Kad imaš novac, imaš sve. Poslovica da sit gladnom ne vjeruje,
pomalo gubi smisao. U našem slučaju, dočekasmo privatizaciju, i demokraciju, i mogli bi iz iskustva reći gladan sitom ne vjeruje.
No dakle novcem možeš kupiti sve, osim odgode smrti. Dobro odgađaš je
time što se liječiš na vrijeme, a za to ti trebaju novci. Ako nemaš odeš ti
braco moj pod ledinu, dok si rek'o britva. Evo baš čujem da ovo kaj se gradi na Rebru, da bude nekaj kaj još Zagreb nije vidio. Niti neće u
velikoj mjeri.
Sad ste znatiželjni i pitate zašto. Evo zašto…planiran je kompleks jako moderan, sa svim pratećim sadržajima, kino dvoranama za nekoliko ljudi, televizor, dvd u svakoj sobi, klimatizirane prostorije za bolesnike, telefon sa direktnom linijom, i još sto čuda, uz mogućnost naručivanja maserke, ili masera, terapeuta, i tako dalje…
Uz cijenu od 850 kuna + troškovi liječenja po danu.
Penzići će nahrliti, to je jasno, i bojim se samo u sveopćem metežu prilikom odabira soba, i biranja cimera, da se netko ne povrijedi. Ali ako se i povrijedi, bit će to svejedno jer dan – dva manje-više, ništa ne znači, jer zdravstveno ne plača, pa to i onako ide od njihovih prevelikih penzija.
U ljetnim danima kada temperatura ne silazi sa 35-40 Celzijevaca, prosječan Hrvat naravno pomisli na skijanje i snijeg. Ne bi li se ohladio, ili pobjegao iz oznojenih tramvaja, vlakova, autobusa on razmišlja kamo pobjeći. Više ne treba razmišljati, jer naravno ima love, i odlazi na skijanje kamo? Ne u Alpe, ne u Canadu…već u Arapske Emirate. U pustinju.
U sred ljeta, na skijanje u Arapske Emirate. Bojite se za moje zdravlje? Ne morate, da sam još pri zdravom razumu, odnosno ubrojiv potvrđuju ove slike pa pogledajmo…



Za mene je ljeto, ljeto. Sa svime što ono donosi i kakvo mora biti.
A mora biti vruće, mora biti sunčano, i noći moraju biti tople da se ne prehladim dok lovim ribu. Mora biti lubenica, sladoleda, mrzle pive i gemišta. Mora biti mora .



I mora biti i ne mora. Kako kad…
Dragi moji blogeri, kako ono jednom netko reče…
Besposleni pop i jariće krsti…
Sutra ću vam reći da idem kod Punice…BISTRO vam bilo…