Ljudi vole promjene.A tko ne voli reći ćete...
Svatko je poželio bar jednom u životu biti
netko drugi.Biti različit od samoga sebe.



Tako je na primjer Račan želio biti slavni roker,
čak je i marihuanu probao radi toga.
Zatim Đapić je poželio biti košarkaš,i
zaigrao je protiv strašne ekipe osnovne škole
u Osijeku.Reztultat nepoznat...



Sanader želi biti Platon.Kaže da poštuje vladavinu
prava s jedne strane,a uvjek je za socijalu s druge strane.
Pa onda malo želi bit Pinokio.Želi vidjeti cijeli svijet,
i zalaže se za cijenu goriva.Čekam da otkrije šmirgl-papir.



A Mesko, on je poseban.On je zapravo tampon-zona.
Jučer je velikodušno ponudio rješenje krize u TDZ-u.
Rekao je da ili neka ponište pretvorbu,ili neka nastave
pregovore.Dobro jutro Mesko,jesmo se naspavali?

A i među nama Blogerima ima pojedinaca koji bi
voljeli malo mijenjati kožu,i biti netko drugi.
Na primjer ovaj bloger je sportaš,veteran.
Gore na slikama ste vidjeli zapravo ćime se bavi.A silno
želi biti NOGOMETAŠ.
I prodaje se kao takav.E neš ti nas muljat...



Ja sam svoje rekao,a sad idem po crve i na babušku...
BISTRO vam bilo....Franc

Pogledah Karaulu i mogu je savjetovati svakome.
Naročito muškarcima koji su gulili JNA.
Toliko poznatih stvari i poznatih događanja,
bacaju u mislima u ona vremena.
Vremena kad te zajebavala svaka šuša
koja je imala bilo kakav čvarak na ramenima.



Zatim likovi kao da su preslikani iz vojske.
One Yu-vojske.Zaista je bilo ljudi u širokom
intelektualnom smislu.Od inžinjera do čobana.
Od onih koji su prvi puta sišli sa planine,pa
čak do onih koji nisu znali bicikl voziti.
Takvih je bilo kod mene,a bili smo saobračajna četa.
Trebali smo znati voziti sve na kotačima.
Od motora da kamiona.I kako su došli takvi
u elitnu jedinicu? Jednostavno.Vezom.Ima strikana...



A vojska k"o vojska...Tko o čemu? Sječate se?
Kurva o poštenju,vojnik o skračenju...
I remen da se ne pukne od zajebancije...
Na to se svodio taj vojnički život.I sad gledajući
zapravo su morali postojati razni vodnici,zastavnici,
poručnici,koji bi radili reda upravo tamo gdje ga je inače i bilo,
a nered tamo gdje ga nije bilo...
Tu moram preporučiti film i radi jednog posebnog lika:
A to je poručnik Pašić kojeg glumi Emir Hadžihafizbegović.
Brilijantna gluma Sarajevskog glumca.
U "miješanoj glumačkoj ekipi" glavne uloge u filmu igraju
Verica Nadeska-Trajkova iz Makedonije,
Toni Gojanović iz Hrvatske i
Sergej Trifunović iz Bosne i Hercegovine.
redatelj je Rajko Grlić,a film je napravljen prema
romanu Ante Tomića "Ništa nas ne smije iznenaditi".



PLAVA ZVJEZDICE OVO JE ZA TEBE







...Svi moji blogeri...Bistro Vam bilo...Franc

Danas sam se sjetio svog starog strip junaka. Jako sam ga volio.
Nekada davno kad smo bili klinci svi smo imali svoje strip junake.
Danas djeca sede pred TV prijemnikom i gledaju stvari koji su u
najmanju ruku glupe. Neka. To se vraća u lice roditeljima kasnije
ili prije. Kad bolje razmislim i ja sam sjedio čitav dan pred aparatom
i gledao u njega.

Zurio sam u emisije čije slike su me bombardirale svakakvim
sadržajem. Dječje emisije, filmovi, crtići, reklame, intermezzo.
Bilo bi uzaludno da nabrajam sve. Svi mi dobro znamo što smo
imali.

Onda je sve prestalo.

Ali da se vratim na temu. Dilan Dog. Detektiv noćnih mora. Čovijek
koji hladnokrvno ulazi u vaš život i na isti način i napušta. Koga ne
interesira java i život kakav mi imamo. Iako se u mnogim epizodama
nalazi velika količina krvi, odsiječenih glava i strašnih prizora morbidnih
ubojstava Dilanov svijet odiše velikom dozom poezije i melankolije.
Kad sam otišao u rat, nekako mi se nije gadilo sve što sam vidio
i doživio tamo. Prolazio sam kroz to istom hladnokrvnošću kao i moj
junak prolazio kroz razne grozne situacije.

Imati strip junaka je važna i dobra stvar. Uvijek se možeš pitati
šta bi on/ona u nekoj situaciji uradio/la. Možeš maštati o njima,
da budeš kao oni, spašavati živote, ljepotice i rugati se drugima sa kojima
se ne bi inače rugao. Možeš raditi što god hoćeš. Lijepo je imati strip
junaka.

A sad da bacim malo u prošlost i vas.
Sigurno ćete se nećega sjetiti...













Bistro Vam bilo...Franc
ili KLOT vam bilo (Švedski)...

Kemoterapeut i
Kanuny pišu o stvarima vezanim
za posao,a na meni je da pišem o ribolovu.
Dakle bio sam jutros na Siromaji. Nisam opet ulovio ništa značajno.
Par cvergla i babuški.Ali za početak dosta.



Došlo je do promjene i šaran i amur se ne love do 31.05.
Lovi se štuka,babuška,cvergl i som.
Najljepše mi je bilo kad me sunce pomilovalo po vratu i gornjem
dijelu leđa,pa onako sklopljenim očima slušam prirodu.
A ono milina...ptice,žabe,svaka po svome...nema usaglašavanja.
Usklađena nesuglasica...ali opet lijepo...
Sutra je nedjelja.Pravoslavni je Uskrs.
Pa svima koji ga slave želim čestitati...

Ujutro radi mira u kući idem u Getro.Nekako volim otići sam.
Sjurim se kolicima među police,jer znam što gdje stoji,pobacam
u kolica,i brzo na blagajnu.Vani sam za pola sata kolika god bila gužva.
A kad idem sa Šnajdericom,onda pola sata treba na blagajni samo za nas.
Nije da se kupi neznam koliko i da se jako puno potroši...
Ma ne,nego u kolicima bude 1001 stvarčica.
Pa dok se to sve izvadi na traku,dok se provuče,dok se trpa u vrečice....
Ja dobim mlade.I Šnajderica ne voli kad ja idem s njom.Veli da sam
živčenjak.Pa kak nebi bil kad znam da...
A NE, NEĆU reći do kraja ...ne-ne...skoro sam se navukao....sam...
Onda popodne poslije ručka možda ja predložim da odemo malo na vodu...
Ak ništa drugo da joj vratim za ono kaj bude ujutro...
A znamo kaj bude jeli?
Ima veze sa žifcima...hehehe...

Dragi blogeri bistro vam bilo...Franc

PODRŠKA PRVOG PREDSJEDNIKA SUSJEDNE NAM DRŽAVE
PREDSJEDNIK MALNAR
S KABINETOM POSJETIO TDZ






Uvaženi Predsjednik Republike Pešćenica, gospodin Željko Malnar, danas je, 19 travnja 2006. godine, u ranim poslijepodnevnim satima posjetio, zajedno sa svim dužnosnicima Republike Pešćenica, branitelje svojih stečevina, hrabre borce za zakonodavstvo u Republici Hrvatskoj, radnice i radnike Tvornice duhana Zagreb, koji u prostorima svoje Tvornice brane pravni sustav Republike Hrvatske.
U pratnji uvaženog gospodina Predsjednika Željka Malnara, bili su premijer Sanader, i to kao fotografija u prirodnoj veličini, i zastupnik u Hrvatskom saboru Pero Kovačević koji nije imao pri sebi fotografiju u prirodnoj veličini, pa je donio samog sebe, isto u prirodnoj veličini.
Uvaženi gosti su prigodom posjeta potpisali ovu vijest kao izraz potpore zaposlenicima TDZ u ostvarivanju njihovih prava.


Dragi blogeri Bistro Vam bilo...


ANA OVO JE ZA TEBE

Kao i svaki put skuhal sam kavu i čekal.
U 04:45 je došao Dado.Popili smo kavu,strpali stvari
u auto i krenuli put obilaznice,i Vrbovca.
Krajnje odredište Fuka.
05:45 uvaljen u stolac,s zabačenim štapovima
gledam kako sviće.Dado priča sam sa sobom.
To je njegov ritual.Tako doziva ribe.
Čudno,ali pali...dobro ne baš svaki put ali...pali.
Nakon sat vremena prvi griz i prva riba.Cvergl.
Nije za baciti.Pa još jedan.Dado isto dva.

EVO OVOLIKI SU...



Pokušavamo uloviti križakom male ribice za
postavu na udicu...kedere...
Ni jednog dobrih pola sata.I duže...
10:00 sati,prihvačamo se jela.Ima špeka i jegera.
I luka.Dolazi jedan ribič.Kaže da se zove Joža,
i da živi tu prek.Ono mu je kuća.
-Lijepo Joža posluži se...pojedi malo s nama...
-Nebi hvala.
-Očeš pivu?
-To bi mogel...
Sad on nas pita...
-Dečki odakle ste?
-Iz Sesveta...
-Šteta kaj ste tak daleko išli...
-Zakaj?
-Tak.Danas nebute ništ vlovili...
-Kak ti znaš da nebumo?
-Znam.Gledal sam jučer popodne,kak su se neki
vozili čamcima tam po sredini i bacali su kuruzu.
Na vreče.Riba vam nije gladna.Sita je za par dana.
Bolje dođite tam u sredu-četvrtak,možda bu onda nekaj i bilo.
-Pa ko je tak lud da ide hranit ribe dan prije otvorenja?
-Nije lud nego pametan.Prvo zna se da bu puno ljudi na otvorenju,
pa i vi ste došli kaj ne?,pobrali se budu penezi za karte,a riba bu
ostala.Kaj ne kužite?
-Fala ti Joža.

I tako pokupimo pribor i doma.Dok nije došao ribočuvar.
Bili bi baš bedasti kak veli Joža da platimo karte,bezveze...
Tak je završila moja prva prava ribičija ove godine.
Drugi put bude bolje....
Svima brzi oporavak od svega kaj donosi Uskrs...

Bistro Vam bilo...Franc

Copy-paste u address i pogledajte
ako Vas zanima trenutno stanje u tdz-u...

http://04zine.org/
Sutra ide update...
Bistro Vam bilo ...Franc...

Jučer sam napisao divan post koji je zapravo odražavao moje trenutno raspoloženje.
Uglavno loše.Sva sreća da mi ga je objava popapala.Iako sam stavljao nekoliko slika,
i izgubio poprilično vremena dok ga nisam sastavio,danas sam zadovoljan što ga nema.
Eto koliko je malo potrebno da se čovijeku vrati raspoloženje.Samo jedan dan.
Danas je poseban dan u godini za sve vjernike katoličke vjeroispovijesti.Veliki petak.
Dan posta i nemrsa.Čak i oni vjernici koji su to više zbog tradicije,a manje zbog
svojih osječaja danas jedu ribu.A da bi došli do ribe moraju u Rib@rnicu.Nego kaj....
Tako sam danas i ja morao.A sve zbog mog Dade.Jučer odosmo u Granešinu,i
poljubimo vrata.Zatvoreno.Zbog takmičenja.Nemožeš vjerovati.Zbog takmičenja.
Kakvo takmičenje Bog s vama ljudi,pa dolazi petak i ljudi su htjeli uhvatit frišku ribu.
E ove godine neće...ove godine je takmičenje.
A da spomenuo sam Dadu...ja sam htio u srijedu,a on me odgovorio za četvrtak,
pa sam tako ostao bez svoje ribe.
Nema veze.Danas mi je drago.Zato jer sam sreo nekoga koga nisam vidio već više
od 20 godina.Sreo sam Nju.Još uvijek je lijepa.Još ima onaj osmjeh,i pogled.Vragolast.
Vratile se uspomene,spomenule davne dogodovštine,popila se kava,i to je sve.
Ostala su pitanja visjeti u zraku.Nikada ne postavljena,a sto puta o njima se razmišljalo.
Neka tako i ostane.Bolje je.
A i očekujem i danas popodne,odnosno predveće jedno ugodno druženje s nekolicinom
blogera.Jedva čekam...zato,odnosno zbog svega...
Popodne spremam pribor u auto,da bude sve spremno,jer ujutro u pet svanulo-nesvanulo,
ja odoh.Pravac Fuka...
Slijedi izvješće...i fotografije...

Dragi moji i drage moje Sretan Vam Uskrs i Bistro Vam bilo...



I tebi Hlo...iako si zločesta...i naljutila jednog blogera...

Teško je ne primjetiti u posljednje vrijeme
neku napetost,na većini blogova.
Kao da se uvukao neki nemir,neki crv,
i nagriza onu finu nit raspoloženja među blogerima.
Neki blogeri kažu da je krivo prolječe.
Ono ih baca u letargiju,u pospanost,bezvoljnost.
Naravno da nisu svi ljudi isti,i da je kod nekoga drugačije.
Kod nekih djeluje stimulativno.
Na primjer kod Bedačeka.Čovijeka uhvatilo,
i samo bi delal.Pol Zagorja je obrezal,i još bi samo da ima vočki.
Pa dakle ako netko još nije obrezal svoje
vočke,siguran sam da bi Bedaček odmah uskočil.
Mene je uhvatila manija ribolova.
Drhtim od želje.Ko klinac za kinder-jaje.
U subotu je dogovoreno za Fuku...
Gajoi Dva-mama...tam se i peca...
ali ipak mislim da bum sutra otišao u Granešinu.
Uhvatit pastrve za Veliki Petak.
Dakle kao što rekoh,ljudi su nervozni.I znani i neznani.
Neki prestaju pisati,odlaze s bloga,neki nalaze
bezvezne sitnice za svađu,neki jednostavno ne pišu,
a neki se ne javljaju.Dobro da je prolječe.
Netko mora biti kriv.A lakše je kad se ima na koga svaliti krivnja.
Jer kad je čovijek sam,onda je i sam sebi težak...
Eto baš sam vas zagnjavio...
Moj savjet je ako ništa drugo,izvucite bicikle,
dajte ih pregledati,da sve bude ispravno,radi vas samih.
Evo jedan prijedlog...ako imate hrabrosti takvim majstorima
povjeriti vaše bicikle...



....a kaj se tiće mene,i
događanja oko mene,a interesira vas,onda možete
baciti ovdje jedan pogled...

Zauzimanje zagrebačke tvornice nije neki čin klasne borbe nalik onoj iz prošlih vremena. Naprotiv, ti radnici potpuni su legalisti.


Ono što su prošlog vikenda učinili radnici Tvornice duhana Zagreb nova je pojava u recentnoj povijesti socijalnih sukoba: nezadovoljni odlukom vlasnika, rovinjskog TDR-a da zatvori tvornicu, oni su je - zauzeli.
Zasad je to vrhunac sukoba koji traje još otkako je TDR prije dvije godine najavio da će zatvoriti oba svoja pogona, u Rovinju i Zagrebu kao zastarjele, a proizvodnju nastaviti u novom pogonu u Kanfanaru. TDR je u Hrvatskoj moćan, praktički je monopolist u proizvodnji cigareta i jedan od najvećih poreznih platiša, pa ne čudi što je trajno u milosti i njajviših državnih predstavnika bez obzira na njihovu političku orijentaciju.
Argument je čvrst kao čelik, pa mu - ni uz najoštriji juristički sitnozor - ne može biti prigovora. Stoga ga ne može pobiti ni činjenica da je tvornicu “okupiralo” tek 36 radnika od njih ukupno 240 koliko ih je ondje nekad radilo, dok ih je 172 prihvatilo ponuđene otpremnine, a samo ih se 14 odlučilo preseliti u Kanfanar, na novo radno mjesto. Zauzeće tvornice i prethodne nevolje samo su dokaz da radnici u Zagrebu ne prihvaćaju mobilnost radne snage po američkom ili japanskom receptu koji se protivi europskoj socijalnoj tradiciji, a što ovih dana (mnogo masovnije) pokazuju i njihovi drugovi u Parizu.
Inače, Tvornica duhana Zagreb nije zaslužila takvu sudbinu. Sa svojom gotovo dvostoljetnom tradicijom ona je još živ primjer industrijske tradicije, a dijelom svojih objekata i industrijske arhitekture. Svojedobno, ona je bila među trima najvećima u bivšoj državi (uz nišku i sarajevsku), a proizvodila je i najkvalitetnije cigarete, Republiku i Croatiju, kao i vrlo popularnu Opatiju.
Radničko zauzimanje tvornica, prošireno u 19. i dijelu 20. stoljeća, imalo je suprotnu praksu u tzv. lock-outu, to jest odluci poslodavca da obustavi proizvodnju odnosno zatvori tvornicu. Oba su postupka bila krajnji oblici ondašnjih klasnih sukoba koji su nerijetko završavali oružjem. Da sve to nije tek davna prošlost, potvrdit će talijanski primjer iz jeseni 1980. godine.
Kada je poduzeće FIAT, u kojem je širom zemlje bilo uposleno dvjestotinjak tisuća ljudi, počelo nakon dugotrajnog štrajka zatvarati tvornicu za tvornicom tj. provoditi lock-out, pred matičnom tvornicom u Torinu okupilo se golemo mnoštvo radnika, kojemu se obratio Enrico Berlinguer, tadašnji generalni sekretar Talijanske komunističke partije (PCI). Najavio je mogućnost da radnici zauzmu tvornicu. Tek što se to dogodilo, FIAT je organizirao “protuštrajk” od četrdesetak tisuća predradnika, poslovođa, servisera, službenika itd., koji su se okomili na štrajkaše kao krivce što im oduzimaju posao!
Današnji oblik lock-outa je ono što se već događa diljem Europe, a to su redukcije radne snage sve do zatvaranja cijelih pogona, uz objašnjenje da je rad u Europi preskup u usporedbi s onim u Aziji. TDR zatvaranjem tvornica u Rovinju i Zagrebu radi zapravo isto.
No dok takve i slične odluke u Njemačkoj i Francuskoj, na primjer, nailaze na otpor stotina tisuća pa i milijuna pogođenih, u Hrvatskoj kao da sve ostaje na otporu onih “okupatora”. Buni se jedino tvornička podružnica Novog sindikata (na usta sindikalne povjerenice Slavice Lovrić), dok velike sindikalne udruge zasad šute. Kao što šute “lijeve” političke snage - podršku radnicima Tvornice duhana Zagreb dala je, pomalo neobično, samo Hrvatska stranka prava.

Preneseno iz Jutarnjeg lista...


Dragi blogeri...Bistro nam bilo...Franc

Kupil sam si flaks,i montiram pribor.
Prva ribičija prava bude u subotu.
Jezero i mjesto Fuka između Vrbovca
i Bjelovara.
Kreće sezona otvorenjem ribolova
na šarana i amura.

Nadam se i ovogodišnjem uspjehu.
Naravno od sada sve fotkam i hvalim se...
Na godišnjem sam do daljnjega.
Ako imate kakav honorarni poslić,
javite a ja ću ga s veseljem odraditi...
Bistro Vam bilo...Franc

Drage moje i dragi moji...blogeri...
Pozivam Vas da pogledate....OVO.


Pa onda vic od Gaje...
Mali Ivica se vraća s jezera noseći kantu u kojoj se praćakaju ribe, kad
> li
> sretne ga lovočuvar i pita:
> - Hej mali, imaš li ti ribolovnu dozvolu?
> - Ne, ove ribe su moji kućni ljubimci!
> - Kućni ljubimci?!
> - Da, tako je. Svake večeri nosim ih na jezero i puštam da malo plivaju.
> Zatim zazviždim i one skaču i vraćaju se u moju kantu da idemo doma!
>
> - Hajde, ne pričaj mi priče! Ribe to ne mogu!
> Ivica uvrijeđeno odgovara:
> - Mogu, mogu! Žao mi je što mi ne vjerujete! Molim vas, pogledajte sami!
> - U redu, da vidimo!
> Baci Ivica ribe iz kante u vodu. Nakon nekoliko minuta pita čuvar:
> - Dakle?
> - Što dakle?
> - Zviždi da se vrate?
> - Ko da se vrati?
> - Pa ribe!
> - Kakve ribe jebote?



Bistro Vam bilo...hehehe....Franc

Jedno pitanje...



A ovim ću se nadovezati na Eurosmijeh-ov post,i
pridonijeti ukupnom dojmu...



BISTRO VAM BILO...

Eto, nisam mogao a da ne odem.
Barem se provozati,ako već ne pecati.
Ovo je Abesinija...



A ovo sam pronašao na jednom mjestu,
ribolovnom naravno,koje sam vlastoručno
uređivao s kumom.
I na kojem smo ostavili nekoliko dana.
Da bi ga uredili,i da bi bio ugodan za pecanje.



Znate,pomislim,gdje je tu onda opravdanost,ribolovnih
društava,koji uzimaju i ne baš mali novac za ribolovne karte.
Potrošiš 100 eura za kartu godišnju,uložiš trud da urediš
komadičak jezera,i onda nađeš ovo.

Nakon Abesinije,eto mene na Trstenik-u...



Tu sam našao jednog pajdaša,znanca kako peca.
Kaže da je bio i jučer,i prekjučer i da nije imao sreće.
Da je još rano...



I na kraju obišao sam oba jezera Siromaja-e...





Dojma sam da su jedino Veterani Domovinskog rata,
jer oni gospodare Siromajom,bili vrijedni i aktivni.
Jedino su oni uredili svoja jezera.Morao sam ih pohvaliti...

Sad se malo odmorim,i sjednem na leđa,pa odmorim oko,
a onda imam namjeru otići u Katedralu na misu povodom
prve godišnjice smrti Pape Ivana Pavla II.
Misu služi Kardinal Bozanič...


A onda na posao. U treću nočnu...radničku...

Bistro Vam bilo...Franc