|
|
| kolovoz, 2007 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Za one minute kada želim svoje misli pretočiti u riječi, i da one negdje ostanu zabilježene,za sjećanje :)
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Odmalena sam se vidjela u kreativnim stvarima, crtanju, modeliranjem i slaganjem raznih prizora.
Danas se najviše pronalazim u pisanju, makar i crtanje dalje volim.
Imam neke završene radove ali još nisu izdani, nadam se da to bude uskoro.
22 su mi godine, imam svoje stavove i ne dozvoljavam nikome da mi ih pokuša srušiti, ne pijem( nikad se nisam napila!), ne pušim( nikad nisam!) i naravno ne drogiram se, ne volim ostajati do dugo u noć vani.
Kad se sve to zbroji, ne znam u koji postotak populacije spadam, ali važno mi je da sam svoja i da živim po svojim načelima...e da, zaboravila sam napomenuti ne slušam narodnjake!!
A volim životinje, imam tri najslađa kunića na svijetu :), prirodu također,jednom želim obići svijet, obožavam čokoladu
Cijenim pozivitne, vesele lude sa svojim stavovima
Zanimljiva vjenčanica :)
-Mislim da bi bilo luudo pojaviti se u ovako nečemu na svom vjenčanju ( tko zna, možda tako i bude)
Muca
Mrvac
njihove bebe Izi i Elly
Ne znam vjerujete li u reinkarnaciju ili ste jedan od onih kojima se život svodi na samo ovaj pa se onda zaslugama dušu odlazi na jedno od tri vječna počivališta, čistilište, pakao ili raj,i imate pravo na svoj stav. Ja sam osobno prilično uvjerena da se duša kreće kroz više života kako bi skupila dovoljno iskustva, kako bi postigla neku svoju misiju koju ona ima pri samom svom postojanju dobro zna, ali koja se rođenjem zaboravlja.
Rijetke duše uspiju u svom prvom životu, mogla bih to nazvati prvi nastupom pred publikom, postići željeli cilj pa se moraju nanovo vraćati dok ne ispune vlastita očekivanja, pritom skupljajući iskustva. Duše same biraju mjesto i vrijeme gdje će se stopiti sa ljudskim tijelom i započeti zemaljski život.
Neki će se zapitati zašto se onda duša odluči roditi u obitelji silovatelja, u najvećem siromaštvu? Za dušu je svako iskustvo samo iskustvo, svako ju sve više ispunjava i nadograđuje. Mi ljudi smo ih podijelili na dobra, lijepa iskustva i ona ružna, teška.
Često i strahove, fobije vučemo iz prošlih života, pa kada shvatimo zašto se neopisivo bojimo nečega, kao se otpustimo te strahove i više za njih u našim srcima nema mjesta. Tako sam se ja bojala tuberkuloze, zamislite samo!!
U 21 stoljeću, bojala se bolesti koja je nekada bila smrtna presuda, i kada sam saznala da sam u jednom od prošlih života umrla od te bolesti sve mi je nekako bilo jasno, i strah je ispario. Poznajem još takvih slučajeva koji kada su razumjeli podrijetlo svojih fobija, one ih više nisu držale u šaci. Ako imate neke neobjašnjive strahove, možda su baš oni povučeni iz neke nelijepe epizode vaše duše.
I kako biste objasnili djecu koja od malena počnu govoriti neke davno zaboravljene jezike s kojim a nikada nisu došli u kontakt? Jedino da su to povukli iz nekog svog prošlog života.
Jesam vas bar malo zainteresirala za tu temu?
Jako je opširna i teško može biti izložena ovako kratko i zažeto, ali ¸možda u vama potakle istraživački duh i saznate izvore koji mogu dati puno odgovora na ovakva pitanja.
Ako dođete u kontakt sa nekom odličnom knjigom ili člankom, pričom koja govori o ovoj temi, ili čak kakvom odličnom Internet-stranicom, molim vas da mi javiti!!
Pošto ja jaaaakoooo volim anđele, vile i vilenjake, zmajeve i sva ostala razna mitska bića, povremeno ću staviti koju slikicu s njima, jer kolike sam sate provela pretražujući net za svim tim slikicama, mogla bih ih negdje i staviti 
Dosada to još nisam spomenula ali ja sam veliki ljubitelj serijala Final Fantasy, igrala sam nastavke od 7 do 12, ( sa malim izuzetkom, bez 11, jer je ona bila predviđena za online igranje) i svakim novim nastavkom se oduševljavala poboljšanjem grafike, premda mi sve priče nisu bile jednako drage.
Najviše sam nekako voljela 8 nastavak, najviše se povezala sa likovima, te samo ime koje koristim u blogu, dio je te priče.
A ni 9 i 10 nisu daleko od nje, po svojim zapletima i simpatičnim likovima koje naprosto moraš voljeti 
, ne možeš si pomoći, jednostavno ti se uvuku pod kožu.
Final Fantasy 9
Final Fantasy 10
Svi ti čarobni krajolici, kraljevstva koja treba spašavati, vožnja čudnim brodovima i još čudnijim bićima, borbe sa svakojakim čudovištima, od naizgled sasvim bezopasnih ptičica, biljaka, do zmajeva, morskih nemani, strojeva, višemetarskih zvijeri… sve to krasi svijet fantazije. Kad se samo sjetim koliko smo sestra i ja provodile sati pred ps i ps2, tražeći rješenje neke zagonetke ili samo vježbajući likove kako bi postigli savršene okrete i napade u borbi. To su nezaboravni trenutci kada smo se naprosto prebacili u taj svijet, imajući zadatak donijeti mir.
Znam da već postoji i 13 nastavak, odnosno čak tri igre pod istim nastavkom, ali kako je to predviđeno za playstation 3, morat ću se još malo strpiti da se bacim u novo spašavanje svijeta a koliko sam uspjela vidjeti kratke dijelove animacije, već patim…
Ah, previše sam se raspričala, a toliko toga nisam spomenula. Možda nekog drugom prilikom, ako vas bude zanimalo
Za kraj sam vam ostavila jednu meni jako lijepu pjesmu u koju su tako savršeno uklopiti isječke iz Final Fantasy-a 8. Ako se niste još upoznali sa tim likovima, sad vam je prilika 
Maloprije sam se vratila kući, i odlučila opet malo tipkati, pretočiti u riječi te sretne trenutke proživljene kroz vikend. Jučer je mom laveku 
bio rođendan, i ja se zapustila k njemu malo u posjet, kupila mu dar još dok sam bila na moru, i to laveka od vulkanske lave, prigodno njegovom horoskopskom znaku, i još neke sitnice. Jako me zanimalo kako će reagirati, hoće li mu se svidjeti?
Mislim da sam pogodila dar bar mi se to odavao neprestani smiješak na licu i stalno pogledavanje u vrećicu.
Nakon ručka, kada se hrana fino rasporedila po trbuhu, i kada sunce više nije palilo svojom žestinom, odlučio me odvesti u malu šetnju. Imala sam spremne tenisice jer mi je to napomenuo da ponesem, ali isto tako imala sam bijele hlače, i nijedne druge za presvući. Samo je vrtio glavom kad sam to rekla.
No unatoč tome, mi se zaputili preko travnatih ravnica i prašnjavih putova, prema šumama koje su nas svojim šuštanjem pozivale. Doveo me do lovačke čeke, i uspeli smo se drvenim stepenicama. Pogled je bio zaista lijep, sa jedne strane polja, a druge šume, bez zvuka prometnica i ikakve galame. Jedino se čulo cvrkutanje ptičica i šuškajući nemir što je vjetar unosio umeđu lišće,a sav doživljaj bio je još ljepši jer je uz mene bila osoba koju volim, zagrlivši me i naslonivši svoju glavu na moju. Ugodan vjetrić povremeno se pojavljivao i osvježavao nas, a ja sam se stalno pomalo nadala da će koja divlja životinjica, možda srna ili kakav mali zeko iskočiti iz šipražja i pokazati nam se. Ovog puta nisam bila te sreće.
Danas mu je u posjet došla sestra sa svojom obitelji. Ona je tako vesela, draga, skroz simpatična osoba, sa jednako tako divnim mužem, a djeca su im naprosto preslatka, pravi mali anđeli, pomalo zvrckasti naravno ali prekrasna djeca. Luka je već veliki dečko, sad će u školu, odmah će početi pričati s tobom, Lucija je prava mala vragolanka koja se isprava malo srami a poslije je ne možeš prepoznati, a Filip će se najprije samo smješkati i stalno te gledati,odmah pridobiti, a onda plakati dok odlaziš. Krasna su obitelj.
Meni je vikend bio predivan kao i svaki dan, svaki sat proveden s tobom. Volim te ljubavi moja jedina i sretan ti rođendan!!
Svi to dobro znamo, a opet nekako kada napravimo neku grešku teška srca je priznajemo čak i kad znamo da nismo bili u pravu, da je odluka koju smo donijeli bila kriva, da smo rekli nešto što nije bilo potrebno. Ispričati se još je teži korak.
Ovim putem željela bi se ispričati jednoj osobi koja puno znači u mom životu a dozvolila sam da se udaljimo jer nisam prihvatila neke njene odluke.
Žao mi je što sam bila gruba, izgovorila neke teške riječi ne razmišljajući o posljedicama, jer u naletu bijesa svašta se kaže, a većina toga i ne misli. Ne kaže se bez veze da treba najprije nekoliko puta duboko udahnuti, smiriti emocije i strasti koje kao bujica lave iz vulkana želi izaći i pretočiti se u ružne riječi koje kada su poslane u svijet više je nemoguće povući, ma koliko to kasnije silno željeli.
Žao mi je što te nisam podržavala, stala na tvoju stranu pod svaku cijenu, što si nisam dozvolila zamisliti se u tvojoj situaciji. Oprosti.
Više puta sam se ponašala glupo, krajnje djetinjasto, moram reći i ljubomorno, ali sve iz straha da je ne izgubim, da se ne dogodi baš ovo što se sada događa između nas. Teško mi je i razmišljati kako su dvije osobe koje su bile toliko povezane, bliske, postale stranci.
Ja ne znam hoće li ona ovo uopće pročitati, ali nekako se ipak nadam da bude. Znam da ova isprika nije dovoljno da se sve zaboraviti i krene dalje kao da ničega prije nije bilo, ali trenutno to je jedini način da joj kažem oprosti.
Ne znam koji su trenutno njeni osjećaju prema meni. Osjeća li mržnju, ljutnju, gađenje možda?
Ja samo znam da je volim i da mi nedostaje.
Oprosti još jednom za sve!
Oprostite što me nije bilo neko vrijeme, ali kako je bilo nevrijeme, mogla bi čak reći oluja stoljeća, mene je kompjuter malo odlučio zezati, pa mi onemogućio odlazak na Internet. Uspjela sam se tek sada snaći, i ovo pišem sa drugog kompa.
Jučer mi je bio jako lijep dan, jer mi je u posjet došao moj dragi.
Kako to u posjet, neki će reći, ali da, tako je to nažalost, kad je on iz Varaždina pa se ne možemo nalaziti koliko bi to htjeli, već je najčešće dogovor jednom tjednom. Nekima je pojam veze na daljinu stran i ne mogu se zamisliti u takvoj situaciji, ali meni je to nekako već uobičajeno. Iz Zagreba sam, i ma koliko bila okružena simpatičnim, dragim, zgodnim dečkima, ja se uvijek nekako odlučim za one koji, ne da nisu iz mog kvarta, nego uopće nisu u mom gradu. Za mene ne vrijedi ona : „Daleko od očiju, daleko od srca!“ , dapače smatram da udaljenost može samo povećati ljubav ako je ona iskrena i prava, jer svaki novi susret donosi novo oduševljenje, budi novu pustolovinu!
Čak sam imala jednu vezu sa dečkom s Plitvica. Možda je čak i ne bi mogla nazvati vezom koliko smo se puta vidjeli, ali u to vrijeme, itekako sam željela da to bude veza. On mi se jako sviđao, čak mogu reći da sam bila luda za njim, ali nisam imala dojam da i on tako misli, bar sam to kasnije shvatila, kad sam se malo odmakla od situacije i objektivno je sagledala. Znala sam i pokoju suzu ispustiti kada bi se nešto dogovorili a on bi na kraju rekao da ipak neće moći tada doći. Zato kad smo i prekinuli, bilo je to olakšanje za mene, premda to nije baš bio klasičan prekid. Više smo se dogovorili da dok je svako u svom kraju, bit ćemo prijatelji a kada se vidimo ( ako se više uopće vidimo!) šta bude bude. Sljedeći put kad smo se vidjeli, odnosno kada je došao u Zagreb( i to nakon godinu ili čak dvije od našeg dogovora,ne sjećam se točno), ja sam već bila sa svojim dragim, pa je to bio prijateljski susret, ugodno druženje.
Sada sam sretna u vezi koja me potpuno ispunjava, čini toliko drugačijom da su to svi počeli primjećivati. Samo jedna pomisao na njega i usta mi se razvuku u osmjeh.
Ponekad se bojim da je to samo san, tako mi je neopisivo lijepo pa se pitam može li to uopće biti stvarnost. Nisam vjerovala postoji netko tko će me toliko usrećiti. Prije njega već sam se pitala hoću li ja ikada osjetiti ljubav kakvu zaslužujem, je li meni na ovo svijetu bilo zabranjeno iskreno voljeti i biti voljena. Čuo je moje molitve i pronašao me!
On je moj mali anđeo koji se spustio na zemlju kako bi me usrećio, i ja ću učiniti sve da njega usrećim. Moj svijet je ljepši otkako se on pojavio u njemu, i nitko ga ne može zamijetiti. Za mene ne postoji bolja, posebnija osoba od njega. Volim ga najviše na svijetu!
Želim svima vama da pronađete osobu koja je stvorena samo za vas, jer kada se vaše srodne duše sretnu bit će to najljepši osjećaj na svijetu, i ničime je više nećete htjeti zamjetiti.
Ne znam je li to slučaj samo sa mnom ili još netko dijeli kobnu sudbinu, ali spremanje i ja baš nismo jedno za drugog stvoreni.
Mogu promatrati svoju sobu u kojoj se nekim slučajem stalno nakupljaju papiri,kako oni koji su malo fulali pa kliznuli tik pored koša za smeće,i onih drugih. Oni su se najprije nalazili na stolu a onda bi ih vjetar, a ponekad i ventilator (izostavit ćemo ruku čiji lakat također može biti krivac) namjerno premjestili na pod kako bi se pridružili ostalim tamo nepotrebnim stvarima. U to se može uvrstiti poneka olovka bez špice i pridruženoj joj gumica, sto šlapa i cipela koje bi mogle biti i u hodniku, te naravno odjeća kojoj je namijenjeno završiti u perilici, ali još nije dobila noge da se tamo i premjesti.
I onda se ja napokon smilujem svojoj sobici koja mora trpjeti sve moje izljeve bijesa, razgovore koje vodim sama sa sobom a često baš i nemaju smisla, podnositi moj muzički ukus kao i moj stil ukrašavanja i bojanja upravo njenih zidova,
i odlučim je pospremiti.
Najprije se sama sebi malo žalim što se prije nisam bacila na taj posao, što sam lijena i svakako si kažem ubuduće ću paziti da ne nastane takav nered. To naravno uvijek bude tek pusto,prazno obećanje koje svako malo ponovno izgovorim. Nakon svakog takvog spremanja, ponosna sam na sebe i kako to izgleda, dok mi se kapljice znoja slijevaju niz čelo.
Zadnje moje spremanje, bilo je nadasve opširno, ali su mi i sestre priskočile upomoć. Da nije bilo njih ne znam bi li se odvažila na takav poduhvat. 
Uglavnom, maknule smo prastari stol na kojeg bi se redovito nekoliko puta dnevno našpranjila, i stavile jedan malo noviji.
Sad će netko reći: I, šta je tu bilo tak teško???-
E da, nisam spomenula da se na njemu nalazio moj kompjuter, koji već jednako tako spada u fosile, kojeg smo morale premjestiti a da se nijedna prikopčana žica ne otkači,jer pitanje bi li ih ja znala ponosno spojiti na mjesto kojem pripadaju. A žica barem ima mali milijun, a iz jednog produžnog kabla ponekad frcne koja iskra.
Bilo je to strašno, ali nekim čudom, sve tri smo ostale žive a i komp je radio kao i prije. Nadasve sporo naravno, ali ipak je započeo svoje poznato brundanje. Baka je nekoliko puta zavirila u sobu za vrijeme naše radne akcije i skoro se onesvijestila kako je to koma izgledalo, ali na kraju, sve je blistalo, i još nas je dugo hvalila. Čak sada mogu pronaći šta mi se nalazi gdje u ormaru! Već dan kasnije neke stvari su tamo gdje ne bi trebale biti. Malo tome doprinosi i moja zečica koja obožava raznositi piljevinu po cijelom stanu i nikako ne bude izostavila i moju sobu. Tamo najrađe boravi kad joj dozvolim da mi pravi društvo
I sada će se sve to opet nakupljati do trenutka dok ne poludio i opet krenem u čišćenje. I tako se to stalno vrti u krug, to je ciklus koji se vječito ponavlja, a ja nikako da izvučem pouku. Hoću reći, znam ja poruku iz svega ovoga, samo nikako da ju provedem u djelo!
Oči te bole kada prvi put progledaš pa od užasa vrisneš,
a tek prvi koraci i prve riječi, ti se trudiš, svi navijaju a tebi ipak ne ide
pa se na kraju fino spustiš na guzu i nastaviš puziti i ispuštati njima nerazumljive riječi koje tebi imaju savršenog smisla, gu-gu znači mama, a dugo guuuu tata
Prvi posjet čovjeku u bijelom sa velikom pikicom koja će ti se zabiti u ne baš zgodno mjesto... sad se stresem od te pomisli...
Dolazak u vrtić i školu jednako je šokirajuće,
a tek prvi poljubac može biti itekako traumatično iskustvo, pogotovo ako si to zamislio kao poljubac iz snova a bio je više nalik pužu golaču koji ti je upuzao u usta...
Ipak, ovaj početak ne može se mjeriti ni sa jednim od ovih iskustava, jer pisanje mi je već u navici. Stalno bi nešto črčkala, a onda kada sjednem za kompjuter i odlučim, sada je vrijeme za pisanje, glava mi je odjednom prazna... kada bi mogla govoriti u diktafon a da poslije netko to prepiše na kompjuter, koja bi to bila divota. Morat ću sanjati o tome još neko vrijeme. Kad bi izdala knjigu i postala slavna kao J.K.Rowling sa nekim svojim Harry Potterom, tada ću možda imati svoju tajnicu koja će pisati umjesto mene No zasada, to će ipak biti moj posao.
Nadam se da ćemo se često družiti, da ću pogoditi teme koje bi vas mogle zanimati, pa da ću dobiti komentare kakav je vaš pogleda na određene situacije. Pozdrav do sljedećeg brbljanja 
