utorak, 17.01.2006.
Kad baka ode offline..
Tako je. Baka je otišla offline. Otišla je na mjesto gdje mirovina stiže na vrijeme a veliki bijeli doktor prima i bez uputnice.
Nisam bio baš dobar unuk, zadnji put vidjeli smo se prije nešto više od četiri godine, ali sa druge strane nije niti ona baš pokazala neku inicijativu. No, never the less, bila je baka na mjestu. Ipak 12,5 % njenog genetskog materijala je u esenciji ciničnog gada što piše ove redke.
Otišla je brzo, ne bivajući nikome teret i za to jedan veliki respect, jer ostala je dosljedna do kraja makar ju je taj kraj malo i iznenadio, nije ga baš planirala (ocito;).
Danas, predana je zemlji u super-ugodnom društvu super-ugodno tugujuće rodbine. Neki jecaju, neki zaista plaču. Žene na Normabelu i Xanaxu; muškarci na ponosu. Jedino je parcijalni otac bio prava esencija coola.
Sućut se izražava na početnoj traci uz pitanje " Ti si unuk? Nebi te nikada prepoznala?"
A, care, nebi ni ja tebe i drito me boli kurac tko si i šta si, nismo se znali prije, niti ćemo se znati poslije. I da, imam još dva ispita do kraja fakulteta i ne; neznam što ću dalje.
NP: Death is not the end - Nick Cave.
RIP baka Magdo, zasluzila si
