Jučerašnji dan smo iskoristili za odlazak na groblja.
Iako su nam grobovi naših pokojnika uređeni, ipak
je trebalo malo urediti, oprati kamen,maknuti lišće...
Stavili smo cvijeće i zapalili prve svijeće.Izmolili
po Očenaš za pokoj duša, a poslije i popili nekaj
za istu nakanu...

Ukratko dan kao stvoren za meditaciju.
I sjedim ja tako i gruntam...misli lete 100 na sat,
kad me prene Šnajderica i pita...jel sjediš i
gruntaš ili samo sjediš?
Samo gruntam velim joj i ako treba budem i
za tebe da se ti ne moraš mučiti...
Ma nemoj rekla je, bolje skuhaj kavu...baš mi se pije...
Eto to si je ona zgruntala, i njezin plan uspjeva,a moji
koliko ih got ima, ako 10% uspije, puno sam rekao...
A kaj valjda to tak mora biti...

Na ribičiju ne idem dok ne sredim auto. Naručeno je
staklo i danas stiže, pa sutra ujutro u pola devet moram u
servis za izmjenu stakla.
Uzet ću zamjensko staklo. Puno je jeftinije. A sve je isto
osim znaka...a meni on nije bitan. Ne patim na marke...
Zamjensko s izmjenom stoji 850 kn, a u Baotiću isto
ali sa znakom renoa s izmjenom stoji 2300 kn...
Onda se tu nema kaj gruntati, kaj ne? Fučkaš znak...

Šnajderica je već bolje, i onaj koldrex stvarno lijeći.
Znam, znam...
Mali već svaku veće ide ranije u BB, na kavu kaže...
Ma da baš ideš sam na kavu...kažem mu...
'ko je rek'o da idem ''sam''?
Stari daj kaj se ti brineš??
Eto i on je u pravu...

Djeco to bi bilo sve za danas...pozdrav svima i
BISTRO vam bilo....

Prošla su tri sata u noći. Pišem, ili točnije pokušavam pisati komentare.
Nemam živaca. A i spava mi se. Razbili su mi šofer-šajbu,
policija me sve živo ispitala, napravili zapisnik, i poslali doma.
Nisu mi dali nikakav papir. Dosta mi je cendranja, ali neide me nešto
u zadnje vrijeme.

Nemogu naći posao, lova se polako topi,
na ribolov ne idem, Šnajderica mi je na bolovanju,

sin mi je prekinuo
s curom nakon dvije godine hodanja, sad i njega tješim, na klađenju
me redovno jedan zezne,

razbili su mi auto,imam višak kilograma,
razbili su mi auto, ne otvaraju mi se komentari,razbili su mi auto,
promijenio sam naziv bloga u onaj stari naziv...ribarnica...
razbili su mi auto...Nemojte me tješiti, jer nije tak jako grdo,
sin bu našel novu mačku,

ja bum kupil novu šajbu,Šnajderica bu
ozdravila, ja bum išel opet na ribolov, ali nikad ne bum mijenjal
više naziv bloga,ostal bu dok je i mene...
I da, onaj jedan koji me zezne na kladionici, više ne igram.
Dosta me je zezal...za mene kao da više ne postoji...
Sporting iz Lisabona, fakju...

Danas tjedan je prilika da se nađemo, i upoznamo.
Molim lijepo tko je zainteresiran, neka mi se javi.
Može i na mail...
BISTRO neka vam je...

PS Pašu li vam više ova veća slova???

Danas uzimaju nove klince na posao, tek sa završenim faksom, bez iskustva, i ubacuju u vode kojima nisu dorasli i u kojima se trebaju koprcati da bi uspjeli i polovili sve konce. Starije, iskusne ljude diskriminiraju, podcjenjuju i ne daju im mogućnost da pruže dio sebe tim novim klincima koji počinju raditi. Radi krivih poteza nadređenih, neiskusni ostaju takvi i rade kardinalne greške u poslovnim koracima, a stariji iskusniji postaju sve osorniji radi degradacije koju im nameću-ne mladi-već oni koji trebaju znat posložiti kockice na poslovnom planu svojih zaposlenika. Gledam hrpu ljudi sa znanjem kako njime barataju i ne mogu se načuditi kako prije nisam vidjela njihove vrijednosti. Vjerojatno jer me nije bilo briga, radila sam svoj posao i zavukla se u svojih 4 zida ureda. Gledam sve te nove mlade face na položajima. Ne znaš tko je bezobrazniji, neodgojeniji, čak ni osnovne kulturne navike nemaju, ili se smatraju pre..... da bi pozdravili nekoga tko je po bodovima slabiji…tako piše Uštekana mama, a ja se nadovezujem…

Takvi mogu načiniti poprilično štete, a što reći za one poslodavce koji zapošljavaju tek punoljetne mladiće i daju im u ruke volane teških i velikih kamiona?
Sjećate se one nesreće u tunelu kad su život izgubile četiri osobe. Dvije majke s djecom.
Nekada si se zaposlio kao vozač i bio si samo pratnja u vozilu, potom si vozio manje kamione po gradu, zatim po periferiji, a tek nakon pet godina aktivne vožnje mogao si izvaditi licencu, i voziti kamion na veće udaljenosti, odnosno međugradski promet, a nakon sedam internacionalni. Danas na žalost djeci se dopušta da voze čim polože ispite.

Zar nije apsurd da se brani djeci koja polože ispit za auto da ne smiju određeno vrijeme sami voziti, i slično, a kamione, šlepere, labudice, smiju…
Kamo taj svijet ide? Kamo ide moja Hrvatska???

BISTRO

Dakle imam potrebu nešto reći, odnosno požaliti se.
Kako nema Gaje, i nema se tko cendrati, ja ću preuzeti
Tu ulogu. A o čemu je riječ? Riječ je o DDK-i.


A to vam je dobrovoljno darivanje krvi.
Naime danas je dan kojim se ta velikodušna akcija slavi.
U gradu Zagrebu je jučer održana svečana sjednica,
i uručena su priznanja tim dragim i anonimnim ljudima, za
35, 50, 55, 75, i 100 i više davanja te dragocjene tekućine.
Njih oko 180 samo iz grada Zagreba. Jubilaraca.
Bio sam i ja prisutan u Starogradskoj Vijećnici na
Gornjem gradu. Tik do Markove crkve.
I što me je sad tu bacilo u loš štimung?
Pa to što na našoj vrloj televiziji ni jednom riječju ta
Vijest nije popraćena. Tko šljivi te ljude, koji daju dio sebe,
svoju krv za nekog nepoznatog, za nečije dijete, za nečiju
majku, sestru…



Ma nitko ne traži da se bilo koga imenuje, ali zašto se ne bi
na kraju krajeva znalo da je Ivan Ivanov dao 100 puta krv,
ili prevedeno 50 litara svoje krvi…
Stvar je u tome da je to po meni ipak vijest za središnji
Dnevnik. Jer kad se okupi 180 ljudi koji su jubilarci, pitamo se
i još koliko davatelja ima koji su dali krv, po recimo…24,
19,37,ili97 puta…dakle vojska humanista, vojska dobročinitelja.
Ili da citiram Prim. Dr. Radoslava Škaricu, predsjednika
Crvenog Križa grada Zagreba…Vi danas možete načiniti
Laboratorijski što želite. Bilo kakav lijek, ali krv, tu najdragocjeniju
tekućinu ne možete dobiti ni u kakvom laboratoriju.
Zato je uloga vas dragih ljudi u svijetu medicine nezamisliva…
Da se ne misli da sam kivan samo na tv, jer ni novine to nisu objavile.
Ali valjda je važnija vijest, recimo…
Tom Cruise i Katie Holmes uskoro pred oltarom…



Ova priča ima i drugi dio. A taj dio će se odigrati u nedjelju.
29. Listopada. I to ovako…u 10:30h svečano postrojavanje, na
Cvjetnom placu, zatim mimohod preko Jelačić placa do Katedrale,
Zatim Misa u 13:00h, i onda odlazak autobusima u Samobor,
Gdje će biti upriličen ručak u Hotelu ''Lavica''.
Ja iz tihog protesta neću ići. Ali ću sa zanimanjem navečer pratiti
Sve emisije, da vidim koliko će se ljudi okupiti, i učestvovati u
Mimohodu, a koliko na ''ručku'', gdje se jede i pije…
I tko će se slikati…
Eto nadam se da ste skužili kaj sam htio reći…
Ovdje možete pogledati tko kome može i zašto...

ZELENE TOČKE KAŽU MOŽE


Dragi moji BISTRO vam bilo…

Ne nisam ja onaj ''Srećko'' iz priče, ali jedan rođak iz
drugog koljena jest.Priča je nažalost istinita,
iako ne cijelovita, ali mislim da vam se nebi sviđao
još jedan dodatak u epilogu, i to sa smrtnom posljedicom.
Zato ga nisam ni pisao.
Nego znadete li gdje je Sopnica?
E to vam je Bogu iza nogu, u sredini svega, na kraj svijeta.
Drugačije se neda opisati. Zašto?
Pa evo recimo ako krenete za Sesvete, vi svakako prolazite
pored Sopnice. Sa koje god strane hočete.
Ili Avenijom Dubrava, ili spojnom ulicom autocesta-Sesvete,
Ljudevita Posavskog-a,uvijek pokraj. Nikada kroz...E, a
kroz, idu ljudi autima samo kad je gužva.
Napravi se ćep u aveniji Dubrava, i kuda će šverceri, već kroz
Sopnicu.Napravi se ćep na Novoj Branimirovoj, i gdje će?
Kroz Sopnicu...Ljudevita Posavskog? Kroz ...
I kaj onda? E, pa nije kaj onda...jer ako ja trebam otići u Sesvete,
izgubim pola sata na dva kilometra.Ako trebam kod doktora,
u grad, izgubim dva sata do njega.
I tako se zaguši automobilima moje selo malo, da ne mogu nikuda.
Isto je i sa autobusom. Kroz Sopnicu vozi autobus Zet-a, i ima vozni nered.
Ono kaj je najgore, Sopnica ima samo dva izlaza u svijet.
Ljudevita Posavskoga, ili Nova Branimirova, pa u prekršaj,
jer se ne smije ići lijevo,već samo desno.
A šverceri tankih živaca, kamionđije natovareni svime i svaćime,
prodavači krumpira, zelja, i ostalih plodina, zakrčiše mi prolaz kroz selo.
E da se barem toliko misli na Sopnicu, pa da se koji puta
asfaltira nešto, ili urede pješačke staze, ili naprave nadstrešnice na stanicama,
a ne samo kad se treba prošvercati...
Danas nisam htio ići autom u grad. Nakon dugo vremena bijah u
autobusu, i tramvaju. Milina za putovati. Ako ugrabiš mjesto za sjesti.
Jer onih sat i pol do Jelačić placa, možeš dobro iskoristiti za recimo
čitanje.24 sata pročitaš od a do ž...
Vlak...e to je posebna priča. Vlakom od Sesveta do Glavnog kolodvora
u Metropoli dolaziš za 14 minuta. Što je jako zgodno.Ali ne i ako si iz Sopnice.
Jer da bi došao do Sesveta na stanicu treba ti pola sata i više.
Pa kad sve skupa zbrojiš, vidljivo je da je Sopnica nigdje na pola puta
između Dubrave i Sesveta.
A moj vrli i nadasve radišni gradonačelnik bi gradio još jedno naselje.
A to naselje bi se zvalo Sopnica-Jelkovec.
I u pravu je, jer mislim da će još 1850 stanova, a valjda i toliko automobila
riješiti već sada prezagušenu situaciju u Sesvetama...
Morao sam se ispuhati, a blog i tome služi zar ne?
Dragi moji BISTRO vam bilo...

Što je sreća? Može li se to kupiti?
Naravno da ne. Ovo je priča o jednom čovjeku koji
nije imao sreće i dobio je na lotu za one prilike,
velikih 750 tisuća DM-a (Dojče maraka).
Ali idemo ispočetka…
Srećko(tako ću ga nazvati), ima obitelj.
Žive u maminoj kući, on supruga Divna, djeca Mirko
i Nemirko, mama Flora, i njegov brat Nenad.
Kuća mala, i nedostaje mjesta za sve potrebe, njih
i brzo odrastajuće djece . Srećko odluči podići
kredit. 250 tisuća maraka. Da izgradi veliku kuću na
mjesto male .



Ali kuća glasi na mamu Floru, na Nenada
i na njega, pa u banci i ne ide sve glatko.
Sa mamom se brzo dogovorio. On će nju dohraniti,
sazidati joj lijepu veliku sobu, stavit će joj televizor,
grijanje, i na zid objesiti sliku Blažene djevice Marije...
Problem je bio brat Nenad. Četrdesetipetogodišnji
neženja, sklon zavirivanju u čašicu. On se bojao da
će ga Srećko izigrati, oteti njegovo, izbaciti ga na cestu.
Uzalud je Srećko molio brata, nagovarao i druge
dvije sestre koje su davno otišle, udale se, i odrekle
svoga dijela u Srećkovu korist kako bi on dohranio
staru majku Floru, da ga one probaju urazumiti.
Obećao je on Nenadu i zasebnu kupaonicu, mali stančić
unutar kuće. Ali Nenad nikako da popusti.
Rastrgan obavezama, poslom, bankom, razgovorima i
savjetima kod advokata, Srećko ne stiže uplatiti svoje brojeve
loto-a. Gledajući izvlačenje, direktno sa programa televizije,
Srećko je sve više otvarao usta, hvatao zrak, a sa zadnjim
izvučenim brojem malom kućom prolomio se krik.
Kada su dotrčali ostali članovi obitelji, našli su Srećka
kako se drži jecajući za glavu, a suze kapaju na papir
s njegovim brojevima.



Rastuži se i Nenad i svećano objavi da će dati Srećku
suglasnost za hipotekarni kredit, i to već sutra.
Nakon nekoliko dana odlaze braća u banku i rješavaju
i zadnje potpise, dozvole, molbe…
Ali ne može sve biti jednostavno, mora uvijek neka
sitnica zagorčati život i onda kada se najmanje čovjek nada.
Tko zna kada i tko zna tko je u grutovnici krivo upisao
jedno slovo, ili jedan broj, tako da se sve zakompliciralo.
Banka nije davala kredit dok se sve ne riješi, dok papiri
ne budu kristalno čisti.
Iako je očito da krivnja nije njegova, ipak Srećko još
odlučnije krene da istjera stvar do kraja.
Vozeći se tramvajem sjeti se lota, i kako bi sve bilo
jednostavno da je uplatio prošli put.
Siđe na stanici u Draškovićevoj i uđe u poslovnicu
Hrvatske Lutrije. Na brzinu ispuni listić, i žurno odlazi
na sastanak s čovjekom koji će mu pomoći oko onog
nesretnog broja. Sve se dogovori i odlazi kući.
Danas je ponovno izvlačenje misli Srećko, i nema šanse
da ponovno imam dobitnu kombinaciju.
Na lotu čovjek ima šanse dobitka jedan naspram nekoliko milijuna
I ako jednom dobije za cijeli život, može se smatrati sretnim.
Ali dva puta? To se dogodilo u cijeloj ljudskoj povijesti
svega dva ili tri puta.
Njegov krik to veće ponovno je okupio obitelj. Krik veselja.
Ovaj puta su njegove suze padale na dobitni listić.
750 Tisuća Dojč Maraka bile su samo njegove.
Bile su to suze radosnice.



Srećko je napravio kuću. Na mjesto stare. Bratu je kupio
garsonijeru jednu tramvajsku stanicu dalje.
Sestrama je u znak zahvalnosti poklonio nekoliko desetaka tisuća
maraka, a i onaj kredit je odlučio realizirati do kraja.
Iako mu ne treba. U inat banci.
Supruga Divna, je poželjela bundu, pravu, klavir, slike poznatih
Majstora, namještaj po narudžbi kupaonicu iz Italije…
Mirko i Nemirko su poželjeli kompjutore, najbolje koji
su bili u prodaji, i najskuplji jasno, televizore, i DVD-e u svakoj
sobi, mobitele…
Majka Flora je željela grob. Na Miroševcu. I ništa više.
Kad su se novci od dobitka već dobrano istopili stiže obavijest.
Iz banke. ''Vaš kredit je odobren''.
Srećko podiže i te novce.
Divna je poželjela auto. Mirko i Nemirko nove kompjutore, jer
su svoje u napadu bijesa zbog neke igrice jednostavno razbili.



Brat Nenad nema osnova za život. Nema namještaja.
U novoj garsonijeri. A mama…ona bi da se ukleše njeno
ime na nadgrobnu ploču…

Epilog…
Danas Srećko radi od jutra do mraka, samo da može vraćati
Rate kredita. Divna i dalje inzistira na kupnji većeg automobila,
koji bi bio sigurniji od onog malog kojeg je razbila, Mirko i Nemirko
i dalje koriste svoje kompjutore, ali isključivo za igranje, iako su to već
dvadeset i petogodišnjaci. Brat Nenad se vratio kući, kod svoje
mame kako on sam kaže, a ne kod brata. Nenadano. Garsonijeru je prodao,
a novce potrošio. Ne kaže na čega, ali lokalni birtaš gradi novu terasu.
Majka Flora svaki dan odlazi na Miroševac, gleda svoj grob,
i moli Boga da je što prije pozove k sebi.
A Srećka tjeraju silom zakona u mirovinu…



Priča je napisana po istinitom događaju, samo su imena promijenjena…


Dragi moji BISTRO vam bilo...

S obzirom da su neki tražili da vide kakav sam majstor, evo
kako sam pofarbal sobe.



Nije da se hvalim, ali mislim da je ispalo sve dobro.
Drma me opet viroza, a ja mislim da je to zato što nisam
preležao prvi puta. Šteta. A mogao sam na ribolov.
Iako ne mogu ići, uvijek se nađe netko tko me voli,i
misli na mene, pa mi pošalje sliku. Posljednja je to
bila moja draga Slavončica
evo kaj mi je poslala...



Sad jedna novost. U mojim Sesvetama od ove godine će poćeti
jedna kulturna manifestacija pod nazivom ''Od bobice do kupice''.
Odnosno ''Prve Sesvetske jeseni''
Manifestacija se održava tri dana,a pod pokroviteljstvom Udruge vinara
Hrvatskog Prigorja.Ove će se godine održavati od 03.11. do 05.11.2006.g.
Evo programa...

03.11.petak-dan prvi

16:30h -Ratni put 144-e brigade-otvaranje izložbe u Muzeju Prigorja
17:30h –Izložba dječjeg likovnog natječaja: ''Sesvetska razglednica''
Centar za kulturu Narodnog sveučilišta ''Sesvete''
-predvorje Područnog ureda Sesvete Trg D.Domjanića 4 (centar)
19:00h –Koncert učenika Osnovne glazbene škole Zlatka Grgoševića
Narodno sveučilište ''Sesvete''
-Župna crkva Svih Svetih- Trg D.Domjanića 10

04.11.subota-dan drugi-parkiralište ispred Opčine

09:30h –polaganje vijenca za poginule branitelje
10:00h –ritmička grupa ''OŠ Sesvete'' (najmlađa grupa)
10:05h – klaun Ludek...''Šarada i šareno šalabajzanje'' I.dio
10:20h – plesni klub ''Lana''
10:40h – klaun Ludek...''Šarada i šareno šalabajzanje'' II.dio
10:55h - plesni studio ''Step by step''
11:30h –nastup ''Sesvetskih mažoretkinja''

10:00h –Likovna i lutkarska radionica Centra za kulturu NS ''Sesvete''
-Radionica Doma za nezbrinutu djecu Vugrovec uz humanitarnu akciju
prikupljanja novčanih sredstava za štičenike Doma
-Otvaranje prodajne izložbe štičenika Centra za rehabilitaciju Zagreb
- Predvorje Narodnog sveučilišta Trg Domjanića 6
10:30h –Okrugli stol enologa na temu ''Prigorska kraljevina''
-Muzej Prigorja,stara Kurija
12:00h – Svečano otvaranje
13:00-17:00h – nastupi KUD-ova
13:00-14:00h – degustacija vina domačih proizvođača
17:30-19:30h – nastupa Drele
18:00-22:00h – Zabavni program uz nastup ''Slavka Pavlovića i Drvenjake''

05.11.nedjelja-dan treći

10:00h – nastup dječjeg zbora ''Mladi Sesvečani''
-Centar za kulturu Narodnog sveučilšta ''Sesvete''
10:25-11:15h – predstava za djecu Lutkarske scene ''Ivana Brlić Mažuranić''
-STOP SEMAFOR (H.Zalar,M.Sorić,M.Fodor,K.Gregurić)
11:00h – nastupi dječjih skupina KUD-ova
11:30-15:00 – nastupi KUD-ova
16:00h – Zatvaranje ''Prvih Sesvetskih jeseni''


Eto dragi moji prilike da se nađemo u Sesvetama, i malo pozabavimo.
Sve se odvija u centru, i nije vam potreban automobil.
Javnim gradskim prijevozom dolazite u centar zbivanja.
A ima Sesvete i dobre čevape, pa eto ideje za čevaparenje, i još zabava
uz muziku i Dreleta...
Dragi blogeri...Bistro...vam bilo...

Princip je isti, sve su ostalo nijanse…
Djeco ja završio. Pofarbao skoro sve. Ostala samo kupaona.
A i to je samo dva kvadrata plafona. Jedino moram pokrpati
neke rupe, i pogletati. Sve u svemu jedan dan posla.


Nije moja…

Napravit će se, to nije žurno. Sve veliko je učinjeno.
Centralno grije punom parom, i sve prostorije su pokrpane,
pogletane i pofarbane.
I ono najbitnije zdravlje je u redu. Držalo me dobrih pet dana,
s temperaturom. Ali nema tu jel'te Šnajderica se potrudila…
Bila mi je pri ruci, kad je god zatrebalo. I ja njoj. Molim lijepo…


Jesi'l ti Babo podigla onaj busen kako sam ti rek'o…

Sad mi je prva zadaća pročitati sve zaostatke, i da ne govorim
o imenima, dužan sam svima… upecanima…a i šire…



Hvala svima koji ste me posjećivali dok ja nisam mogao
(pisati bez ''š'')…Vračam se u kolotečinu…


Ovakvu sam ulovio…(hvala 2mama)
BISTRO Vam bilo…

Ovih dana mi je tolika gužva…



Danas je nedjelja, pa se samo zato javljam.
Sve mi je razbacano i ištekano.



Kompjuter je bio u ukupno tri sobe.
Mislim na komponente. Tri dana
postavljanja centralnog grijanja, i već dva dana krpanja
i krečenja.
Zatvorio sam sve rupe i pregletao ih.
Pokrečio hodnik, moju sobu i sobicu za goste.
Noćas sam prvi puta spavao u svom krevetu.


Danas dan odmora, a sutra i prekosutra dnevni boravak,
i dječje sobe treba pokrečiti.
Zatim počistiti i urediti.
A onda kad se sve stavi na mjesto, bit će tip-top.



Onda mogu na ribičiju kad i koliko hoću.
Kredita imam neograničeno.
Dragi moji javit ću vam se kad stignem…
A dotle…

Ps.. ako mislite da su ovo bile najveće, varate se, pogledajteOVE

…..BISTRO vam bilo….

Danas je k'o Bog.
Puno bolje nego jučer. Dobro je netko
rekao da samo cendram. K'o neka piiip...
Već sam jednom pisao o mom problemu oko liječenja.
S obzirom da ne smijem paracetamol, kofetin, i penicilin
uzimati, ostaje mi jako malo medikamenata koje smijem uzimati,
a to onda jako produljuje samo lječenje.
Najčešće samo voltaren, i eventualno andol,radi temperature.
Bigi (tak ga zovem dok ide BB jer tam dela) je popil dvije
tablete Koldrex-a na večer,i dvije ujutro,i fertik. Već je bio ko ptica.
A ja jadan od petka do danas, pa još malo švicam, pa se malo
smrzavam, pa malo slinim, šmrcam, kišem, i trošim sve
kaj ste mi savjetovali. I špek i luk, i kuhano vino, rakiju,
uglavnom borim se...



A probal sam se dobro oznojati u trećoj, nočnoj smijeni
(znate na kaj mislim),ali ništa nije pomoglo,
još sam manje mogao disati.
Šnajderica je rekla da bi trebal se još koji put oznojiti,
da bi onda sigurno bilo bolje. Bi mislim si ja , ali tebi...
pa ne laje pes radi sela kaj ne?



Ima još jedna novost. Imam doma majstore(centralno),pa mi je
Cijela kuća u rasulu. I jedva čekam da to završi, i da se sve stavi na mjesto.
Ako nebude Šnajderica rekla...Franc mogli bi ovo sad iskoristit i
pokrečiti kad je već sve tak razbacano. Onda ću ja morati
njoj objašnjavati da je jesen i da se nebude dugo osušilo...
I na kraju se bude pokrečilo,a ja bum dobil kredita kod nje za cijelu godinu
do kraja hodati po ribičiji. A ježi ga moraš nešto i dati, a ne samo uzimati kaj ne?



Dragi moji sad su na gablecu majstori, pa ja koristim ovo da napišem novi post.
Ostajte mi Zdravo i BISTRO...

Da je barem od cuge…ali nije…



Ako se po jutru dan poznaje, onda sam ovu jesen i zimu nadrapao.
Tek što je počela jesen ja već bolestan. I to dobro bolestan.
U petak me oborilo, i do sada nisam svoj. Krenulo sa kihanjem.
Onda sam se vratio u daleku prošlost, i na dan-dva ponovo
bio balavac, balavi. Da sve bude upečatljivije pobrinula se
glavobolja, i naravno šlag na kraju-temperatura.
Nisam ni čitao blogove, nisam mogao gledati tv, tek sinoć sam
malo pogledao utakmicu. Na ribolov nisam niti pomislio.



Fora mi je što je i moja mala zvijer to osjetila. I ne skače po meni,
Samo me gleda milo onim malim okicama.
A ja ga ne puštam k sebi da se i on ne razboli.



Nije ni to svo zlo, koje me snašlo. Ima još jedno.
Ne smijem ni Šnajdericu puštati blizu. Da se jadna ne razboli.
Hoću li to moći izdržati, tko zna…
Već sad mi se svakakve misli vrzmaju po glavi…ali ja to
pripisujem temperaturi…



Tako da se to ne broji. A vas molim da ne budete prestrogi,
i da me ne osuđujete. Mislim, želim reći da ne glumite
policajce…



Dragi moji lijep vam pozdrav, ostajte mi zdravo, i naravno
……………….BISTRO……………….>