Marketing
Jučer sam napisao divan post koji je zapravo odražavao moje trenutno raspoloženje.
Uglavno loše.Sva sreća da mi ga je objava popapala.Iako sam stavljao nekoliko slika,
i izgubio poprilično vremena dok ga nisam sastavio,danas sam zadovoljan što ga nema.
Eto koliko je malo potrebno da se čovijeku vrati raspoloženje.Samo jedan dan.
Danas je poseban dan u godini za sve vjernike katoličke vjeroispovijesti.Veliki petak.
Dan posta i nemrsa.Čak i oni vjernici koji su to više zbog tradicije,a manje zbog
svojih osječaja danas jedu ribu.A da bi došli do ribe moraju u Rib@rnicu.Nego kaj....
Tako sam danas i ja morao.A sve zbog mog Dade.Jučer odosmo u Granešinu,i
poljubimo vrata.Zatvoreno.Zbog takmičenja.Nemožeš vjerovati.Zbog takmičenja.
Kakvo takmičenje Bog s vama ljudi,pa dolazi petak i ljudi su htjeli uhvatit frišku ribu.
E ove godine neće...ove godine je takmičenje.
A da spomenuo sam Dadu...ja sam htio u srijedu,a on me odgovorio za četvrtak,
pa sam tako ostao bez svoje ribe.
Nema veze.Danas mi je drago.Zato jer sam sreo nekoga koga nisam vidio već više
od 20 godina.Sreo sam Nju.Još uvijek je lijepa.Još ima onaj osmjeh,i pogled.Vragolast.
Vratile se uspomene,spomenule davne dogodovštine,popila se kava,i to je sve.
Ostala su pitanja visjeti u zraku.Nikada ne postavljena,a sto puta o njima se razmišljalo.
Neka tako i ostane.Bolje je.
A i očekujem i danas popodne,odnosno predveće jedno ugodno druženje s nekolicinom
blogera.Jedva čekam...zato,odnosno zbog svega...
Popodne spremam pribor u auto,da bude sve spremno,jer ujutro u pet svanulo-nesvanulo,
ja odoh.Pravac Fuka...
Slijedi izvješće...i fotografije...
Dragi moji i drage moje Sretan Vam Uskrs i Bistro Vam bilo...
I tebi Hlo...iako si zločesta...i naljutila jednog blogera...
Post je objavljen 14.04.2006. u 13:39 sati.