|
|
| < | rujan, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Za one minute kada želim svoje misli pretočiti u riječi, i da one negdje ostanu zabilježene,za sjećanje :)
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Odmalena sam se vidjela u kreativnim stvarima, crtanju, modeliranjem i slaganjem raznih prizora.
Danas se najviše pronalazim u pisanju, makar i crtanje dalje volim.
Imam neke završene radove ali još nisu izdani, nadam se da to bude uskoro.
22 su mi godine, imam svoje stavove i ne dozvoljavam nikome da mi ih pokuša srušiti, ne pijem( nikad se nisam napila!), ne pušim( nikad nisam!) i naravno ne drogiram se, ne volim ostajati do dugo u noć vani.
Kad se sve to zbroji, ne znam u koji postotak populacije spadam, ali važno mi je da sam svoja i da živim po svojim načelima...e da, zaboravila sam napomenuti ne slušam narodnjake!!
A volim životinje, imam tri najslađa kunića na svijetu :), prirodu također,jednom želim obići svijet, obožavam čokoladu
Cijenim pozivitne, vesele lude sa svojim stavovima
Zanimljiva vjenčanica :)
-Mislim da bi bilo luudo pojaviti se u ovako nečemu na svom vjenčanju ( tko zna, možda tako i bude)
Muca
Mrvac
njihove bebe Izi i Elly
Neka slike kažu sve ostalo!
Imam više ljude za koje mogu reći da su mi pravi prijatelji, ali danas sam mislila govoriti o jednom. Jučer me nazvao, i pitao jesam li za kavu? Prvo me malo iznenadio jer to nije bilo nalik na njega…sjećam se da sam ja znala njega stalno zvati, ajmo se naći, ajmo na kavu, i rijetko bi se dogodilo da on može. To je bilo dok sam još živjela u Sesvetama, pa se meni nije dalo baš do grada, a ni njemu do mene, pa je i tu bio problem.
I ništa, našli se mi, ušli u kafić gdje najčešće sjednemo, a koji je meni 10-tak minuta od kuće i počeli pričati, da se nadoknadimo vrijeme koje se nismo vidjeli. Pričali smo o svemu i svačemu, teme su se nizale i nadovezivale jedna na drugu a vrijeme letjelo, tako da sam doma došla oko 23 sata.
Inače nas dvoje imamo dugu povijest, znamo se od malih nogu, naši roditelji bili su prijatelji pa smo i mi bili prisiljeni na druženje, ali nekako naše druženje, u pravom smislu te riječi, mogu svesti na par godina. Sreli smo se na rođendanu moje super frendice i ustanovila sam da joj je on bratić.
Tada više nismo ovisili o starcima i rođendanskim proslavama i mogli se naći kada i gdje nama odgovara. Imati mobitel u današnje vrijeme puno olakšava stvari. Bilo je razdoblja kada smo će češće nalazili, a i onih kada bi prošlo par mjeseci bez dogovora, bez ijedne poslane poruke, ali ipak ostali smo u kontaktu dosada, a ja se nadam i nadalje. Često je znao doći do mene i pomoći oko kompjutera koji stalno nešto zafrkava, davao razne savjete kada sam ga tražila, uglavnom, bio je uz mene kada bih ga trebala. Nemaju svi priliku imati tako dobrog prijatelja s kojim ti je zabavno, zanimljivo i koji će te saslušati ako imaš kakav problem, te ti ponuditi dobar savjet, ponuditi se za pomoć kad je potrebna. Meni je drago da sam ja takvog našla i da ćemo dijeliti još mnogo lijepih trenutaka. Želim i vama sreću da pronađete takvu osobu i potrudite se da vaše prijateljstvo opstane unatoč svim zaprekama.
Volim kad me probude prekrasne sunčeve zrake, svojom toplinom me obgrle... A to me posebno obraduje jer sam svjesna kako nam se približava zima, pa će me jedino moći grijati radijator, i pokrivat ću se sa nekoliko slojeva deka. Zima mi nikad nije previše prijala, možda dok sam bila skroz mala, pa je bilo fora otići na snijeg i graditi snjegovića, ili spuštati se sanjkama niz brijeg. Sada mi zima samo predstavlja hladnoću kada se nikako ne mogu utopliti, ruke su mi ledene i ako imam rukavice, za uši mi je zima makar je preko njih kapa, a tako je i ostatku tijela...
Tada poželim da se pretvorim u malog medu, da se zavučem duboko u svoju kućicu i da odspavam taj period hladnoće.
Zato sam sretna i zahvalna na ovom prekrasnom suncu što od samog jutra podiže moje raspoloženje...
Treba biti zahvalan na malim stvarima koje nam ispunjavaju dan, tako da ćemo uvijek biti sretni jer uživamo u onome što je drugima svakodnevno i što ne zamjećuju, a može im ispuniti srca srećom i zadovoljstvom.
Idem sada do svojih malih zečića da me nasmiju svojim veselim skakutanjem, pranjem njuškica makar su im besprijekorno čiste, svojim uzdignutim uhicama koje kao antene neprestano rade!
Možda mi dođe i njihova mama i šapicom zatraži komad čokolade (najslađa mi je kad to napravi, kao da je mali pesek a ne kunić)
Budite zahvalni na svemu što vas okružuje, na miru u kojem živite, na pitkoj vodi koju imate, i čistom zraku kojeg udišete. Cijenite svoje obitelji jer toliki u svijetu nemaju nikoga. Ako imate ljubimce, volite ih kao da su članovi obitelji, a ne tek igračke bez baterija, i vratit će vam ljubav.
Budite zahvalni na krovom nad glavom, što imate mogućnost biti školovani, što ste slobodni i zdravi, jer toliki u svijetu čeznu za tim, nama naizgled malim stvarima.
Zahvaljujte na svakoj toploj riječi, na svakom dobivenom osmijehu, i biti ćete ispunjeni ljubavlju.
Pokušajte, zaista nije teško!
Hmm... ne znam kako vi ali ja vjerujem da nismo sami u svemiru...
To bi bio potpuni apsurd... svemir je tako ogroman, a naša planetica tako malena...
Za sve skeptike kojima ova ideja ne paše i koji bi mogli reći : "Pa dokaži kako postoji život negdje drugdje...", mogla bih odgovoriti ovako: "Ti meni dokaži da nema. A dokaz će mi biti tek kada vidim fotografije čitavog svemira, svake galaksije, svakog sustava i svakog planeta na kojima nema života." Ako mi tada dođe netko i pokaže fotografije svakog djelića svakog planeta koji postoji u naglašavam BESKONAČNOM svemiru, onda će me uvjeriti u teoriju da smo uistinu sami.
To je, bar se meni tako čini, proizašlo iz straha, da bi nas neki stranci, razvijenije tehnologije posjetili samo zato da nam naude, unište nas, nastane se na našoj planeti jer njihova umire ili čak da bi se oni nastanili u nama( tako nas uvjeravaju u većini filmova).
Ja ne govorim da možda ne postoji neka rasa bića koja je napadački raspoložena, ali sve strpati u isti koš, malo je ipak pretjerano...
Kao da odlučiš zajedno staviti sve bijelce, ima tu ljudi koji su činili velika djela i onih koji su uništavali sve pred sobom, zato nemamo pravo na taj način razmišljati.
Meni bi bilo zanimljivo vidjeti neki od tih svjetova, prošetati se, plivati, zaroniti ili poletjeti, ovisno kako se tamo negdje kreće, komunicirati sa bićima koja su sličnija ili različija od mene same. Vidjeti kako oni žive, čime se bave, koje su njihove želje, imaju li strahove?
Nadam se da će se umovi ljudi na Zemlji jednom otvoriti i da će biti bez straha od tih bića, sa željom da ih razumijemo, da izmjenimo iskustva.
Ja mislim da bi bilo lijepo kada mi mogli komunicirati s njima, iako vjerujem da su oni već stupili u kontakt s nama samo što se sve to zataškava, da bi nas se kao zaštitilo.
Od čega? Od mogućih lijepih iskustva, novih poznanstva?
Šta vi mislite o tome?
Vjerujete li u njih?
Bojite li ih se?
Ljetu se nazire kraj, i falit će mi 
, iako znam da se sljedeće godine opet susrećemo i da ću uživati u njegovim toplim zrakama, savladati još jednu tehniku kako komarce držati podalje od sebe,bučnuti se u beskrajno slano plavetnilo, nositi šeširiće i lagane haljinice koje mi baš odgovaraju.
Ovo ljeto pamtit ću po više stvari, neke prekrasne koje će uvijek imati posebno mjesto u mom srcu, ali je bilo i tužnih trenutaka situacije koja još nije riješena, ali mislit ću više na one od kojih moje srce svaki put kad se sjetim veselo poskoči. Bilo je tu i učenja, da mi se znalo zavrtjeti u glavi, ali to sam sama htjela, biti studentica, pa sad imam prilike upoznati sve „čari“ koje mi fakultet širokogrudno nudi. Ali nije on kriv što ja to nisam riješila za vrijeme ljetnih rokova, premda nije tako lako riješiti ma koliko to želio. Uvijek se javi neka prepreka, a pogotovo ako je neko pametan ko ja pa izgubi vježbe i mora ih ponovno raditi 
(dobro da sam morala samo jednu vježbu ponavljati).
Na moru se išla k roditeljima koji su se brčali na krasnim plažama Novalje na Pagu, nečkala sam se neko vrijeme jer mi je zečica imala problema pa je nisam htjela ostaviti samu, a i morala sam učiti. Ali kada sam se uvjerila da će moja čupava Muca biti dobro, krenula sam na put noseći sa sobom i materijale za učenje, da bar malo ponavljam. Sa svim roditeljima sam se uvijek dobro slagala pa mi ljetovanje s njima nikako nije bila muka, dapače uživala sam svakog dana, zabavljajući svoje mlađe sestre i upijajući svaki detalj, svaki miris kraja u mojem sam bila, te imala inspiraciju za pisanje.
Posebno dragi trenutci bili su oni u zagrljaju moje ljubavi dok bi mi nježno šaptao na uho : Volim te, tada kao da bi čitav ostali svijet nestao, vidjela bi samo njega. On mi je vratio vjeru u ljubav darujući mi je bez ikakvih granica, bezuvjetno neprestano. Još uvijek se zapitam čime sam ja njega zaslužila.
Neću zaboraviti niti druženje sa svojom otkačenom frendicom, sate koje smo provele smijući se, jadajući jedna drugoj i učeći zajedno, ispitujući se naizmjence. Sve te trenutke čuvam kao svetinju, ali čuvam i one koji bole, koji me rastužuju jer me uče da ih više nikada ne ponovim, da mi budu podsjetnik za buduće situacije.
Evo, malo sam se možda previše raspisala ali nisam neko vrijeme pa se ovo kao iskupljujem, premda je moj komp i dalje taj koji me muči ( nije da tražim krivca, ali on je kriv
)
Love is
Love is a flower in the spring.
Love is the reason birds sing.
Love is a rainbow in the sky.
Love is a colorful butterfly.
Love is a beautiful summer day.
Love is what shows us the way.
Love is the one so calm at night.
Love is a star that shines so bright.
Love is going to last forever.
Love is the reason we should be together.
From the Moment
From the moment I looked into your eyes, I knew you were the one,
The one I would spend the rest of my life with, until my time was done.
From the moment I looked into your eyes, I knew you were my soul mate,
The soul mate I waited forever for, but didn't believe in fate.
From the moment I looked into your eyes, I knew my life was about to change,
The change I knew I needed, but always felt my life was in a cage.
From the moment I looked into your eyes, I knew I would be happy forever,
The happiness I have waited so long to have, but didnt believed in happily ever after.
