petak, 12.05.2006.
RAMIREZ - copy/paste
U naslovu je navedena tehnologija koja je mnogim srednjoškolcima i studentima omogućila uspješno završenje neke duže pisanje radnje tipa seminar. Kada se promijeni vrijeme iz prezenta u perfekt kaže se da se parafrazira; kada se prepisuje sa navodnicima kaže se da se citira, a kada se u glazbi krade – kaže se da se odaje tribute.
Ramirez odmah u naslovu kaže da će reciklirati; da će zarovati po distorziji a la Radiohead iz The Bends faze i da će izvući ono stadionsko iz Coldplay i umetnuti u kontekst Lijepe naše gdje su oni jedini predstavnici ovakve vrste college rocka sa blagim mrvicama emo-a.
Mislite da je Skromni Potpisnik Ovih Redaka ™ konačno poludio i stavio mozak na kvasinu a pluća na uže za sušenje rublja? Nije. Novi Ramirez je dobar i to zato što su konačno stavili bijesne distorzirane gitare u novi plan gdje su puno istaknutije; nešto kao u Deftones stilu samo ne toliko metalno i bez naglih modulacija glasa.
Na novom, drugom, albumu je četrnaest pjesama o početku i kraju jedne veze, o Yo La Tengo i indie snobovima kojim je špica tuluma da se razvale uz Mogwai u Arab Strap remiksu od 8:29 minuta. A Mogwai i razvaiti se u istoj rečenici…
Na Copy/Paste, Diskkko i Ameriku će se po KSET-u skakati samo treba pričekati godinu do dvije jer će sada svima ići na živce jer je materijal nov i vrti se, a Bože moj, ako se vrti puno ne znači, a priori, da je loše. Može značiti da će se brzo izlizati u ušima ali onda se povlači u discmane i ostale naprave za slušanje digitalno komprimirane glazbe da živi tamo dok se boje ne rastope a Ogg Vorbis ne zavlada.
Album je producirao Denyken u aranžmanu benda i definitivno je bolji od debija.
Tracklisting
1.copy/paste
2.amerika
3.lana croft
4.yo la tengo
5.tvoj
6.zoo
7.loš (treća)
8.ništa posebno
9.lunapark
10.1:1
11.bijela svijetla i veliki zvučnici
12.mačke gazdama, žene muškarcima
13.diskkko
14.odjavna
(menart)
