Više volim slano nego slatko, pa kad se osjećam debelo, dakle - uvijek, a nemam vremena za niš, u pekari kupim burek, perec ili slanac.
Izbjegavam velike i masovne koje su skupe i varaju, preferiram male i s pričom, iako ih je sve manje.
Kako se često razočaram i u brzini to i ponovim, sjetio sam se da bi mogao na blogu vodit dnevnik brze hrane.
Osjećajte se pozvanim!
Pekara 1: Kruge 2
Adresa: Branimirova prek puta pošte pa malo prema Cinestaru
Teta koja prodaje: Simpatična, uljudna i nasmijana
Prostor: Živahan, uredan, ne previše artikala
Vrsta: Slanac na četiri spojena prstića
Cijena: 2.50 kn
Izgled: Srednja veličina, ne predebeo
Količina soli: Podosta, ne štede
Korica: Dole taman polutvrda, gore hrskava
Okus: Sladak, mastan, idealan omjer slanoće
Opći dojam: Imao sam sreće jer su ih upravo iskrcali s pleha. Taman mastan, možeš pisat poruke na papiru, dovoljno ne preslane gumene soli koja je mekana, a ne kao stražnji kotač od zetora, a jako fine koagulacije, čak i strši malo sa strane pa je to onak seksi hrskavo. Mrzim kad me dijete žica taj dio, ali kako je Ribafish velik, tako mu uvijek dam. Pola...
Ocjena: 9
Obrazloženje ocjene: Toliko sam oduševljen da će teško biti nadmašeno, ali ocjene su da se ispravljaju
Radno vrijeme: Pogledam drugi put
Davajte prijedloge, bacajte ideje, podignimo promet kvaliteti, a ne blještavim izlozima!!!
Oznake: Ribafish, perec, slanac, hrana, pekara
Ušetao sam na terasu obasutu prekrasnim cvijećem, iz džepa Bossovog sakoa izvadio potvrdu da sam doktorirao na Harwardu i otkrio lijek za leukemiju, rak i još nešto. Pljusnuo sam to na stol, skinuo naočale od bjelokosti, a motori moje 1543 metra duge jahte s koje sam netom sišao su konačno utihnuli. Skupio sam hrabrost i progovorio: „Dobro stari, jesi sad zadovoljan sa svojim jedincem?“
Moj otac bi samo spustio plahtu od Vjesnika, presavio je precizno po polovici, pogledao me preko vrha naočala i rekao – sine, nisi zatvorio vrata...
Dakle, kako moj otac nikad neće biti zadovoljan s onim što radim, u razmaku od tri vikenda, barem ću biti – ja. I zato se tu hvalim, a istovremeno i pozivam vas da se družimo, smijemo, pojedemo i popijemo koju!
U petak, 11. 9. sam na Zadar craft beer festu. Ne kuham pivo, i ne znam sve detalje, ali pratim, kušam, volim i širim dobre vijesti okolo, pa se vidimo na rivi uz najbolje zanatske pivice regije!
U subotu i nedjelju, 12. i 13.9. sam pak predsjednik žirija na Igrama gladi u restoranu Bicko. Najbolja roštiljada na kraju grada, na staroj Karlovačkoj, okuplja dvanaest timova sa svih strana svijeta, od Tine Katanić i Aleksandre Grdić, do Antimona i Večernje škole, prekaljenog paparazza Kristijana Tabeta, nekih velikih stričeka od 200 kila kaj buju mene pojeli ako ne pobjede... Voditelj je Drele, sve traje od podneva do zore, i nadam se da ćete se doć satrat finim mesom po popularnim cijenama.
Igre Gladi link
Ako to preživim, 25. i 26. rujna sam u žiriju Panorama Pizza Expoa u Prelogu, na kojem će se naći dvadesetak najboljih hrvatskih pizzerija. Zadnji put sam prenaglo počeo i išao radit krugove oko jezera, pa sam uspio probat samo 14 komada. A onda su me naučili da se ne jede po kriška nego po zalogaj. I vidio sam sva čuda, i zaljubio se, i naučio hrpu toga, i ove godine će bit još luđe, pa pročitajte što vas sve čeka u hotelu Panorama u Prelogu – vidimo se!
Panorama link
"1. Panorama Pizza Expo, međunarodna izložbeno-prodajna manifestacija svijeta pizze (ponude namirnica, opreme, alata i popratne industrije) održat će se 25. i 26. rujna 2015. godine u dvorani hotela Panorama u Prelogu, u organizaciji udruge za kulturu stola G.E.T. iz Zagreba i tvrtke DG Sport iz Preloga, a pod pokroviteljstvom Međimurske županije.
Organizatori Panorama Pizza Expa su u 2014. godini su organizirali su Panorama Pizza kup, koji je okupilo desetak ponajboljih hrvatskih pizzerija. Uz žiri u stručnom sastavu: Rene Bakalović, Časlav Matijević, Domagoj Jakopović Ribafish i Loreena Meda natjecanje je približeno svjetskim standardima. Prvo mjesto osvojila je pizzerija O'Hara iz Zagreba.
Panorama Pizza Kup će i ove godine biti bitan dio manifestacije. Održat će se u petak, 25.9.2015., a već poznatom sastavu kao članovi žirija pridružit će se Zlatko Gall, poznati novinar i gastronom te Zlatko Sedlanić, vrhunski chef, Podravkin promotor kulinarstva.
Novost je natjecanje amatera koje će se održati drugi dan manifestacije, dakle u subotu, 26.9.2015. Zainteresirani se mogu prijaviti preko web stranice www.panoramapizzaexpo.eu i u petak, 25.9. na Panorama Pizza Expou. Za najbolje među njima osigurali smo privlačne nagrade sponzora. Prva nagrada je vikend paket za dvije osobe u Terme Olimia.
Oba dana nas nakon izložbe, natjecanja i edukativnih radionica održat će se afterparty na terasi hotela Panorama. Očekujemo dobru zabavu uz nastup TS "Taubeki" i podršku Podravke. "
Oznake: Ribafish, roštilj, bicko, prelog, panorama, pivo, zadar
U grlu je bila knedla veličine Banditovog računa, ali sve je nekako išlo svojim tokom. Dvadesetak plivača došlo je prošle nedjelje na Jarun kako bi se neslužbenom trkom na 1700 metara podsjetili na Berislava Gauša. Bero je naime, nedavno, otišao u vječna lovišta, neko bolje mjesto s više traka za plivanje, zgodnih komada za škicanje, i puno, jako puno ledenih pivica...
Svakih nekoliko godina krenem se baviti s nečim o čemu prije nisam ni sanjao. Pjevanje u zborovima, curling, bowling, piva, ćevapi... Oko većine toga se baš ono priljepački zadržim dobrih pet godina, a onda odem dalje. Srećom pa to nije slučaj s Juniorom, ali je bio s – plivanjem. Nikad nisam bio dobar plivač, počeo sam u dvadeset i nekoj nakon što sam potrgao sve zglobove na odbojci i doktor mi zabranio ikakvo trčanje i skakanje. Kako mi je na Agronomiji bilo lakše plivat na Mladosti od mamurnog pentranja na Sljeme, tako sam upoznao Pišpeka, i s njim otišao na prvi maraton. Preko-Zadar, skoro 6 kilometara, ispod sat i dvadeset, adrenalin, crno duboko more, prestizanje, finiširanje, muzika, pljesak, klopa, pivice... Odmah sam se pelcao i godinama uživao u stopiranjima na more, upoznavanju obale i organizatora, od Celja i Maribora, preko Karklovca i Siska, do kompletne obale – cijelo ljeto se plivalo, i nije bilo slobodnog vikenda! U tom žaru sam i osobno osnovao dva maratona, Rab i Velu Luku, i igrao se sve dok si nisam zadao pretvrd orah. Preplivao sam Faros i to je bilo to. Nedostatak motivacije, rođenje djeteta i pucanje tetive bile su dovoljno da klasično odustanem, pogotovo jer su došli mlađi i brži pastusi poput Siniše ili Zdravka...
No, bilo je tu i starih pastuha, luđaka od 45, 50 i 55 godina koji su maratone shvaćali kao smisao života. Vikend odmor od svega lošeg, užurbanog, zagađenog... Hromi, Horvat, Čavlek - to je uglavnom bila ekipa koja se ne bi strgala do kraja na plivanju, jer su finiš čuvali za pivicu i priče o blesavim stvarima koje su im se događale usput. I uvijek sam sjedio s njima, priče o treninzima, prehrani uz izosport su mi ipak bile malo manje zanimljive, baš kao i Beri. Liku koji bi uvijek bio tu, poput nekog dobrog duha, star ko moj stari, nekako izvijen, s četiri prsta na desnoj nozi... Kad sam ga prvi put vidio na startu, džentlmenski sam pustio dedu ispred sebe, misleći u sebi – bože, još jedan skalp, ovog preplivam nakon kile janjetine... Bero me oprao taj put, i sljedeći put, i skoro svaki put, baš kao i Veljko Rogošić u sedamdeset i nekoj... Jer i Veljko i Bero su bili Plivači s velikim P, borbene uvježbane mašine koje su se u vodi snalazile puno bolje nego na kopnu. Za razliku od podosta bahatog šjor Veljka, pokoj mu duši, Bero je vazda bio tih, šutljiv, a kad bi i prozborio nešto, bila je to neka dobra zezancija. Obilazio je svjetska prvenstva veterana, grabio milje, nikada se nije umarao. Živio je plivanje... Vodio je plivačke bilješke i almanahe, vječito vježbao na nekom od bijedna dva-tri zagrebačka bazena, bio tu čim bi voda prešla 15 stupnjeva...
Gdje se plivalo, tu je bio Bero, gdje se pila pivica, i tu je bio Bero. Koliko puta bi me dočekala ledena gorka tekućina kad bih se poput trule moruzgve uspinjao rivama Rtine, Poreča, Rovinja, Omiša, Crikvenice, a Bero me, već suh sprdao – kaj je mali, opet si fulal bovu? Koliko puta smo se pripiti vraćali brodovima i autima na kontinent, ne znajući plivamo li radi piva, ili pijemo pivo da bi se više veselili plivanju? Beru nisam ulovio niti na bazenu, niti u slatkoj vodi, uvijek je taj bivši kušač piva Zagrebačke Pivovare imao taj zaveslaj više, i nikad mi nije bilo na kraj pameti, koliko god ja razmaženi egotrip bio – biti ljubomoran na ćoravog didu, zaštitni znak Novog Zagreba, Hrvatskog Saveza Daljinskog Plivanja, maratona, vode, mora...
Okupili smo se u nedjelju na Jarunu. Zbog onečišćenja vode, ovog ljeta nije bilo Jarunske lige ni maratona Zagreb Open. Jarun zapušten, lopoči kao mangrove, ne bih se usudio sam... Kilav sam i star, boli me rame, i nisam plivao dulje od 50 metara u komadu dobre četiri godine. A onda su iz Posejdona javili da Bere više nema i da ćemo se naći na pontonima na malom jezeru. Kao po komandi, izvukao sam naočale, gaće, ručnik i šampon, kao i nebrojeno puta do tada. I zaboravio Niveu, isto kao i uvijek. Došli, rukovali se, presvukli se, gaće su mi nakon x godina nekorištenja stajale kao Žaku svilene tange, svi smo pričali nešto neodređeno kao na tulumu Jehovinih svjedoka, a onda je Siniša rekao da krećemo.
Stajali smo tamo, dvadesetogodišnjaci, oni od 60, jedna djevojka i Jarun pred nama, nekako nikad čišći i bistriji, kao da se i on smrznuo kad je čuo da Bero više neće lomiti njegovu površinu. Ušutili smo na minutu i skočili, krenuli polako preplivati tih 1700 metara, usta punih lopoča i pažljivim pogledom prema dnu i somu Juri. I bio sam sretan. Opet sam bio Plivač, dobrih 400 metara sam držao tempo, lebdio iznad vode i kontrolirao utrku, gledao oko sebe i prepoznavao protivnike, lovio brazde, tražio bovu u daljini... A onda sam crko jer sam debel, lijen i star, a i to rame... Uletio sam u lopoče, umorio se i htio prošetati nazad, iako sam to učinio samo jednom u karijeri. I onda sam vidio ono što bi sigurno Bero prokomentirao – tetu na plaži u toplesu, bližu njegovoj generaciji nego mojoj, nasmijao se, stisnuo zube i otplivao do kraja. Dotaknuo sam ciljnu stepenicu na kojoj mi je od sprintanja tijekom godina definitivno ostala koja kila duše, odahnuo, pogledao u nebo i rekao – Berislave, za ovo ima da me čeka gajba ledene Žuje kad dođem gore...
Sjeli smo na pivu u „Čistilište“ pale su dvije Rezane po lubanji, ismijali smo se starim forama, upoznali nove ljude, čak sam se i malo zaljubio u tetu koja pliva brže od mene i onda sukne kriglu, zašutili kad smo se sjetili frenda, i otišli punog srca. Hvala ti Bero, bila je čast plivati s tobom, vidimo se jednom, čuvaj mjesto u stazi i pripremi mi pivkana. Počivao u miru.
Hvala na fotografijama plivačkom klubu Zg Posejdon...
Oznake: plivanje, Jarun, liga, novi zagreb, pk posejdon, Ribafish
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sitne vaginarije:
Privatni mail:
ribafish@gmail.com
Ribafishov najopširniji hrvatski test ćevapa u somunu
Ljudi koje cijenim:
ZDENKOV KULTURNI KOMBI - Kum 1, bez njega ne bi bilo ni mamurluka, izleta, Levellersa, Modre Špilje...
SVIJET U BOCI - Kum 2, moj uzor, svjetlo na početku tunela, pivopija, erudit, laki centar i uholaža
SISAJED- Lud čoek. Da je više takvih, ne bi Hateveja bilo
KAZZO MORTALE- Ponekad još luđi čovjek. Riznica pornografije, zlatan dečko
ČAČINAČKI ALKOSI - To je navijač, a ne ja. A i obećo je čvarke. A, bogami, i poslo je čvarke. I to čvarke koji su više špek nego čvarci
YELLENA – Mudro zbori
ANALNA CARICA- Oralna kontesa, Vaginalna vojvotkinja, Barunica Međice, Pazušna vikarica... Ma božanstvo!
AMBER - Kraljica dizajna!
JAZZIE - Dnevna doza cinizma iz ženske perspektive
RUDARKA - Kratko, jasno i u vugla
APARATCZYK - Legenda, ljudina, kralj!
DIVLJA SKUŠA - Voli ćevape
ORGANIZAM - Luda ko šlapa
PKLAT - Čovjek otišao na posudbu u centralnu Kinu, jede paradajz sa šećerom, ima tuš iznad čučavca, svaki dan prolazi pokraj kuraba u vunenim štramplama, i tak...
SONJECKA - Moja strip b(l)oginja!
AMY DAMON - Kupila me tekstom o birokraciji!
PARLIAMENT - Uf, kako lijepo izvuče rečenicu
KAKO JE POČEO (S)RAT U MOM POTOKU - Totalno pitak i zanimljiv početak jednog sjajnog romana
MUFASA - Lud
RUTVICA - Ko da sebe čitam...
KEKS UND SMRAD - Dobro...
SAROUKH - Čovjek putuje tamo gdje bi i ja htio...
KULTPUBLISHER - Sam pokrenuo magazin i živi od toga što ga uređuje! Kapa dolje!
PAJO PAKŠU - Vinkulja do Szekesfehervara! Paju za Bana! Živijooo!!!
UMORNI KONJ - Roker!
LEZI LEBE DA TE... - Doktor is back. Čovjek koji što god da napiše ima glavu i rep!
BEERLOVER - Jes da je mlad, ali zna, hoće i može. Popit. Recenzije piva a la carte!
MAXTURBATOR - Turbopervertit!!!
ZRINSKO PISMO - Zna se ko je u Kulturu išo!!!
PERO PANONSKI - Mladić koji obećava
POKOJNI TOZA - Poznati kantautor lakih nota
FRKACHU - Moj osobni bowling trener
TAJPVRAJTER - Pivopija i pisac
GURWOMAN - Recenzira pive, putuje i kuha po svojim receptima. Ideal!
DIDA 99 - Klopica, cugica, putovanja, koncerti... Hedonist
ATHENA AIR - Iako je zrak iznad Atene - smog, ova koka je dokaz da su Riječanke najbolje cure u Rvata!
NEMETZ - Istomišljenik, placeni ubojica (s placa)!!!
STRIPTIIIIIZ - Liftboy odlijepio i crta stripove!
MOSOR - eto, tako ja vidim posljedice pozara na Kornatima. Sjajan tekst!
BEGIZMI - da sam iz Splita, da se nisam šišo i da znam svirat, mislim da bi se družio s čovjekom!
BRAK, SEKS... - četri kuta kuće, luster i još štošta!
ARHIVA
dnevnik 1 - Prije poroda...
dnevnik 10 - Dan De
dnevnik 20 - Rodija se sin!
dnevnik 30 - I mi bi spavali
dnevnik 40 - Zašto plače?
dnevnik 50 - Prvi zub!
CRO TRASH ENCIKLOPEDIJA!
Svezak 1: A - B
Svezak 2: C - D
Svezak 3: E - F
Svezak 4: G - H
Svezak 5: I - J
Svezak 6: K - L
Svezak 7: M - N
Svezak 8: O - P
Svezak 9: R - S
Svezak 10: Š - T