|
|
| < | prosinac, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Za one minute kada želim svoje misli pretočiti u riječi, i da one negdje ostanu zabilježene,za sjećanje :)
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Odmalena sam se vidjela u kreativnim stvarima, crtanju, modeliranjem i slaganjem raznih prizora.
Danas se najviše pronalazim u pisanju, makar i crtanje dalje volim.
Imam neke završene radove ali još nisu izdani, nadam se da to bude uskoro.
22 su mi godine, imam svoje stavove i ne dozvoljavam nikome da mi ih pokuša srušiti, ne pijem( nikad se nisam napila!), ne pušim( nikad nisam!) i naravno ne drogiram se, ne volim ostajati do dugo u noć vani.
Kad se sve to zbroji, ne znam u koji postotak populacije spadam, ali važno mi je da sam svoja i da živim po svojim načelima...e da, zaboravila sam napomenuti ne slušam narodnjake!!
A volim životinje, imam tri najslađa kunića na svijetu :), prirodu također,jednom želim obići svijet, obožavam čokoladu
Cijenim pozivitne, vesele lude sa svojim stavovima
Zanimljiva vjenčanica :)
-Mislim da bi bilo luudo pojaviti se u ovako nečemu na svom vjenčanju ( tko zna, možda tako i bude)
Muca
Mrvac
njihove bebe Izi i Elly
Ako itko od vas još nije išao pogledati što sve nudi taj dugo i spektakularni najavljivani Božični velesajam, bolje ni nemojte, jedino ako se želite uvjeriti u ono što ću vam sada reći. Nisam još dosada bila na njemu i odlučila ga posjetiti. Dečko i ja oboružali se dobrim raspoloženjem i pokojom kunom u džepu, ako se nađe nešto što će nam se svidjeti, i uputili se spram Novog Zagreba. Došli tamo, dali 20kn za dvije ulaznice i veselo ušetali. Bili smo spremni nekoliko sati obilaziti štandove unutar paviljona, svaki put iznova zadivljeni ponudom, ali umjesto toga, razočarenje. Od svega onog što sam očekivala, nije bilo ništa, nikakva ponuda kuglica ili drugih ukrasa za bor, a kamoli borova. Htjela sam kupiti noge-držače jer sam našla sam jedne (ostale su se valjda negdje sakrive po tavanu) ali ništa od toga. Uspjeli smo naći tek lampice za bor u crvenoj nijasi ( jer ideja mi je imati bor sa kombinacijom crveno-zlatno). Više je bilo štandova indijskog tipa, što me zaista začudilo, a samo jedan koji se zaista crvenio božičnim kapicama i simbolima koji daju naslutiti o čemo se radi.
Mi smo se unatoč svemu dobro zabavili, kupili završne darove za naše najdraže, pojeli fine kobase u pecivu, i uputili se kući kada su nam prsti već bilo dovoljno smrznuti.
Poslije smo čekati moje male sestre da zajedno okitimo bor. Znam da bilo je malo rano za kičenje bora, ali moje najdraže je išlo kući, a htjela sam taj trenutak proživjeti s njim. I zaista nam je bilo lijepo. Na kraju smo upalili lampice,ugasili svjetlo i zapjevali.
Dan je uglavno bio lijepo proveden, ali mi je bilo teško kada sam se morala još jednom oprostiti od svog Josipa. Svaki put mi je teško kada odlazi, kada se vraća u Varaždin, ali zasada je tako. nisam željela da zagrljaj prestane jer to je značilo da će se uspjeti u autobus.
Tješi me to da ćemo se ubrzo vidjeti, doći će mi na Božić, bit će mi to najljepši poklon, biti u njegovom zagrljaju i moći ga poljubiti.
Budi mi dobro ljubavi!
Tužni događaj pogodio je našu obitelj, puno suza je klizilo niz naše obraze, jecaji su bili ispušteni... Žitov je zaista jedna krhka priča, putovanje na koje se naša duša odvažila željna iskustva, željna pobjedama nad izazovima, željna ljubavi...
Morala sam se oprostiti od osobe s kojom sam provela prekrasne trenutke, koja me malo puta znala razljutiti, ali većinom uveseljavala, bila puna razumjevanja i ljubavi.
Voljela je ljude i oni su voljeli nju.
Voljela je životinje i one su to osjetile.
Nije postojao onaj tome se je zamjerila.
Vedar, optimističan duh pozivao je mnoga srca.
Sada je više nema, i čudno mi je dok stojim u prostoru gdje je najviše boravila, gledajući svoje omiljene serije i zecove dok se naganjaju.
Tišina me ponekad uplaši. Nestao je onaj smijeh koji sam tako rado čula.
Ali život ide dalje.
Mora ići.
Ja samo znam da ona sada vječno caruje u mome srcu i mislima, i nikada njena slika neće iščeznuti, nikada neću zaboraviti trenutke radosti koje mi je pružala.
Hvala ti bakice moja za svaki trenutak pažnje koji si mi pružila, zbog njih sam cjelovitija osoba.
Hvala na svemu!
