Što je sreća? Može li se to kupiti?
Naravno da ne. Ovo je priča o jednom čovjeku koji
nije imao sreće i dobio je na lotu za one prilike,
velikih 750 tisuća DM-a (Dojče maraka).
Ali idemo ispočetka…
Srećko(tako ću ga nazvati), ima obitelj.
Žive u maminoj kući, on supruga Divna, djeca Mirko
i Nemirko, mama Flora, i njegov brat Nenad.
Kuća mala, i nedostaje mjesta za sve potrebe, njih
i brzo odrastajuće djece . Srećko odluči podići
kredit. 250 tisuća maraka. Da izgradi veliku kuću na
mjesto male .



Ali kuća glasi na mamu Floru, na Nenada
i na njega, pa u banci i ne ide sve glatko.
Sa mamom se brzo dogovorio. On će nju dohraniti,
sazidati joj lijepu veliku sobu, stavit će joj televizor,
grijanje, i na zid objesiti sliku Blažene djevice Marije...
Problem je bio brat Nenad. Četrdesetipetogodišnji
neženja, sklon zavirivanju u čašicu. On se bojao da
će ga Srećko izigrati, oteti njegovo, izbaciti ga na cestu.
Uzalud je Srećko molio brata, nagovarao i druge
dvije sestre koje su davno otišle, udale se, i odrekle
svoga dijela u Srećkovu korist kako bi on dohranio
staru majku Floru, da ga one probaju urazumiti.
Obećao je on Nenadu i zasebnu kupaonicu, mali stančić
unutar kuće. Ali Nenad nikako da popusti.
Rastrgan obavezama, poslom, bankom, razgovorima i
savjetima kod advokata, Srećko ne stiže uplatiti svoje brojeve
loto-a. Gledajući izvlačenje, direktno sa programa televizije,
Srećko je sve više otvarao usta, hvatao zrak, a sa zadnjim
izvučenim brojem malom kućom prolomio se krik.
Kada su dotrčali ostali članovi obitelji, našli su Srećka
kako se drži jecajući za glavu, a suze kapaju na papir
s njegovim brojevima.



Rastuži se i Nenad i svećano objavi da će dati Srećku
suglasnost za hipotekarni kredit, i to već sutra.
Nakon nekoliko dana odlaze braća u banku i rješavaju
i zadnje potpise, dozvole, molbe…
Ali ne može sve biti jednostavno, mora uvijek neka
sitnica zagorčati život i onda kada se najmanje čovjek nada.
Tko zna kada i tko zna tko je u grutovnici krivo upisao
jedno slovo, ili jedan broj, tako da se sve zakompliciralo.
Banka nije davala kredit dok se sve ne riješi, dok papiri
ne budu kristalno čisti.
Iako je očito da krivnja nije njegova, ipak Srećko još
odlučnije krene da istjera stvar do kraja.
Vozeći se tramvajem sjeti se lota, i kako bi sve bilo
jednostavno da je uplatio prošli put.
Siđe na stanici u Draškovićevoj i uđe u poslovnicu
Hrvatske Lutrije. Na brzinu ispuni listić, i žurno odlazi
na sastanak s čovjekom koji će mu pomoći oko onog
nesretnog broja. Sve se dogovori i odlazi kući.
Danas je ponovno izvlačenje misli Srećko, i nema šanse
da ponovno imam dobitnu kombinaciju.
Na lotu čovjek ima šanse dobitka jedan naspram nekoliko milijuna
I ako jednom dobije za cijeli život, može se smatrati sretnim.
Ali dva puta? To se dogodilo u cijeloj ljudskoj povijesti
svega dva ili tri puta.
Njegov krik to veće ponovno je okupio obitelj. Krik veselja.
Ovaj puta su njegove suze padale na dobitni listić.
750 Tisuća Dojč Maraka bile su samo njegove.
Bile su to suze radosnice.



Srećko je napravio kuću. Na mjesto stare. Bratu je kupio
garsonijeru jednu tramvajsku stanicu dalje.
Sestrama je u znak zahvalnosti poklonio nekoliko desetaka tisuća
maraka, a i onaj kredit je odlučio realizirati do kraja.
Iako mu ne treba. U inat banci.
Supruga Divna, je poželjela bundu, pravu, klavir, slike poznatih
Majstora, namještaj po narudžbi kupaonicu iz Italije…
Mirko i Nemirko su poželjeli kompjutore, najbolje koji
su bili u prodaji, i najskuplji jasno, televizore, i DVD-e u svakoj
sobi, mobitele…
Majka Flora je željela grob. Na Miroševcu. I ništa više.
Kad su se novci od dobitka već dobrano istopili stiže obavijest.
Iz banke. ''Vaš kredit je odobren''.
Srećko podiže i te novce.
Divna je poželjela auto. Mirko i Nemirko nove kompjutore, jer
su svoje u napadu bijesa zbog neke igrice jednostavno razbili.



Brat Nenad nema osnova za život. Nema namještaja.
U novoj garsonijeri. A mama…ona bi da se ukleše njeno
ime na nadgrobnu ploču…

Epilog…
Danas Srećko radi od jutra do mraka, samo da može vraćati
Rate kredita. Divna i dalje inzistira na kupnji većeg automobila,
koji bi bio sigurniji od onog malog kojeg je razbila, Mirko i Nemirko
i dalje koriste svoje kompjutore, ali isključivo za igranje, iako su to već
dvadeset i petogodišnjaci. Brat Nenad se vratio kući, kod svoje
mame kako on sam kaže, a ne kod brata. Nenadano. Garsonijeru je prodao,
a novce potrošio. Ne kaže na čega, ali lokalni birtaš gradi novu terasu.
Majka Flora svaki dan odlazi na Miroševac, gleda svoj grob,
i moli Boga da je što prije pozove k sebi.
A Srećka tjeraju silom zakona u mirovinu…



Priča je napisana po istinitom događaju, samo su imena promijenjena…


Dragi moji BISTRO vam bilo...