Biti tvrdoglav nije nikakva karakteristika.
Ni pozitivna ni negativna. Zašto?
Ako je čovjek u nečemu u pravu, a drugi ga želi uvjeriti
u suprotno, tada to nije tvrdoglavost. Tada je to odlika.
Naravnog onog koji je u pravu.
Ne onog koji ga želi uvjeriti u suprotno.
Ja znam da puno toga ne znam. Ali znam i da puno
toga znam, pa me onda to tješi, inače bih već davno
popucao po svim šavovima.

Postoje ljudi koji misle
da sve znaju. Čuvajte se takvih. Ti su najgori.
Oni su veći Katolici od samoga Pape, veći
izbornici od Čire, ili Line, bolje poznaju zakon od
sudaca, ili advokata, bolje znaju što je nekom drugom,
a (ne njima samima) od liječnika, u politiku se bolje razumiju od
premijera, u kartanju su uvijek u pravu, i kada nisu, jer
oni nikad ne griješe.
A sa druge strane, u životu su napravili na tisuće grešaka,
nesposobni su za bilo što napraviti, jedino su sposobni drugima
soliti pamet. Ne znaju ni obične gumice na pipi zamijeniti.
Cijeli svoj radni vijek , proveli su u socijalizmu.
U jednostranačju. Zaštićeni na radnim mjestima bolje od
Ličkog medvjeda. Danas mi jedan takav isti soli pamet, o
tome kako nije istina da nema posla, kako su danas privatnici
puno bolji nego prije. Ma koji su prije bili privatnici?
Ništa nije bilo privatno. Jedino lokali, poneki kamionđije, mesari,
ili pekari. Sve ostalo je bilo društveno. I što mu reći onda?
Da je u pravu? Pokušati mu objasniti da je sa 44 godine
dobiti posao jednako dobitku na lutriji? Da ste za neke predebeli?
Ne. Bolje ne. Jer ćete tako lagano otić' k vragu.
No da nastavimo dalje o karakteru onih drugih…
U životu znaju samo za riječ…DAJ, nikako uzmi, izvoli, ili slično…
Bez obzira o čemu se radi. O čavlu, kistu, pumpi, lokomotivi.
Nebitno. Samo daj…neka je đabe… I sve na svijetu treba njima,
nikome drugome. A kritizirat će druge kad, i gdje god stignu.
Bez obzira koga. Svećenika, političara, doktora, policajca…

Tisuću puta će reći, budeš vidio, a kad se to što su rekli,
nema veze, pa makar i tisuću i drugi put dogodi, reći će eto,
što sam ti ja rek'o??? Samo da ispadne da su bili u pravu.
Nema veze što 999 puta nisu bili, ali to se ne spominje…
Oni su bili najbolji poljoprivrednici, sve znaju, kako se kosi,
ore, podrezuje, kopa, štiha, gnoji…ali ti nemaju, ni najbolje
ruže, ni najbolje voće, povrće, grožđe…jer…
opet su drugi krivi…kiša, nema kiše, krtice, puževi, mraz,
sunce, mjesec, nema veze, bilo tko, samo ne oni.
Osim toga i veliki su škrtci. Toliko se teško rastaju od novaca,
kao da je dio njih. Kao da mu otimaš ruku ili nogu.
Najgore je to što će tražiti od tebe 100 puta nešto,
a kad ti popizdiš i 101-i puta kažeš ne,
tada odjednom više ne valjaš…i svih onih 100 puta pada u vodu.
U zaborav…kao da nikad nije bilo…
Bože , ne dozvoli da i ja budem takav kad ostarim.
Uzmi me prije…


Nadam se da vas nisam ovim postom udavio k'o...

i neka vam je BISTRO...