Uglavnom da ne duljim sa bijednom elegijom o sasvim prosječnom bendu koji je u rijetkim trenucima trijeznosti odlučio snimiti genijalan album i onda sve to baciti niz rijeku; dolazimo do godine 2006. kada izdaju osmi album čije ime, ako pažljivije čitate, možete naći u naslovu.
Dakle, deset pjesama, koje ne bi ispale prosječnije niti da ih je snimio Parni valjak;osim prvog singla Country Girl koji im je, btw, najviše rangiran singl na britanskoj top ljestvici u povijesti postojanja vokalno-instrumentalnog sastava koji je ime dobio po metodi psihoterapije gdje se pacijent bijesa rješava deranjem na zid i/ili osobu.
Da, mjesto na top-ljestvici bilo je peto.
1. "Country Girl"
2. "Nitty Gritty"
3. "Suicide Sally & Johnny Guitar"
4. "When The Bomb Drops"
5. "Little Death"
6. "The 99th Floor"
7. "We're Gonna Boogie"
8. "Dolls (Sweet Rock and Roll)"
9. "Hell's Comin' Down"
10. "Sometimes I Feel So Lonely"
hr.digg|prijavi
