Imam više ljude za koje mogu reći da su mi pravi prijatelji, ali danas sam mislila govoriti o jednom. Jučer me nazvao, i pitao jesam li za kavu? Prvo me malo iznenadio jer to nije bilo nalik na njega…sjećam se da sam ja znala njega stalno zvati, ajmo se naći, ajmo na kavu, i rijetko bi se dogodilo da on može. To je bilo dok sam još živjela u Sesvetama, pa se meni nije dalo baš do grada, a ni njemu do mene, pa je i tu bio problem.
I ništa, našli se mi, ušli u kafić gdje najčešće sjednemo, a koji je meni 10-tak minuta od kuće i počeli pričati, da se nadoknadimo vrijeme koje se nismo vidjeli. Pričali smo o svemu i svačemu, teme su se nizale i nadovezivale jedna na drugu a vrijeme letjelo, tako da sam doma došla oko 23 sata.
Inače nas dvoje imamo dugu povijest, znamo se od malih nogu, naši roditelji bili su prijatelji pa smo i mi bili prisiljeni na druženje, ali nekako naše druženje, u pravom smislu te riječi, mogu svesti na par godina. Sreli smo se na rođendanu moje super frendice i ustanovila sam da joj je on bratić.
Tada više nismo ovisili o starcima i rođendanskim proslavama i mogli se naći kada i gdje nama odgovara. Imati mobitel u današnje vrijeme puno olakšava stvari. Bilo je razdoblja kada smo će češće nalazili, a i onih kada bi prošlo par mjeseci bez dogovora, bez ijedne poslane poruke, ali ipak ostali smo u kontaktu dosada, a ja se nadam i nadalje. Često je znao doći do mene i pomoći oko kompjutera koji stalno nešto zafrkava, davao razne savjete kada sam ga tražila, uglavnom, bio je uz mene kada bih ga trebala. Nemaju svi priliku imati tako dobrog prijatelja s kojim ti je zabavno, zanimljivo i koji će te saslušati ako imaš kakav problem, te ti ponuditi dobar savjet, ponuditi se za pomoć kad je potrebna. Meni je drago da sam ja takvog našla i da ćemo dijeliti još mnogo lijepih trenutaka. Želim i vama sreću da pronađete takvu osobu i potrudite se da vaše prijateljstvo opstane unatoč svim zaprekama.
Post je objavljen 19.09.2007. u 17:39 sati.