Marketing
Danas sam se sjetio svog starog strip junaka. Jako sam ga volio.
Nekada davno kad smo bili klinci svi smo imali svoje strip junake.
Danas djeca sede pred TV prijemnikom i gledaju stvari koji su u
najmanju ruku glupe. Neka. To se vraća u lice roditeljima kasnije
ili prije. Kad bolje razmislim i ja sam sjedio čitav dan pred aparatom
i gledao u njega.
Zurio sam u emisije čije slike su me bombardirale svakakvim
sadržajem. Dječje emisije, filmovi, crtići, reklame, intermezzo.
Bilo bi uzaludno da nabrajam sve. Svi mi dobro znamo što smo
imali.
Onda je sve prestalo.
Ali da se vratim na temu. Dilan Dog. Detektiv noćnih mora. Čovijek
koji hladnokrvno ulazi u vaš život i na isti način i napušta. Koga ne
interesira java i život kakav mi imamo. Iako se u mnogim epizodama
nalazi velika količina krvi, odsiječenih glava i strašnih prizora morbidnih
ubojstava Dilanov svijet odiše velikom dozom poezije i melankolije.
Kad sam otišao u rat, nekako mi se nije gadilo sve što sam vidio
i doživio tamo. Prolazio sam kroz to istom hladnokrvnošću kao i moj
junak prolazio kroz razne grozne situacije.
Imati strip junaka je važna i dobra stvar. Uvijek se možeš pitati
šta bi on/ona u nekoj situaciji uradio/la. Možeš maštati o njima,
da budeš kao oni, spašavati živote, ljepotice i rugati se drugima sa kojima
se ne bi inače rugao. Možeš raditi što god hoćeš. Lijepo je imati strip
junaka.
A sad da bacim malo u prošlost i vas.
Sigurno ćete se nećega sjetiti...
Bistro Vam bilo...Franc
ili KLOT vam bilo (Švedski)...
Post je objavljen 24.04.2006. u 11:47 sati.