ponedjeljak, 24.04.2006.
NEIL DIAMOND - 12 songs
Prije glavnog jela jedna refleksija na prvo vrelo poslije podne u istocnom dijelu nase metropole.
Krenuli tako cimer i ja te neki njegov frend na kosarku da izvjetrimo malo taj bijeli Walter i plavi MC iz pluca... kardinalna greska je igrati kosarku za vrijeme velikog odmora na igralistu jedne gimnazije jerbo se naslusa prosjecna akademska dusa svakakvih sranja izrecenog kako od slabijeg tako i od malo slabijeg (dakle muskog) spola.
Dakle da napravim ono sto radim najbolje: generaliziram i vrijedjam. Srednjoskolke, crne, u crnom, sa crnim make-upom i u crnim Martama...daju momcima u crnom i Iron Maiden i Slipknot majicama...ala ala.
Uglavnom godiste 2000/2001 i ovo 2005/2006 su jako slicni samo su zenama hlace pet centimetara nize; i jos neka mi netko kaze da samo mjena stalna jest.
Ovo je bio aperitiv u restoranu za radnicku klasu "Privatna audio prcija" a sada cijenjeni gosti slijedi glavno jelo:
------>
Kolaboracija starog singer/songwrittera i najznačajnijeg producenta u zadnjih dvadeset godina žudno se iščekivala. Radi se o propalom studentu medicine zvanom Neil Diamond i propalom basistu art - punk benda Hose; Ricku Rubinu.
O gospodinu Diamondu je dovoljno znati da je napisao Solitary Man (kojeg je J. Cash kasnije sa Rubinom i obradio) za sebe, a za The Monkees stvar I`m A Believer te za šatro-reggae sastav UB40 njihov najveći hit - Red, Red Wine.
Također, gospodin Diamond je poznat po svojoj ljubavi za košuljama i nastupanju u Las Vegasu i balansiranju između urbanoga trubadura i pravog country kauboja utegnutih traperica.
O Fredericku Jay Rubinu dalo bi se također reći par stvari od kojih su možda najvažnije da je producirao skoro sva eminentna imena suvremene glazbe od Jay – Zja i System Of A Down do nikad prežaljenih Rage Against The Machine i Johnnyja Casha u kvadrologiji koja ga je vratila u diskografski život zvanoj American Recordings.
Gospodin Rubin radije oduzima elemente zvučne slike nego da ih u produkciji dodaje; kod njega nema back-vokala, jeke, reverba i ostalog već samo esencija svega: glas i gitara. Može se reći da ne producira već reducira nepotrebno. Na isti način pristupilo se i snimanju 12 novih stvari od kojih je i većina snimljena sa vokalom i instrumentom zajedno. Doduše postoje još dvije pjesme kao bonus stvari, a na posljednjoj gostuje Brian Wilson iz Beach Boysa kao uspomena na vremena velikih valova i dobrih tripova. A niti spolne bolesti nisu bile gadne tih ljeta ljubavi.
Uglavnom Rubin je posao dobro obavio izvukavši još jednu karijeru iz zaborava. Eto, bar na par godina.
1. oh mary (5:12)
2. hell yeah (4:25)
3. captain of a shipwreck (3:55)
4. evermore (5:18)
5. save me a saturday night (3:31)
6. delirious love (3:12)
7. i`m on to you (4:27)
8. what`s it gonna be (4:04)
9. man of god (4:21)
10. create me (4:10)
11. face me (3:27)
12. we (3:51)
13. men are so easy (bonus track 1-2) (4:04)
14. delirious love with BRIAN WILSON (bonus track 2-2) (3:23)
(Menart)
