Prošlim postom, neke sam i nehotice bacio u bed.
A kako mi to nikako nije bila namjera, danas ću se iskupiti.
Zato ću vam ispričati dvije priče. Obje istinite, ali
I strašne svaka na svoj način.

Priča prva…..
Nekada davno, prije, možda i 25 godina, bilo je popularno
izlaziti u gostionicu ''Kod Andrije'' , u Markuševac.
Živa muzika, mlade cure, zabava do jutra. Sve to činilo
Je Andriju popularnim. Ali bila je jedna bitna stvar, a
koja je igrala veliku ulogu, u cijeloj toj prići.
A to je prijevoz. Zadnji autobus tada je išao za nazad u
Dubravu u 22:50 h. A tada zapravo tek počinje život.
Ma tko bi išao kući kada je najljepše…


Ostali mi do kraja, dakle negdje oko dva u noći, pa
Onda polako pješke nazad. Ima to hoda brat-bratu, oko
Dva sata. Zaboravio sam reći da je to bilo poslije
Blagdana Svih Svetih, a u povratku smo morali proći pokraj
groblja. Onako mladi, poprilično natopljeni iznutra
mladim vinom, i gemištom, mi smo na groblju stali kako
bi malo odmorili, i zapalili po jednu. Sjeli smo
na jedan grobni okvir, zapalili smo cigarete, i u jednom trenutku
nastane mrtva tišina. Svaki je u mislima tko zna gdje,
i samo otpuhuje dimove cigarete.
Odjednom nama iza leđa začuje se hrapavi glas….
''dečki, imate i za mene jednu?'' Netko je kriknuo, ne sjećam se više
tko, netko je potrčao, a nekima su se odsjekle noge.
Meni jesu, a oni trnci što krenu od trtice pa prema glavi
se ne mogu dan danas zaboraviti. Od straha.
Na kraju je ispalo da je i taj ''klošar'' bio na muzici, ali je
Popio puno više od nas, napio se poprilično i otišao prije
Nas. Dalje odavde nije mogao, pa se sakrio iza ploče
nadgrobne, i zaspao, a mi smo ga probudili kad smo došli.



Druga priča…
Rat. Druga crta bojišnjice na Kupi. Glinska poljana.
Kimba je na straži. Noć, oko dva-tri je. Došao mu je o smjenu
Cezar. U mrkloj noći i tišini skrivečki su zapalili po jednu,
dlanovima bi sakrivali žar cigarete da se ne vidi u noći.
U jednom trenutku Kimba primjeti na sebi trag crvenog svjetla .
Mislio je da ga je pronašao neprijateljski snajperist.
''Imam me, ima me'' povikao je i počeo je trčati po rovu sagnut.
Ali svjetlo je i dalje bilo na istom mjestu. ''Ima me'', nastavi Kimba trčeći.
I tada spazi jednu jamu nastalu od granate, a u koju smo svi
bacali ostatke od vječite suhe hrane, to jest limenke, od konzervi.
Naglavačke se baci u nju, zabije se glavom prema dolje,
rukama se pokrije, i očekuje udarac metka…
Tišina…polako diže glavu…ništa se ne čuje. Pogleda po sebi.
Trag svijetla i dalje stoji na istom mjestu. Lagano opipava po sebi,
i napipa baterijsku lampu u džepu.
Uključenu. Kad je posegnuo za cigaretama, nehotice je
u džepu upalio bateriju.
Izgledalo je kao da ga je snajper s laserom našao…
Sretan je izašao iz jame.
Sa puno posjekotina, zbog kojih je morao kod nas u stacionar
po antitetanus, ali sa glavom na ramenima…



Da ne bi mislili da ćete ostati bez sise, evo jedne za kraj..



Dragi moji BISTRO vam bilo…