Ovo je bio moj najbolji ribolov do sada.Definitivno.
Ne samo radi ulova već i zbog društva s kojim sam bio,
i zbog svih zgoda i nezgoda koje su nas pratile od samog početka.
Ukratko ću ispričati od samog početka...
Nedjelja, rano prijepodne...ide se pokušati uloviti kedere (mamce)
na Orljavu. Na dosta nezgodnom mjestu ispusti nam se guma na
kombiju. Stavljamo rezervnu, i tražimo nekog vulkanizera koji će nam
srediti gumu da imamo ako nam se slučajno desi nešto,
jer znamo kamo idemo i kroz kakvu šumu i mjesta prolazimo.
Našli smo jednog u Pleternici koji ima u svojoj privatnoj kući radionicu,
i koji je bio voljan učiniti nam uslugu s obzirom da je nedjelja.
Napokon poslijepodne oko tri sata krećemo.
Prije Sl.Broda eksplodira nam guma. Doslovno. Zamjenjujemo je i pričamo
kako ujutro prije pecanja moramo u Đakovu kod vulkanizera srediti gumu
kako bi imali rezervnu. Tada nam ponovno eksplodira guma.
Kao i prvi put.U vožnji,ali sad iza Sl.Broda. Kod Sredanaca.
Sad smo u ozbiljnim problemima. Rezerve više nema, na autocesti smo.
I to na najgorem mogučem mjestu gdje je suženje zbog radova na cesti.
Nema nam druge nego zvati HAK, da nas odveze do najbližeg vulkanizera.
Srećom nailazi jedan privatni lešinar...pomoč na cesti...
On će nas jeftinije odvesti (po njegovim riječima) do Velike Kopanice,
do vulkanizera. Tih 22 km naplatio nam je sitnicu od 450 kuna, plus cestarinu.
Sve skupa okruglo 500.
Nino dolazi po nas (on živi u Selcima),i vozi nas k sebi, a kombi ostavljamo
kod vulkanizera koji će ujutro staviti jednu gumu da možemo u Đakovo po nove.
Tu montažu nam je naplatio 50 kuna.
Navećer kod Nine osim što smo sredili ovog malca....

Kuhamo kukuruz za pothranu i primamu ribe. Skuhali smo sve skupa sa
svim ostalim mirodijama i dodacima 14 kanti od Jupola.
Legli u 3, a digli se u 6 jer smo morali otići ostaviti ključeve od kombija vulkanizeru.
Svi smo se potrpali u Ninin auto (Sharan), i otišli u Đakovo.
Po dozvole, i po hranu za tri dana koja ćemo biti na vodi. I piće naravno....
Dok smo to obavljali, vulkanizer je montirao dvije nove gume,na naš kombi.
Platili smo ih s montažama i balansiranjem 1000 kuna.
I naša je avantura mogla započeti...

Prvo slaganje logora, a zatim pothrana. Ona se vrši tako što se uzmu po dvije
Kante i otpliva se do mjesta gdje bi se lovila riba. U našem slučaju to je bilo
Oko 150 metara od obale. Naporno, ali se isplatilo...

Jedan je pao već oko 19 sati predvećer. I jedan šaran.
Šarane smo morali puštati, jer je takav propis na toj vodi. Zbog organiziranja svjetskog prvenstva na veliku ribu, a koja će se održati na tom jezeru.
Takozvani Big Game Fish...ulovi i pusti...
Jutro nam je donijelo još nekoliko dobrih ''grizeva'',ali koje smo nažalost promašili.
Ne u prazno, ali su se otkačile. Jedan ogroman šaran, koji je došao na Ninin štap,
je bio preko 20-25 kila. To je riba koju ja želim da mi dođe, a da ne moram više lagati...hehehe...

I tako je bilo sve dane i noći. Lovili smo amure i šarane, a grabežljivci nisu ni malo pokazali volje da su gladni, pa ih nismo ni lovili.(som,štuka smuđ)...
A zbog njih nam je prvi put otišla guma, jer smo zbog njih lovili kedere.
Treći dan, nešto malo prije isteka dozvola za ribolov (14 sati)...došla je ova beba.

Ako sam dobro zapamtio negdje je imala oko cca17 kila...
To je tolstolobik i takvu ribu se može uloviti samo slučajno. Slučajno zato jer ona ne uzima ni jedan poznati mamac. Hrani se sitnim organizmima nalik planktonima, u vodi, i biljnim otpadcima...ususava i izbaciva iz sebe vodu,skupa sa svime a zadržava hranjive sastojke. Stoga je taj ulov i dragocjenjeniji. Usisao je moj mamac, a prije negoli ga je ispljunuo, ja sam zategnuo i zakačio ga...
Povratak u Nininu kuću, tuširanje, okrjepa, i marenda, pa put pod noge.
Ja sam samo iskoristio dok su se moji dečki tuširali pa sam skoknuo do Fizikalca u Vrpolje.
Samo da dokažem nekim ženskim osobama da to mjesto zbilja postoji...
I dobio sam na poklon ovo...

Put i povratak su protekli bez problema. Neki su bili toliko umorni (zbog pive,kažu umrtvila ih) da su zaspali negdje oko Kutine,pa sam do Sesveta vozio uglavnom u tišini.
Čak mi je i pasalo, ali...pssst...
Doma me dočekala majca našeg blogera...Masni tenks...

Eto dragi moji to je ukratko, a slikama ću vas gnjaviti još nekoliko dana....
Do slijedećeg pravog ribolova...Bistro vam bilo....