Volim kad me probude prekrasne sunčeve zrake, svojom toplinom me obgrle... A to me posebno obraduje jer sam svjesna kako nam se približava zima, pa će me jedino moći grijati radijator, i pokrivat ću se sa nekoliko slojeva deka. Zima mi nikad nije previše prijala, možda dok sam bila skroz mala, pa je bilo fora otići na snijeg i graditi snjegovića, ili spuštati se sanjkama niz brijeg. Sada mi zima samo predstavlja hladnoću kada se nikako ne mogu utopliti, ruke su mi ledene i ako imam rukavice, za uši mi je zima makar je preko njih kapa, a tako je i ostatku tijela...
Tada poželim da se pretvorim u malog medu, da se zavučem duboko u svoju kućicu i da odspavam taj period hladnoće.
Zato sam sretna i zahvalna na ovom prekrasnom suncu što od samog jutra podiže moje raspoloženje...
Treba biti zahvalan na malim stvarima koje nam ispunjavaju dan, tako da ćemo uvijek biti sretni jer uživamo u onome što je drugima svakodnevno i što ne zamjećuju, a može im ispuniti srca srećom i zadovoljstvom.
Idem sada do svojih malih zečića da me nasmiju svojim veselim skakutanjem, pranjem njuškica makar su im besprijekorno čiste, svojim uzdignutim uhicama koje kao antene neprestano rade!
Možda mi dođe i njihova mama i šapicom zatraži komad čokolade (najslađa mi je kad to napravi, kao da je mali pesek a ne kunić)
Budite zahvalni na svemu što vas okružuje, na miru u kojem živite, na pitkoj vodi koju imate, i čistom zraku kojeg udišete. Cijenite svoje obitelji jer toliki u svijetu nemaju nikoga. Ako imate ljubimce, volite ih kao da su članovi obitelji, a ne tek igračke bez baterija, i vratit će vam ljubav.
Budite zahvalni na krovom nad glavom, što imate mogućnost biti školovani, što ste slobodni i zdravi, jer toliki u svijetu čeznu za tim, nama naizgled malim stvarima.
Zahvaljujte na svakoj toploj riječi, na svakom dobivenom osmijehu, i biti ćete ispunjeni ljubavlju.
Pokušajte, zaista nije teško!
Post je objavljen 16.09.2007. u 10:22 sati.