Razgovor je protekao kao što sam i očekivao.
Bilo je povuci potegni...
Ona sa svojim, a ja sa svojim argumentima.
Onda mi je rekla da se ponašam, kao dijete.
Neozbiljno i neodgovorno.

A jel'??
Pa jesam li ti uopće morao bilo što govoriti?
Nisam li samo mogao otići i napraviti to bez
tvoga znanja? Mogao sam. Ti ionako nebi znala,
niti bi primjetila. Ali ne, ja moram biti lajavac.
Ja moram sve reći, sve podijeliti s tobom....
Koji sam ja idiot...
Imam tolike godine iza sebe, a još sam naivan,
kao...ma dobro kažeš, k'o dijete.
¬''-Eto jesam ti rekla, sad vidiš i sam...''
Šnajderica znaš kaj? Jebi se...

Kad sve napravim, ono što od mene očekuješ,

kad ti sve pospremim, počistim,

skuham...onda samo šutiš,

a kad nekaj treba za mene, onda znaš prigovarat...
zakaj i onda ne šutiš?
''A jel? Bogati? Jedanput nekaj napraviš, a ja cijeli život
to radim, pa se ne bunim, niti to ističem, kaj bi ja trebala?
Svaki put kaj nekaj napravim, zvati te i pokazati...
da pogledaš i da se diviš?''
Ne moraš. Sve ja vidim kaj ti napraviš...nisam slijep.
''Znaš kaj Franc? Ionako si manje-više sve sam delal
kak si htio, tak i sad.Napravi kak hočeš,ja idem,
sad bu serija počela...''

Jutro.Pola osam.Sunčane zrake probijaju maglu.
Budi se Republika Pešćenica, bude se i moje Sesvete.
Smetlari probude sve.Nitko im se ne može oduprijeti.
Nabacujem lagani smješak na svoje izmučeno lice,
i odlazim u kupaonicu. Brijem se, smješak ne silazi s lica.
Mala u bircu, odlazi u wc po treći puta provjeriti
dali je s njom sve ok.A ne zna da se ja ne smiješim njoj...
Palim pilu i pravac Scorpion. Prvi sam na redu.
Moj smješak se pretvara u pravi osmjeh kada ženi s
druge strane pulta kažem...Shimano...Baitrunner B...
Samo malo da vidim....imamo još jedan...izvolite...
I taj vam je na popustu. Na akciji...

Od kada sam došao doma gledam ga zaljubljeno,
razmišljam koji najlon ću na njega staviti, na koji štap...
U pravu je Šnajderica, baš sam sretan k'o malo dijete.
A i jedva čekam da dođe s posla, da joj pokažem....

Dugo se lomilo u meni.Noćima bih se budio,oznojen,nemiran.
S jedne strane u pitanju je moje zadovoljstvo, a sa druge, mir u kući.
Shvaćam da nismo u situaciji, da se razbacujemo s novcima, a istodobno
još uvjek imamo više od mnogih, koje znamo.
Nikada nismo bili u sličnoj situaciji,pa to još više pridonosi mojoj
nervozi. Posla nema, barem za sada, i barem ne za mene, ali ostajem
optimista. Nadam se da će se nešto promijeniti.Na bolje.



S druge strane, već mi je svega dosta, a i proljeće je sve bliže.
A proljeće je ono za što svi kažu da je najljepše. Sve se budi,
cvjeta, miriše, izlazi iz mrtvila,budi iz sna...
Moja nervoza je sve jača, sve do granice neizdrživoga.
Znoj probija iz svake moje pore. I ja odlučujem...
Idem. Pa kud puklo...
Dok se oblačim, i odlazim u kupaonu, u sebi posljednji
puta preispitujem svoju odluku.
Zaključujem da sam ispravno postupio. Izlazim iz kuće,
zaključavam vrata, i govorim sam sebi...
Još nije kasno ako se želiš predomisliti, jer kad sjedneš u auto,
nema više povratka.Onda ideš do kraja...



Sjedam u auto stavljam ključ u bravu za paljenje, zvoni mobitel.
Niz leđa mi prolaze žmarci....Osjetila je...kako je samo znala???
Halo...jesam...a ti si kume...uh...ma da mislio sam da je netko drugi...
ne neidem daleko...za pola sata....da za pola sata se vraćam...
dobro doći ću....Bog...
Dižem pogled, i vidim starog, koji živi tri kuće dalje od mene
kako mi maše da dođem...
Treba mu nešto iz Sesveta, mogu li ga odvesti, ili da odem sam to pronaći...
Mora li to baš odmah, a može li kad se vratim?
Molim te daj odmah, poslije bih imao nešto drugo obaviti ...
Hajde idemo onda odmah, upadaj...
Čekaj samo da se spremim...
I čekao sam, i odslušao tri pjesme na radiu.Tek u trećoj trgovini smo
našli to što je tražio I poderala se vreća dok je krajnje neljubazan
trgovac ubacivao u gepek.



Već je prošlo i više od pola sata, i vidim dolazi kum, a ja još nisam
otišao obaviti ono o čemu razmišljam već deset dana...
Ej kume jel mi možeš nekaj isprintat?
Mogu, nadam se da će biti brzo, jer još nisam niti krenuo...
Ma hoće samo treba nekaj promijeniti malo tu u tekstu, i ubaciti dvije tri slike...
To malo i to ubacivanje je trajalo preko sata vremena.
Hvala, i obečavanje cuge kod male na šanku mi ne znaće ništa.
Naslušao sam se ja toga i previše puta.



Sad su se digli i klinci, a i Benu treba dati jesti, pa ću ovu priću nastaviti drugi put.
A mene ćeka još jedna noć razmišljanja, još jedno poslijepodne, u
dugom razgovoru...



Do sutra Bistro vam bilo...

Sjećate li se one pitalice što je to hrabrost?
-Hrabrost je kad se posereš pred tuđim vratima,
pa onda pozvoniš i zamoliš malo papira.
E, to je bilo nekada. Danas je hrabrost skinuti
se nasred ulice i obaviti nuždu.
Evo primjera, pa iskreno recite, dali bi vi imali
hrabrosti obaviti nuždu u ovakvom wc-u…

Santea mi se požalila,
da nije u redu, i da bi i žene voljele jedan lucky day…
Pa kad je tako evo darling, samo za tebe…

Jučer sam imao jedan zanimljivi susret, s jednom bivšom
Blog-damom. Jednom dragom osobom, koja na moju žalost
već dugo ne piše. To je Rajna. Poslom je došla u moj grad,
i uveselila me jednom pravom blogerskom kavicom.
No da ne izmišljam toplu vodu, Rajna hvala ti na druženju…

Već se sigurno pitate, kad će ovaj Franc već jednom nešto
o ribolovu napisati…zar ne?
E, pa da znate,….ne znam. Neću ništa planirati, jer kad god
Planiram, nikad ne bude onako kako sam zamislio,
a kad ne planiram, tada se i jednostavno dogodi.
Već i ptice na grani pjevaju o tome…
Evo dokaza…

Pred nama je vikend. Odigrava se veliki derbi.
Na vrhu s lijeve strane je moj favorit. Ako ne pobijedi,
odnosno ako pobijedi Hajduk, obečajem, do sljedečeg
derbija tamo će stajati Hajdukov grb...
Ja sam prošli vikend proveo razmišljajući
što predstavlja ovaj znak na slici. Nisam našao rješenje. Ako vi
znate, molim vas recite mi da ne živim u neznanju...

Blogeri moji lijep vam vikend, i neka vam bude
………………BISTRO…………………

Mi smo male maškare
danas je naš dan
dajte nam nešto
istjerajte nas van...

Mi smo male maškare
ne damo vam mira
dok nam ne date
šuškavog papira...

Domačine dobar dan
sad su došle maske k vam
darujte nam mesa, vina
naj bu zdrava sva družina

Danas su me vratili klinci u moju mladost.
Mislima naravno...
Sjetio sam se odmah onih maski od kartona
koje smo sami izrađivali,jer nije bilo drugih.
Tek poneka drvena, ali te su bile teške,
i žuljale su...Maske od kartona koje bi mjesec
dana prije pravili, a zatim ih bojali.
Vodenim bojicama. Navečer kad bi skinuli
te kartonske maske mogli smo bez problema
ići dalje u maškare, jer ostavile su svu boju
na našim licima mokrima od disanja i znoja...

Na sutrašnji dan, na Pepelnicu selom je išla
jedna maska. Uvijek bi neka žena obukla šarene haljine,
stavila crnu masku, štap u ruke, i hodala selom.
Nje su se svi bojali. I stari i mladi, jer je uvijek štapom
udarila svakoga tko bi se previše približio.
Izuzetak bi bili oni koji bi je darivali.
Novcima, kobasicama,krafnama,jajima, slatkišima...
ali koje nije smijela jesti jer je postni dan...

Počele su utakmice Lige prvaka....
Lijepa utakmica, i u prvih pola sata je već palo četiri gola.
Tko igra? Real i Bayern. Škicam dok pišem....
Svima vam želim puno zdravlja, i da početkom korizme
čvrsto odlučite što ćete odbaciti od sebe, a što ne...


Evo za kraj molio bih samo muške kolege, da provjere
svoj vid...dali vam je BISTAR???

Biti tvrdoglav nije nikakva karakteristika.
Ni pozitivna ni negativna. Zašto?
Ako je čovjek u nečemu u pravu, a drugi ga želi uvjeriti
u suprotno, tada to nije tvrdoglavost. Tada je to odlika.
Naravnog onog koji je u pravu.
Ne onog koji ga želi uvjeriti u suprotno.
Ja znam da puno toga ne znam. Ali znam i da puno
toga znam, pa me onda to tješi, inače bih već davno
popucao po svim šavovima.

Postoje ljudi koji misle
da sve znaju. Čuvajte se takvih. Ti su najgori.
Oni su veći Katolici od samoga Pape, veći
izbornici od Čire, ili Line, bolje poznaju zakon od
sudaca, ili advokata, bolje znaju što je nekom drugom,
a (ne njima samima) od liječnika, u politiku se bolje razumiju od
premijera, u kartanju su uvijek u pravu, i kada nisu, jer
oni nikad ne griješe.
A sa druge strane, u životu su napravili na tisuće grešaka,
nesposobni su za bilo što napraviti, jedino su sposobni drugima
soliti pamet. Ne znaju ni obične gumice na pipi zamijeniti.
Cijeli svoj radni vijek , proveli su u socijalizmu.
U jednostranačju. Zaštićeni na radnim mjestima bolje od
Ličkog medvjeda. Danas mi jedan takav isti soli pamet, o
tome kako nije istina da nema posla, kako su danas privatnici
puno bolji nego prije. Ma koji su prije bili privatnici?
Ništa nije bilo privatno. Jedino lokali, poneki kamionđije, mesari,
ili pekari. Sve ostalo je bilo društveno. I što mu reći onda?
Da je u pravu? Pokušati mu objasniti da je sa 44 godine
dobiti posao jednako dobitku na lutriji? Da ste za neke predebeli?
Ne. Bolje ne. Jer ćete tako lagano otić' k vragu.
No da nastavimo dalje o karakteru onih drugih…
U životu znaju samo za riječ…DAJ, nikako uzmi, izvoli, ili slično…
Bez obzira o čemu se radi. O čavlu, kistu, pumpi, lokomotivi.
Nebitno. Samo daj…neka je đabe… I sve na svijetu treba njima,
nikome drugome. A kritizirat će druge kad, i gdje god stignu.
Bez obzira koga. Svećenika, političara, doktora, policajca…

Tisuću puta će reći, budeš vidio, a kad se to što su rekli,
nema veze, pa makar i tisuću i drugi put dogodi, reći će eto,
što sam ti ja rek'o??? Samo da ispadne da su bili u pravu.
Nema veze što 999 puta nisu bili, ali to se ne spominje…
Oni su bili najbolji poljoprivrednici, sve znaju, kako se kosi,
ore, podrezuje, kopa, štiha, gnoji…ali ti nemaju, ni najbolje
ruže, ni najbolje voće, povrće, grožđe…jer…
opet su drugi krivi…kiša, nema kiše, krtice, puževi, mraz,
sunce, mjesec, nema veze, bilo tko, samo ne oni.
Osim toga i veliki su škrtci. Toliko se teško rastaju od novaca,
kao da je dio njih. Kao da mu otimaš ruku ili nogu.
Najgore je to što će tražiti od tebe 100 puta nešto,
a kad ti popizdiš i 101-i puta kažeš ne,
tada odjednom više ne valjaš…i svih onih 100 puta pada u vodu.
U zaborav…kao da nikad nije bilo…
Bože , ne dozvoli da i ja budem takav kad ostarim.
Uzmi me prije…


Nadam se da vas nisam ovim postom udavio k'o...

i neka vam je BISTRO...

Postoje razne ljubavi. Ljubav prema ženi, majci, djevojci, bratu, sestri, kućnom ljubimcu, automobilu, stvarima, novcu, istospolnosti, bigamiji, pa ljubav recimo prema nepoznatima, pjevačima, nogometašima, i tako dalje i tako dalje….
Ali ima i još jedna a ta je ona od najgore vrste. To je ljubav prema samome sebi.
Ja, ja, i samo ja…
To nije čak ni narcisoizam, već čista pohlepa. Samo da je njoj(toj osobi), nikome više
na svijetu ne treba, već samo njoj…
Takve osobe će od vas tražiti sve. I najmanju stvar, najmanju sitnicu, a za uzvrat neće dati ništa.
Baš ništa. Od takvih treba bježati glavom bez obzira.
I ne pokušavajte takve osobe promijeniti. Nećete uspjeti. Samo ćete se još više razočarati.

Splićanin na originalan način pokušao razbuktati ljubavni žar

SPLIT - Valentinovo zna biti povod za svakojake egzibicije - anonimni splitski mladić usred noći je dao svoj doprinos tome, ali i obogaćivanju horizontalne signalizacije na splitskim ulicama. U jednom od prometnih trakova na križanju Velebitske i Ulice slobode ispisao je poruku ljubavi svog života: “Volim te, Ceco”.
- Ona se zove Svjetlana i živi na mjestu s kojeg može vidjeti moju poruku - kaže ljubavni pitur koji je svojim izljevom ljubavi htio obnoviti žar među njima:
- Sve je već bilo spremno za vjenčanje, a onda me ostavila. Valjda će se sada predomisliti kad vidi što sam spreman učiniti zbog nje - kaže zaljubljeni momak…


Ne tako davno u jednom postu sam upitao, dali znadete koliko pravila ima u sumo hrvanju?…Nitko mi nije znao odgovoriti, pa ću vam ja sad reći…
U sumo hrvanju samo su dva pravila, i to ova: na tabanima, unutar kruga.
Sve ostalo je poraz. Dodir rukom, koljenom, bilo kojim dijelom tijela tla je poraz.
I izguravanje van kruga makar i na tabanima je poraz.


Eto i prođe već više od godine kako sam prestao pušiti. Više mi ni dim ne miriši. Počeo mi je smetati. Valjda to tako mora biti.
Hrana mi ima bolji okus, drugačiji miris, ukusnija je…valjda tako mora biti.
Na pušenje više ni ne pomišljam…valjda tako mora biti.


A na sise i dalje mislim…valjda tako mora biti…
Dragi blogeraši….bistro…

Istinita priča.
Uloge: tata, mama, Lana, baka, i hrčak Barni

Inspiriran pričom Ede Prangera, odlučio sam vam ispričati jednu istinitu priču koju sam čuo iz usta svoga dobrog prijatelja. Priča je to o ljubavi prema životinjama, i prema djeci.

Tata i mama dugo su se borili protiv dovođenja bilo kakve životinje u njihov mali stan. Ali jednog dana kad više nisu nalazili dovoljno isprika, popustili su i za ljubav svoje male Lane kupili su hrčka. Malu smeđu-žuto-bijelu lopticu. Lana je bila presretna. Nikome nije davala da se brine o Barniju. Sve je sama radila. I čistila krletku, i davala hranu, i sipala vodu u pojilicu…Vidjelo se da obožava malog Barnija. Prolazili dani, mjeseci…a Barni je narastao.
Sad je već bio odrastao i sve više je piljevine stiskao u malu kućicu u uglu krletke. Noću je sve bjesomučnije vrtio kotač vrtilice…
Jednog jutra tatu je probudila tišina. Nije se čulo ništa iz krletke. Probudio je mamu i skovali su plan. Ujutro, dok Lana još ne ustane, tata mora nabaviti novog hrčka. Kako zna, a mama će paziti da se Lana ne digne prerano iz svog kreveta…
Uspjelo je. Novi hrčak je bio u krletci, Lana nije ništa primjetila, jedino se čudila kako je Barni malo manji nego što je bio prije neki dan. Tata je objasnio da je to zato što Barni nema curu, pa je sad malo tužan, ali uskoro će opet biti veliki kao i prije.
Nakon nekoliko mjeseci u stan je stigao i Barni treći, pa uskoro i Barni četvrti…
Kako je god koji hrčak krepao, tako se po istom scenariju nabavljao novi. Lana nije smjela ništa primijetiti.
Jednog dana tata i mama nisu otišli na posao, već su uzeli slobodan dan, odlučili su malo prošvrljati po trgovinama, i vidjeti kako stoje stvari sa namještajem.
Vratili su se u stan, ali nisu našli nikoga. Lana i baka su otišli u park, a poslije i u malenu šetnju. Mama je skuhala kavu, dok je mir i tišina, da se malo odmore, a zatim dalje u potragu za namještajem…I tada su ugledali Barnija nepomičnog na podu krletke. Ništa nisu govorili, samo su se pogledali. Tata je obukao jaknu, i izašao, a mama je zaposjela prozor. Na straži.
Da se baka i Lana ne vrate prebrzo. Opet je uspjelo. Tata se vratio sa Barnijem VII, ili VIII, prije Lane.

Baka je dugo sjedila u parku sa Lanom, i pričala joj o jednom drugom svijetu, kamo idu svi kad umru. Kamo idu i životinje. Kamo je otišao i Barni…
Lana je hrabro podnijela gubitak svog Barnija, dogovorila se s bakom i u kojoj će kutiji biti sahranjen. Onoj šarenoj u kojoj stoje salvete koje je nekad sakupljala…

Vratile su se u stan, i tada je Lana spazila Barnija živog. Njenom veselju nije bilo kraja. Veseli Lanin smijeh odzvanjao je cijelim stubištem, a tata i mama nisu znali protumačiti bakino kolutanje očima i odmahivanje glavom…Ništa im nije bilo jasno…

A vama? Dali je BISTRO???

Nakon godine dana javio se ddedda
. I to sa kakovom viješću…
No idemo ispočetka…
ddedda
je imao san. San o troje djece.

San o velikoj obitelji…
Radio je, borio se, žena mu podarila dvoje djece, kupili,
i uredili kuću, namjestili je, i kako to već biva, bili zadovoljni.
Sjedeći tako jednog dana,on i žena, ispijajući kavicu, on kaže…
''Ne čini li se i tebi da ovdje nešto fali?''
''Što?'' upita žena…
''Pa gledaj, imamo toliko prostora, i nekako bi valjalo popuniti.
A znaš kako ja mislim? Sa još jednim djetetom…''
''Znaš i sam da baš i ne mislim o tome…''žena će…
''A što misliš da usvojimo još jedno, ako ti nećeš više rađati,
ja poštujem tvoje odluke…''
''Nemoj sad, vidjet ćemo…''

Nakon nekoliko dana žena će ddeddi
…
''znaš kaj ima novog?''
''NE''
''E pa uspio si, bit ćeš opet tata, jesi li sad sretan?''
''Naravno oduševljeno ćeddedda
, pa to želim cijeli život,imati troje djece…''
''E pa neće ti se ostvariti tvoj san. Nikada nećeš imati troje djece.''
''Zašto? Upita ddedda
, zar namjeravaš….''
''NE, ne namjeravam ja ništa, ja ću ti roditi, ali dvojke,
tako da ćeš imati četvero djece, a ne troje…''

Jučer smo se našli ja i ddedda
, i popili dupli Wiskey…za sreću i zdravlje…



...........BISTRO???

POGRIJEŠKE STUDENATA
Grčki novac se zove drakula.
-Izraelci su napravili zlatno tele jer nisu imali zlata da naprave kravu.
-Stanovnik Atene se zove Ateist
-Francuska nacionalna himna je Majoneza.
-Rijeka Rajna teče vodoravno od Basela, a onda uspravno...
-Livingstone je nazvao Viktorijine slapove po Elizabeti.
-Hindusi su rodom iz Indije. Oni nose turbine na glavi.
-Harlem je mjesto gdje Turci drže sve svoje žene.
-Geografska dužina i širina veoma su korisne. Pretpostavimo da se
čovjek davi. Dovoljno je da vikne na kojoj je širini i
dužini, i mi ga možemo naći.
-Mnogo atoma zajedno zovu se monokli.
-Kosa ploča je ploča koja se naginje i ako je eksperiment
uspio, rezultat je neminovan.
-Kada promatrate pomračenje Sunca, nikad ne gledajte u Sunce.
Mogu se koristiti i zatamnjene naočale da bi se promatrala pomrčina,
ali je potreban oprez i nikad ne smijete stajati preblizu!!!
-Razlika između zraka i vode jest u tome sto zrak može
postati vlažniji, a voda ne.
-Plin koji izlazi je veoma opasan za ljudska bića, pa slijedeći
eksperiment smije napraviti samo profesor.
-Četiri su simptoma prehlade. Dva sam zaboravio, a dva su toliko
poznata da ih je suvišno spominjati.
-Da bi se bilo dobra medicinska sestra, mora biti potpuno sterilna.
-Neke su krave veoma opasne, osobito bik.
-Zmije imaju dva spola, otrovni i neotrovni.
-Sva su stvorenja nesavršene životinje. Samo je čovjek savršena životinja.
-Antidot je smiješna priča koju ste već čuli.
-Ljekari kažu da su smrtonosne bolesti najgore.
-Kad se moj mlađi brat rodio morali su ga staviti u akumulator.



VIC
Sjedi momak u kupeu, a nasuprot njega sjedi veoma zgodna žena. Momak ne skida oči s nje. Kada je to shvatila, žena raširi noge i pokaže mu onu stvar. Momak ostane širom otvorenih usta, a žena ga pita:
• Da li ti se sviđa?
• Aha... - smješka se on.
• Hoćeš li da ti namigne?
• Aha...
I ona ponovo raširi noge i ''namigne mu''. Momak ne vjeruje svojim očima.
• Hoćeš li da ti pošalje poljubac?
• Aha...
Ona opet raširi noge, ali ovoga puta mu ''pošalje poljubac''. Ovaj skoro u ne svijesti, a ona će:
• Želiš li da sjedneš pored mene?
Momak bez riječi odmah ustane i sjedne pored nje. Ona će ponovo:
• Da li želiš da gurneš 2 prsta u nju?
A momak će iznenađeno:
• Nemoj mi reći da može i fučkati…



REKLAMA S ONE STRANE
uz jela sa roštilja, sezonske salate
i narodni orkestar kuratoga bate
veseli personal svoj posao znade
računaju čudno ali dobro rade



Ugodan vikend i BISTRO vam bilo...

Ovako, mnogi kažu da riba bolje grize kad pada kiša.
I to je potpuno istinito. Samo ima jedna mala replika…
Ribe bolje grizu po kiši, ali po ljetu, a ne sad po zimi.
Ljeti kad su visoke temperature, vode ostaju bez kisika,
I tada je riba u nekoj vrsti hibernacije.
Posve je neaktivna, i štedi energiju. Ne rijetko se desi i
da u pojedinim ribnjacima gdje ima mnogo više ribe po
metru kvadratnom, nego li je propisano, jednostavno
počnu ugibati. Jer nemaju dovoljno kisika.

I što se desi ljeti kad pada kiša? Kapljice svojom penetracijom
(kako mi je ta riječ pala na pamet, pojma nemam)
u vodu povlače i kisik, i riba postaje življa.
Male ribe brzo uzimaju kisik i povlače se u mulj,
iza vodenog raslinja, ispod lopoča, da ih ne bi primijetile
veće ribe koje se njima hrane. Zato je po kiši bolje loviti ribe,
jer tada rado uzmu ponuđene mamce.
Zato i mi ribiči volimo po ljetu kad padne kiša loviti ribu,
a i sami se osvježimo, jer pivo nakon nekog vremena više
ne osvježava, već upravno suprotno, izaziva znojenje…i mokrenje…
Toliko za danas o ribolovu…
Evo vam jedna IGRICA<--... klikni
I molim da mi iskreno kažete koliko sekundi vam je najbolji rezultat…
Moj nije nešto, ali eto…
Sutra krećem s uređivanjem ribolovnog pribora.
Valja sve počistiti, podmazati, promijeniti najlone, udice, pera,
I još sto čuda načiniti da bih bio spreman za početak sezone.
Za kraj, evo vam jedna zgodna pjesmica kojom nas je godinu i
nešto uveseljavao Eurosmijeh.


Dragi blogerani…neka vam je BISTRO…

Nakon pogledana i ova zadnja tri filma, sad mi žao kaj nisam
Krenuo obrnutim redom, jer bi ocjene bile malo drugačije
podijeljene. No idemo redom…


Napeti kriminalistički triler o ljubavi čuvara i prve dame.
Ocjena 9,5…(prema jučerašnjem kriteriju)…
Gledano negdje oko 16 h…,a onda pijenje popodnevne kavice, iako
je opet bilo kasno. A onda smo prionuli naoružani grickalicama
na gledanje filma tematski vezanog s WTC-om, i 11.09…


Ocjena bi bila recimo 8. Zato kaj mi je malo zasmetalo ono
Američko sranje o domoljublju, patriotizmu i slično, kao da samo oni
vole svoju zemlju. Ali film je dobar i scene su genijalne.
Tak smo preskočili Pervana, ali taman smo imali vremena
Malo odmoriti i nekaj pojest prije ''Invazije''.
Ne bih ovo spominjal, ali …Gajo požderi se…neću ti reći kaj je bilo…
Poslije ''Invazije'', nije bilo nikaj za pogledati pa smo odlučili
pogledat i ovaj zadnji film. I nismo pogriješili, jer danas je
utakmica Brazila s Portugalom, pa je bolje ovako ispalo…


Ovo je film kojeg preporučam svakome tko voli intrige i zaplete.
A k tome i izbor glumačke ekipe je savršen. Kad vam u filmu Jack Nicholson
Igra mafijaškog šefa, a mali Di Caprio policajca, film ne može biti loš.
Zato sad ovo opravdava moje riječi . Da sam ovaj film pogledao prvi,
kriterij ocjenjivanja bi bio sasvim drugačiji.
Ocjena čista desetka…
Za kraj današnjeg posta, a zbog svih kojima nedostaju sise, i koji
me zabrinuto pitate Za zdravlje zbog toga što ih ne stavljam u zadnje
vrijeme, evo jednih za kraj.


Iskreno se nadam da će sljedeći post biti tematski o ribičiji,
iako je prognoza…kiša, kiša, kiša…BISTRO…

Subota…
Kako nema ribolova za sada, imam vremena na pretek.
Pa što ću? Kako ću? Rekoh ja svojoj Šnajderici, što smo mislili,
napravili smo. Novaca više nemamo, na ribolov se još ne ide,
djece nema doma, pa hajd'mo mi malo odmarat…
Podigla je jednu obrvu, pogledala me preko naočala, i
Mazno i kao fol upita…Da???
Nego što rekoh. Evo donio mi susjed nekoliko filmova.
Nisam čuo dali je što rekla, samo sam čuo dugi uzdah
dok sam ubacivao DVD u Player.
I tako je krenuo naš filmski maraton. Prvi film koji smo
Pogledali bio je …


Zaista odličan film, i ono što je u prvi mah nespojivo, na kraju
Ispadne sasvim drugačije. Ocjena od 1-10=8.
Nakon filma, obavljene su sve ostale pripreme za gledanje drugog.
Trkom na wc, i priprema grickalica. Ja sam uzeo kikiriki,
A Šnajderica kekse. Puštaj film rekla je…
I pustio sam…


Lagana i sladunjava komedija. Ocjena je 8.
Šnajderica je rekla da joj se spava, i da idemo u krevet.
Meni se nije spavalo, jer sam se po tko zna koji put zeznuo i
pio kavu poslijepodne, a znam da ako pijem iza 17h, da mi
nema spavanja, do kasno u noć, pa rekoh 'ajmo još jedan pogledat.
Nije rekla ni riječi samo je stisnula usnice…
Gledali smo…


Odličan i veoma napet film…ocjena je 9.
Odlazimo u krevet, i predlažem Šnajderici da pogledamo
jedan drugačiji film. Rekla je da neće, i da joj je dosta filmova za danas,
a da idemo to napraviti ''na suho''…bez filma….

Nedjelja…
Prisiljavam se ostati budnim, gledajući Malnara i njegovu
''Noćnu moru''. Mislim kako ću dočekati četiri ujutro i borbu
''Cro Cop''-a Mirka, ali ne uspijevam. Negdje oko jedan , taman
kad je Vesna Škare Ožbolt negirala svoj Face Lifting, ja zaspim
k'o klada. Ujutro se budim u 06:10 i brzo palim tv.
Već je sve gotovo. Grozničavo sjedam za comp, i upisujem u tražilici
Cro Cop…i nalazim ne samo rezultat meča, već i snimku.
Poslije ručka, zauzimamo strateška mjesta. Ja na trosjed, a Šnajderica
i klinci na kutnu…i puštamo slijedeći film…


Krasan filmić o prvom ratu, i onim legendarnim borbama avionima.
Čak je i čuveni ''Švabo'', Red Baron, u tom filmu. Ocjena 8,5…
Klinci odlaze nakon filma na kavu sa svojim društvom, a mi ''stari''
Ostajemo doma, i pogađate što? Naravno opet film…


E to je bio pun pogodak. Film o modi, ženskim intrigama, i svemu onome
Što žene zalijepi za tv. Usred filma, Šnajderica je uzbuđeno rekla…
''zaustavi, zaustavi, moram ići…'' Kad se vratila, brže no ikad opet je rekla…
''pusti, pusti…'' Ja bih dao filmu ocjenu oko 8, ali zbog nje mora biti 9.
Rekao sam ja njoj, čuj to ovako više ne može ići.
Ti tu gledaš filmove, a ja sam gladan. Neću ti više pustiti ni jedan
Film dok nekaj ne pojedem. Široki osmjeh mi je potvrdio da sam
pogodio što je trebalo reći i učiniti. Daščica, nožić, i pod 45…
Šnajderica dozvoljava još jedan film, ali ako ne završi do ''Invazije''
Prekidamo…


Nismo prekidali. Desetak minuta prije njene serije (a i moje, što ću) završava
Ovaj uzbudljivi, romantični, film. Zbog lakoće gledanja, zbog iznenađujućeg
završetka filmu dajem ocjenu 9.
Invazija, prođe, prođe i Šnajderica (spavat), prođe i jedan dnevnik(na drugom)
prođe i drugi dnevnik(RTL), prođu i sve borbe Ultimate fight-a (OTV), prođe
i prvo poluvrijeme Super Bowla (Z1), i tada zaspim, jasno opet zbog kave iza pet.
Sad idem potražiti da vidim kako je završilo. Bilo je 16 :14 u poluvremenu…
Ostala su mi još tri filma. Kad ih pogledamo izvijestit ću vas… BISTRO???

Apdejt...vidim da je repriza Super Bowla na Z1...ju-hu...

Da baš ne propadne sve, napravio sam đir oko svojih jezera.
Tek toliko da bacim oko, a ne udice…jer…
Tamo gdje lovim pastrve, od ove godine nema pecanja do 31.03.
To mi je puno glupo jer je tu inače osim redovnog dijela, i ekonomski
ribolov, pa ne vidim razlog da se ne bi pecalo tijekom cijele godine.

No kako god, išao sam bez veze, u Granešinu.
Onda sam otišao na sajam. Ipak sam ja iz Sesveta, a i četvrtak je.
Na sajmu naletim na okupljanje HSS-a. Traže ljudi povratak
oduzetih 0.5% alkohola. Žao mi je što ne uzeh fotić,
pa da vam pokažem jednu crticu iz života starijih ljudi na sajmu…

Dok su se postavljali plakati, nigdje nikoga nije bilo, samo organizatori.
Kad su plakati povješani, i stol postavljen, već se skupilo pet-šest ljudi,
i pitaju kaj je to? Prosvjed odgovaraju organizatori.
Kad su stigla dva demižona po pet litara graševine, odjednom je bilo
već dvadesetak ljudi. Manje-više starije muške osobe. Pijuckaju graševinu.

Zatim stižu i žene iz Hrvatskog srca, i donose kuhane kobasice.
Ne možeš više prolaziti između ljudi. Sad je tu i ženskih i muških.
Natiskalo se oko stola, iščekuju pokoju gratis kobasicu, i čašu vina.
Do stola se ne možeš probiti da bi vidio tko uopće dijeli hranu i vino.

Odlazim, sve nekako u uvjerenju, da smo ipak jedna siromašna zemlja,
i da ima ljudi koji ipak nemaju dovoljno hrane. Drugačije ne mogu
objasniti onakva naguravanja za pola para narodne kobasice.
A pred turističku sezonu, stranka na vlasti će ionako vratiti na staro,
ali tako da zasluge pripiše sebi, iako HSS, već odavno trubi o tome….
Ipak je izborna godina…

No odvezao sam se na svoja jezera, i uživao u ljepoti dana, i izgledu jezera.
Sve je tiho i mirno, nema ni mojih kolega ribiča. Tek pokoja ptičica preleti.
Veljača je kratak mjesec, i ubrzo će proljeće, a tada će početi ono pravo…
Ove godine ću si dati oduška…odlučio sam…

Evo jedna misao sa skupa...
Nije dozvoljeno popiti čašu vina i upravljati autom,
ali je dozvoljeno popiti butelju vina i upravljati državom...

Dragi svi BISTRO vam bilo…