::ribafish - čovjek krnje jetre::

ponedjeljak, 30.07.2007.

Kako nastaju reklame

Kako nastaju reklame

Kao bivši senior copywriter nemrem a ne pratit reklame.
A kako nastaje jedna reklama?

Advertising agencija se sastoji od accounta (ekonomisti, zaduženi da prodaju) i kreativaca (dizajner + copywriter, oni smišljaju) te popratnog osoblja (dtp, tajnice, financijaši, pr, mediabuying, isusekolkoihima) koje dotjerava ono što kreativci smisle a accounti trebaju prodat.
Prokleto krvav posao copyya u advertinškoj firmi svodi se na to da dobije brief (zadatak) od accounta koji ide do klijenta (recimo, kokakola) i onda mu iz druge ruke prenese ono što ovaj želi za reklamu.

Rijetko je brief u pisanom obliku i najčešće se svodi da se treba napravit «nekaj onak, fora, al da prati brend (proizvod)».
Dakle, account se vrati iz kakakole i kaže: «Oni bi htjeli nešto onak moderno, trendi (moderno), predljetno, lagano, freši i da prodaju 30% više nego lani u istom razdoblju.»

Ti sjedneš (jako te nervira što akaunat služi poluengleskim frazama koje te enormno nerviraju), iskopaš konkurenciju s neta, pogledaš zadnjih stotinjak reklama kokakole da ne bi nešto ponovio i općenito izgubiš tjedan dana do prvih par ideja.
Kad nakon dva tjedna iskrcaš tri fakat dobre, duhovite ideje i pošalješ accountu da pošalje klijentu, account te sreže da on misli da klijent ne misli tako i da ti još tjedan za tri nove.

Nakon te nove tri koje ne pročita jer je nonstop na telefonu ti zada još tri jer je klijent na godišnjem.
Tu te već dosta boli glava i često buljiš u zid.

Iskrcaš na kraju nekih polovnih pet ideja iza kojih baš i ne bi stao, našto ti account javi da klijent nije zadovoljan i da ti je zaboravio reć da se u spotu mora vidjeti zelena boja crnkinjin palac i osam kapi kole u fejd-inu (što god to bilo), a da slogan mora imati do tri riječi, što automatski znači da si ispao idiot i mjesec dana radio kule od pijeska.

Pokušavaš preroštat stare ideje, bacaš ih u smeće i krećeš ispočetka.
Stvaraš dobru, duhovitu reklamu, jednu koja je simpatična ali flah, i treću, potpuno ljigavu, bezidejnu i beskrvnu u skladu s one tri riječi koje si dobio forvardiranim mailom od klijenta preko accounta bez hrvatskih simbola koje se umjesto nečeg čitkog pretvaraju u Gašine i Žmurkove psovke.

Na piču (pitch - prezentacija pred klijentom), tri mjeseca nakon saznanja da im radiš reklamu, imaš tremu i ne prezentiraš baš najbolje ono što si zamislio jer ti je mozak već davno ispran, sumnjaš u sebe, i gadi ti se i account i kola i klijent.

Klijent ti popljuje prve dvije ideje i odabere treću ali da je djelomično promijeniš.
Djelomično promijenit znači potpuno promijenit po njihovim željama koje ti oni ne kažu nego moraš nabadat ko sitnu tvrdu suhu kuruzu erektilnim udom.

Kao zadnji idiot daješ tuđu ideju (koja ti je odvratna, jadna i besmislena) u obliku sinopsisa nekom režiseru koji će ga u suradnji s tvojim kreativnim direktorom osakatiti do kosti i na licu mjesta dodati neki detalj koji mu je baš bio super (peder koji skakuće u pozadini, radi salto ili pleše)....
I onda svi mi gledamo te reklame na telki.

Na primjer, Kokakola Zero, pederko koji skuplja jadnu kosicu na tjeme, par pederčića koji trčkaraju kraj njega i trebaju reć nešto simpa (što nije simpa), retardirana fora sa spucavanjem u stup (ne znam jeste li primijetili, ali u zadnja tri se mjeseca to ponavlja u 5 reklama? Koji neinventivni ljudi...), masa koja plješče i veliko ništa.
Slogan ste zaboravili jer je loš.

Bitno je da na kraju reklame svi plješću i euforiziraju...
Ko u svakom američkom budžetnijem filmu – Titanik je skroz OK dok nema onog multiaplauza na kraju.
Koji penis tim Amerima treba to pljeskanje?

Prosječan copywriter u prosječnoj firmi radi na 5-10 kampanja istovremeno.
Teško, gadno, krvavo...
Braćo, ne dajte se.
Jednog će dana pušit i naše reklame!

Gori put prođe jedna reklama od prvog dana nego hrvatska cigareta kroz ruke ratnih profitera sabornika do onog jadnog švercera na placu te potrošača koji upravo fasuje rak pluća jer uopće ne puši duhan nego neko hercegovačko korijenje.
Baš kao i rezervoar vašeg auta od Inine nafte...

Braćo copywriteri, dragi accounti i klijenti, nemojte mi zamerit, ali evo sitan osvrt na neke reklame kojima nas zasipate. Bez ljutnje...

Piva:
Dakle, ovako bi trebala izgledati savršena reklama za pivu
http://www.youtube.com/watch?v=he4fBK3d8hk


Ili ovak:
http://www.youtube.com/watch?v=7n-p44kKaWc



Onu treću s tipovima koji se valjaju u blatu ne nađoh...


Zo, naše, od kojih neke i nisu naše:

Becks - tri pedera pjevaju na heliju! Eeeej...

Stella – dida na ulici neće komada nego pivu od ružne ali jebežljive konobarica? Prosim?

Žuja – nakon katastrofe sa štangom puno bolja ideja s posuđivanjem cucka, ali... Loša snimka, ko drezden '45, mjuza ko da je Tito umro, dobre sise, loša sinkronizacija i nevjerojatan poplun. Složen krevet? Halo!? I predugoooo...

Karlovačko - smiješno prvi put kad se gleda, pogotovo Švabotove obrve i onaj Čeh što priča vic, ali razmazili su nas pa sam očekivao više. Plakati su im bezveze...

Prima – dobro zbog Pišekice. Jako dobro zbog Pišekice iako je scenarij mlitav...

Staročeško - tako dobro ime a nema reklamu

Osječko, di je Osječko?

Zlatoroga isto nema...


Onu reklamu za Prek Zabee ću tek secirat...

Najavica!!!
Ako ste u blizini Omiša, a slušate alternativni rok - zaletite se na
Open air fest 4.8., u subotu, od 17-01.
Osam demo bendova!
Festival otvara Louder Mind, pa Garden of Stone, zatim sviraju Pars Petrosa, Abroad Experience i No Chance. Nakon njih Omiški InToNic i Azog, te na kraju splitski Forest of Vanity.
Rokeri svih zemalja – naločite se!

petak, 27.07.2007.

Stella me sinoć htjela...

Ima li išta ljepše nego završiti broj i započeti godišnji tako da izađeš s posla u grad i završiš na grupnjaku s besplatnom cugom, janjetinom i dvije netom punoljetne serenasto sisate blizanke mulatkinje koje se natječu koja će više puta orgazmirati?

Pa vjerojatno nema, ali ni meni sinoć nije bilo loše...

Što učiniti kad se Srbinu i Makedoncu pridruži Bugarin s dugačkim štapom?
Bježati? Paničariti? Zvati policiju? NATO?

Odmah se sjetim 4e i zadnjeg sata povijesti kad je kelner/profesor/kralj Roca zaključivao ocjene.
I prvu dvanaestoricu u imeniku pita Prvi srpski ustanak (da, išao sam u Zagreb u školu, ali to se 1989. učilo u četvrtom srednje...), a Riba trinaesti.
I kao i svaki kampanjac, dok je čiča ispitivo pročito ja na brzinu nešto o ustanku i digne on mene, a ja počnem ko iz topa – „Pa prvi srp...“ a Roca me prekine i kaže – „Aj nam ti reci nešto o drugom...“
Pa sam jedini u razredu imo četvorku.
Mater...

Srbin i Makedonac ispred mene i nisu nešto zgodni.
Dapače, izgledaju ko zatočeni bakalari s paratifusom.
Jedan ima šiltericu ventvorticu, drugi neki makrameić ko Said u Ozu.

Bugarin je pak zgodan i stamen (iako se ne zove Stamen) unatoč masnom repiću, a štap ima neko ime koje sam zaboravio, kanape, kanaet, kapisoda, kamamber, kentaki...

Sjedim i razmišljam.
Simpatični (!) konobar mi donosi ledenu Stellu Artois.
Osma ili deveta?
Prestao sam brojat.
Zavaljujem se duboko koliko stolac to dopušta i ježim se od gušta...

Iako više volim kad Stefanovski i Tadić sami drkulje po gitarama, ali eto...

(slika maznuta s neta, zakazala nokija as usual...)

Isuse, kako ti ljudi to dobro rade.
Ne samo da ih je neko kloniro fizički, nego ga tako savršeno mrmolje po tim žicama ko da spavaju, bude se i doručkuju zajedno.
Ajme divnih li zvukova...
Kako me odvedu nekam daleko, pozitivno, visoko.

Obožavam slušat mjuzu koja u meni budi dobro raspoloženje i da mogu zaboravit na sva sranja oko sebe.
Ova dva luđaka (sorry, nemam bolje riječi za opisat tu nevjerojatnu povezanost njihovog mozga s prstićima) bi, da sam besramno bogat naručio za doma svaki petak kraj kamina.

Majstor zanata, Bugarin (zaboravio sam šal, bemti...) Theodosii Spassov dvojcu na gitarama daje punoću tona tom čudnom šupljikavom frulom kojoj se i dalje nemrem sjetit imena iz koje izvlači doslovno čuda, a novi dodatak u vidu Indijca Swapana Chaudurua nevjerojatno brzih prstića na većem i manjem orahu me u prvi mah oduševio a kasnije mrvu iritirao...
Što ni izdaleka nije pokvarilo divan ugođaj.

A još Stelice u potocima... Mljac...

Dobra večer!!!

Odluka je pala, Rok ide na gitaru kad napuni pet let!



Da sam još besramnije bogat, ova bi mi tri olinjala Kanađanininina




svirala subotom u KSETU uz besplatno pivce i ljude koje volim.

Da, bio sam i u Velikoj na koncertu NoMeansNo.

Glupi Groopie...

Putem sam naučio i dvije kitice od Now!
I onda je nisu odsviraliiii...
Damn...

Kako su dobri, kako vole to što sviraju i to ŠTO sviraju.
Najveći bend današnjice i bok.

Inače, Dirty Old Festival je nešto sjajno.
Usred šumetine, u nekoj udolini podno brda.
Mislim da je od buke pobacilo bar trideset vjeverica i pokoja zerdavica.
A kune kunu...

A Slavonci Bogovi.
Jedino izbjegnite gumene kobase s roštilja...

Snimio sam u Velikoj (grad fontana i nogometaša – svakih 50 metara je tabla. Doduše, svakih 100 metara je i nešto u vlasništvu Brace...) i novi bend, španjolski ska-punk, nešto ko Superhiksi i malo življe od Manu Chaoa.
Zovu se The Locos i bolji su uživo nego na cd-u.
Pogotovo kad se pjevač obuče u svećenika...


(Leksi, fala za vožnju i slike!)

Jebote, godišnji...

Ljubi vas barba Riba!

utorak, 24.07.2007.

Tour de tur...

Ko kikić sam trenirao valjda sve moguće sportove.
Po tjedan-dva jer sam bio razmaženo govno pa bi odusto čim bi se trebalo malo oznojit ili pofajtat.
Da ne spominjem inicijaciju u svlačionici skijaškog kluba negdje početkom osamdesetih...

I onda sam naletio na odbojku i na njoj se zadržao desetak godina.
Na žalost mojih trenera a bogami i moju, od poluperspektivnog napadača nikad nije ispalo ništa jer sam ostao na, za odbojku mizernih 184 cm, a kad sam u 25-oj i treći put doskočio nekom konju na nogu i umjesto zgloba imao odvojeni batak od zabatka – čika doktor je rekao sljedeće:

«Nego, sinko, jel bi ti htio hodat u tridesetoj?»
«Pa bi...»
«E onda više nema odbojke. Zglob ti je u kurcu. Ni sad više nećeš moć skakat ko prije, najviše 60%, a najbolje bi ti bilo otić se rekreirat dvaput tjedno na bazen da ti to zacijeli.»

Tužan ko pes, latio sam se plivanja i postigao zavidnu amatersku karijeru (dvostruki prvak Hrvatske u daljinskom plivanju u kategoriji 29-39) dok nisam otišao na Faros i puko.
Onda je stigla trudnoća i Rok i jednostavno nisam stigao ni plivat ni ništa.
Sad pokušavam otić više od jednom tjedno na Utrinu ili Mladost, s nadom da ću uspit skinut normu za Svjetsko prvenstvo na Bledu u rujnu.

Norma je 5.45, ja s lopaticama mogu 5.51.
Jučer sretnem kompu koji je igrao za Juga i sad pokušava nekako vratit formu i skinut škembicu.
Krenemo ko konji, 200 ispod 2.50, ali onda srce i pluća, bubrezi, kifoza, mums i ko zna kaj stisnu i dođemo za 5.53 i dahćemo ko meduze još deset minuta.
Onda me ubije rečenicom – «Dok sam bio aktivan, plivali bi 10x400 za zagrijavanje i KRETALI NA 6.00!!!»
Ubi me spikom.

Inače, za svjetsko su prijave bile do 25.6. tako da će isključivo mojom lijenošću Slovenija ostati zakinuta za moje vitko tijelo umočeno u jezerce onkraj jedinog njihovog otoka.
Sranje.

Uglavnom, od odbojke se moglo fino oznojit, ali nikad krepat.
Na plivanjima se moglo fino krepat, ali si za dva dana bio ko nov.
Ali na Tour de Francetu ne sudjeluju ljudi nego roboti – narkomani.

Gledam to tu i tamo.


Na Eurosportu prvo prenose etapu live, onda kad je gotovo odma daju snimku te etape i onda od 8 najuzbudljivije detalje te snimku snimke od 10-12 i od ponoći do tri directors cut.
Nabijem vas.
Dajte Aussie football ili Lacrosse...

Konačno dolazim do biti ovog sportskog posta.
Doping.

Svaki dan ti kržljavi sitni žilavci voze po tri, četiri i više sati, nekad po ravnici, nekad po planinčugama i tako skoro mjesec dana.
Svakih pet dana - dan pauze.
Uz povremene napade težih idiota

koje bi zatuko pumpom...


Dakle, to normalan čovjek nemre podnijet.
Kaj mu daju da jede navečer nakon 300 prepedaliranih kilometara?
Čokolino? Žgance? Drogu?

Nažalost, svaki od njih papa drogu i puno prije i za vrijeme Toura.
Doping kontrola je napravljena tako da svakih par dana izvade po jednog od njih sto i onda mu nađu nešto u krvi i pišači i onda ga diskvalificiraju.
Kad bi jednom za promjenu izvadili sve i sve ih podvrgli testu, onda bi ih sve morali diskvalificirat pa bi Tour vozile sponzorske Škode.

To po mom mišljenju nije sport nego čisto tovljenje McDonalds pilića u ljudskom obliku.
Genetski inženjering kako strpati što više droge za otpornost i izdržljivost organizma da bi se sponzorske majice na tananim drogiranim tijelima vidjele tijekom mjesec dana po svim kanalima svijeta.

Nije mi to dobro.
Kakav Iron Man, kakve adrenalinske utrke...
Ovo je suludo.
Daleko najteži i najnehumaniji sport na svijetu koji ne stvara sportaše nego ovisnike.
Čemu to?
Pišam vam na Tour. Eto.

petak, 20.07.2007.

Spam mater...

Opet mi je piso neki čiko iz Afrike.


URGENT ASSISTANCE IS NEEDED PLEASE,
From: dr kamaru (dr_kamaru80@hotmail.com)

UPON RECEIPT OF YOUR REPLY, I WILL GIVE YOU FULL DETAILS AND THE TEXT OF
APPLICAION FORM ON HOW THE BUSINESS WILL BE EXECUTED AND ALSO NOTE THAT YOU
WILL HAVE 40% OF THE ABOVE MENTIONED SUM IF YOU AGREE TO HANDLE THIS
BUSINESS WITH ME? AND 10% WILL BE SET ASIDE FOR ANY EXPENSES THAT WARRANT ON
THE PROCESS BEFORE THE FUND GET INTO YOUR BANK ACCOUNT SUCH AS TELEPHONE
CALLS BILLS (ETC).

YOU CAN CONTACT ME VIA THIS MAIL (dr_kamaru3000@yahoo.fr)

THANKS AND GOD BLESS.
MR KAMARU


Često me se sjete...
Nekako volim te Afrikance, žao mi ih što su robijali za šugave Engleze, Španjolce, Portugalce.
A i žene su mi prekrasne.

Tom stričeku, Dr Kamaru, nije lako.
Ima milju dolara koju ne može dić sam nego mene žica 50.000 dolara da mu pošaljem pa da će on onda meni poslat ostatak do miljona ili tako nekako.

Nije da mi ne bi dobro došla milja, ali nažalost, fali mi par desetaka somića da zadovoljim Drka Maru.
Ali kako sam svjestan da je u bedu i da mu se pod pritiskom vjerojatno ne diže pimpač, pa da je nezadovoljan i on i prekrasna mu žena, tako sam mu poslao 18 načina kako da produži penis i produlji erekciju...

Djeca ti prstima čitala dabogda.
Da prstima, čipom navrh kuke, crko od nejebice, mojom se smegmom od UV zraka branio, govno jedno spamovsko...


Čito sam današnje novine (nisu izvučeni moji lozovi), a tamo ništa od očekivanog.
Nakon jučerašnje sam tekme u Koprivnici (Tomiša, u drugom kolu rezerviraj ložu!), pomislio da će sve ženske udruge imat razloga da se okome na novinare.
Zamislite samo:

Slaven razguzio Teutu
Teuta popušila šesticu
Teuta razbijena u Koprivnici

Sutra šljakica pa u nedjelju u posjetu Roku u Kukljicu. Do tad par forvarduša za nasmijat se iz komšiluka









i par dobrih reklama.









Za kraj prebrojite koliko Lada vidite na slici


i pronađite deset razlika između ove dvije slike:












Ili samo uživajte par trenutaka...

Do čitanja do ponedjeljka, a onda finiš Playboya.
Al će da se čita kad barba Ribonni odmagli na morjeee!
Ko je na moru a ne popiški se za mene u isto ili bar ne popije bevandu - peder.
Živili!

četvrtak, 19.07.2007.

Nostalgičan...

Bila je neka osamdeset druga, treća.
Polako i nesigurno sam ulazio u pubertet, gutao knjige i stripove i bio prilično iritantan poluštreber mlitavog tijela.

Nisam baš bio neko epohalno simpatično ni komunikativno dijete, ali te zadnje godine osnovnjaka neću nikad zaboravit, dapače, mislim da su bile sjajne.

Tada smo naime počeli razmjenjivat ploče i općenito slušat pravu muziku - ali braco, tada si mogao kupit samo jednu ploču mjesečno od krvavog džeparca (ili nejedenja marende – Von Smile), i tih si je mjesec dana izlizao skoro do ravnice i bogami popamtio i tekstove i rifove.
A sad mi se kote mp3ce po policama...

Istovremeno, moralo se ić u kino bar jednom tjedno (srećom pa su starci odustali i davali nam pare da idemo sami) jer nije bilo ni videa ni dvd-a i samo dva televizijska programa.
Čak me i Titina smrt dočekala u studentskom centru za vrijeme "Otoka Dr. Mooreaa", ciglih pet minuta prije kraja.

A od ta dva programa, na prvom je bila gledljiva samo domaća serija u nedjelju iza dnevnika, ta naravno crtići od 7.15 do 7.30, kao i Igre bez granica subotom.

Zato je drugi bio naš.
Dječji.
Jedna nogometna tekma subotom i eventualno srijedom, košarka tu i tamo, rukomet tek ako bi neko ušao u polufinale lige prvaka.

Tenis je bio potpuna nepoznanica.
Prvi prijenos je bio onaj Bobe Breninog Živojinovića kad je slučajno ušao u finale «flešing medouza» (komentirao je Zvonko Mihajlovski, najumišljeniji i najviše citiran komentator s najviše gafova u povijesti), i nije znao da ima prijenosa pa je psovao nekih 30 posto meča dok su revnosni Ameri uredno držali uključene mikrofone na mrežici a Zvonko crvenio u studiju ko bulka.

Prednost tih dana je bila u tome što bismo mi klinci došli ujutro na nastavu i prepričavali ono što je sinoć bilo na drugom.
I tako svaki dan.
A gledali smo svi isto jer nije bilo izbora.

I meni bi bilo divno reć neki komentar ili foru na tekmu, seriju ili – Hit meseca s Ducom – kiseli osmijeh – Marković, na koju su bogami padale i prve drkice.
Kužiš, ono, nije bilo nikog da se busa s nekim CSI-jem, trećom sezonom zakona braće ili prijenosom FA kupa jer si bio sveden na obični drugi program.

A sve to pišem jer mi je totalni bed kaj su svi oko mene već pogledali i Oz i Vatrene Dečke pa nemam s kim lajat.
Oće neko lajat samnom?
Ko je luđi, Leary ili ona kaj više nije trudna? Kakvi luđaci!!!
A kako je ispušio Adebisi, kako mi je žao Beechera, kakvi su to likoviiii!!!


Evo još par slikica s OlimpiVade by Stokuća:

Prvo obaranje svjetskog rekorda i filmić o kralju gutača


Novi načini izbačaja pivskih podmetača


Dok jedni loču, drugi delaju!




Nakon tri minute s tri kile u ruci...


Za mozak, najteža igra...




PS: Dvije osobe koje znam, volim i cijenim su u bolnici.
Bore se za život.
Jedna zbog aneurizme, druga zbog naleta petice u Vukovarskoj.
Nekad se zapitam koliko malo cijenim i zdravlje i sve ono što imam i kako me samo te nekakve proklete ljudske nesreće mogu natjerati da se preispitam i vidim koliko treba cijenit život i voljet ljude koji to stvarno zasluže.
Bemti...

A., M., oporavite se što prije...



PS2: Par stvari žicam:
Jel zna neko neki program di mogu zrezat dio pjesme koja me nervira u mp3 formatu a da nije mp3cuter kojeg ne kužim?
Jel neko zna prebacit film u quicktimeu s bočnog na normalno gledanje?
Zahvalan!

utorak, 17.07.2007.

Posljedice pivske olimpijade!

Al prvo vic!

Zašto je Thompson uspio prodati 40.000 cd-ova?
Zato što njegovi fanovi ne znaju koristit pržilicu!



Dakle, Društvo Prijatelja Piva

je polako ali sigurno ušlo u legendu zahvaljujući netom održanoj OlimpiVadi!

Smijalo nam se pol Jaruna, a detalji se već prepričavaju po kuloarima.
Dogodine radimo internacionalno prvenstvo!!!

Prva hrvatska Pivska Olimpijada održana je 14.07.2007. na Jarunu, između terena za rukomet i paintball, onkraj pituresknog paviljončića

kojeg je svojim tijelom rezervirao i čuvao Sin od 4 ujutro.


Najveće pohvale Sinu na straži i organizaciji, Pufu i društvu na pivi, prijevozu i trudu, Prasadi i Pavi na repromaterijalu, pacu i prijevozu, Frkachuu na roštiljnim radovima, svima koji nisu kasnili i nervirali glupim upadicama, meni koji sam bio uporan da sve ovo smislim (iako ste mi izbacili podrigibanje kao disciplinu, stoko)te guram da se i održi, kao i svim pederima koji nisu prstom mrdnuli al će Sin i za njih napravit spisak!

Tijek natjecanja:

1. Eksanje pola litre Prima pive (koju treba otvoriti vadičepom sa stola, ruke k sebi!) iz čaše od 2 deci – Složenost natjecanja vidjela se u drhtanju ruku te klizanju flaša, raznim tehnikama točenja, mijenjanja ruke iz koje se pije, pravljenja faca za vrijeme gutanja,

pokojeg odbjeglog podriga, curenjem pokoje kapi niz bradu te novoustanovljenom nosnom tehnikom jednog natjecatelja koju zbog maloljetnih čitatelja ipak nećemo pokazat. Najbolji hrvatski gutači su Maja Špirk s 51 te Ribafish s novim Austroestonskim te svjetskim rekordom od 25,0 sekundi - čak 8 sekundi brže od drugoplasiranog (uskoro filmić)!

2. Bacanje podložaka u tacnu s tri metra – Tehnička disciplina u kojoj se pokazao veliki faktor MD-a (motorički debili) kod većine natjecatelja, blago načetih sa stotinjak litara točenih Krušovica i Lobkowitza.

Tako je od dvadeset podmetača u tacnu promjera 40 centimetara (u daljnjem tekstu – tacnu), najprecizniji pivopija, mensaš te profesor, danas Booker sutra Broker - Stokućasti, ubacio čak tri i pol, a od djevojaka manja Maja također tri podla te lutajuća lepršava podloška.

3. Držanje pune krigle Krušovica od litre u ispruženoj

ruci – Diskutabilna disciplina. Osim što pisac ovih redaka već tri dana briše guzu ljevicom zbog preforsiranja, neki članovi su iskoristili sitnu rupu u pravilniku i držali kriglu dosta nisko (ko Đon Vejn pušku), pa su rezultati dostojni jednog Magnusa Ver Magnusona ili barem Laszla Feketea. Dogodine s balonom i iglom na 10 cm ispod krigle i bez ometanja od strane natjecateljica! Pobjednik je Puf

u vremenu 5 minuta ravno, te najsitnija od žena u odori Chris Evert Lloyd – Maja Z. s 1.42!




Pauza za roštilj

i pivu – Frki, majstore, meso je bilo ispečeno sočno poput vimena morske krave. Svaka čast i grupaciji Prasice koja je meso nabavila, rezala te napacala i još izrezala salatu!



4. Guranje kolica

s punom bačvom Lobkowitza (40 fckn litara!) 100 metara

slalomom

kroz gajbe – Usmena poruka Pufu koji je predložio ovu igru – jebla te tri kruga da te jebla, duša mi u nosu ostala… Lakoćom mošusne gazele, stazom je najbrže prodefilirao fizički apsolutno najspremniji natjecatelj, od milja VW (vojnik Wermachta) koji je zabljesnuo u najboljem svjetlu (2.27) dok smo mi ostali pokrepavali na livadu.


Žene su furale samo jedan krug i tu je do izražaja došla rolama stečena kondicija sjevernohrvatskih predstavnica koje su jednu rundu prevezle za identične 52 sekunde.


5. Premještanje svijetlih i tamnih Krušovica iz jedne gajbe u drugu zavezanih očiju – E sad je većina bila blago pripita pa se vidlo svašta. Pucali su i grlići, i fulavalo se za metar, i najgore od svega – kad ti dođeš na red, misliš da si sve savršeno premjestio, a kad skineš bugarski šal (povez) - skužiš da si ih pet fulao. Nevjerojatno komplicirana igra i zato velike čestitke Nikici koji je usavršio sjajnu tehniku jedan za jedan i potpuno rasturio disciplinu (47 sekundi s jednom fulanom, Goch i Frizura premjestili sve boce al nešto sporije). Ah ti medicinari...

6. Bacanje limenke bezalkoholnog piva (kojem je istekao rok) u dalj, bez zaleta – Situacija sljedeća. Nakon pet disciplina vodi Ribafish ispred Frkachua za dva boda, ostali grupirani vrlo blizu. Svi bacaju od 30 metara na više (Maja Z. i opet najbolja među pivopijkama). Gutschy vodi s 55 metara, Muf baca 60 ali prestupa pa ga se diskvalificira. Ogi se probija na drugo mjesto i dokazuje da je nepravda zašto je treći golman u trećeligaškoj rukometnoj ekipi (mrzi ga trener), Frkachu divlja na dalekih 65 metara i preuzima vodstvo. Ribafish se duboko koncentrira. Baca jadno konzervče ko što kobila odbacuje posteljicu. Tero Pitkameki je goli penis za našeg proslavljenog hohštaplera, bonvivana, seksualca, polupedera i poturicu te konzerva leti na fantastičnih 75 metara. Slavlje, delirij, djevojke raspliću kosu, djeca puštaju balone, Hloverka se opušta…

Ruke su u zraku, ali je noga na liniji s koje se baca.
Prijestup.
Diskvalifikacija.

Frkachu postaje prvi hrvatski Olimpivski pobjednik, Ogi je drugi, Nikica treći, Goch četvrti, Gutchy peti…
Među damama, slavi Maja Z., a za njom tek za bod Maja Š. i Tamara.


Slijedi drugi roštilj, pivica, slavlje, gitara, proglašenje,

medalje.

Dogovor da ponavljamo sve u rujnu! Čestitke svim sudionicima i isprika drugim paviljonskim grupacijama (Salsa, Tompson) što smo urlali bodreći suparnike.

Naravno, skupili smo konzerve i sve ostalo smeće nakon natjecanja…


Nadamo se da će i nove te predstojeće Olimpivade proteći u drugarskoj atmosferi te fer i korektnoj borbi s prijateljskim bodrenjem suigrača i pomaganjem kad im je najteže!


Ponovilo se. Pivili!

(fotke: Goch, Frizura; logo: Frkachu)

subota, 14.07.2007.

Nećemo o politici...

Nakon smiješne epizode s vraćanjem s jednog otoka, potrganog ključa od motora i kašnjenja na izbore devedeset i neke, kad se pokojni dida itekako naljutio na mene što nisam s njim rušio lopove iz HDZ-a, postao sam skoro skroz apolitičan.

Možda sam otišao dvaput na glasanje ali i onda zaokružio najgluplje prezime na listiću.

Smatram da su političari pokvarena, lažljiva, zla i podla stvorenja kojima uopće nije stalo do glasača nego samo do sebe samih, pa ih ne svrstavam među ljude nego nešto čega nužno mora biti u svakoj državi.

Ali nekad neke stvari nemrem prešutit i bok.



"Ja sam profesionalac, pjevam na vjenčanjima, pa zašto onda ne bih i za političku stranku? Ako to znači da sam plaćena kurva, onda zaista jesam, ali tko to danas nije?"

Žak Hu (D Hel Iz) Dek, pjevač, u Metrou


Žak je mlad pjevač sjajnog glasa. Žak je pobjednik šoua Zvijezde pjevaju. Žaka vole dječica jer je prepjevao desetak dječjih pjesmica, a na bini im zgleda ko mlado od djeda mraza (jel tako dobio ime Božić Bata malo istočnije?), pa im je još simpatičniji jer ih prokleto podsjeća na Tinky Winkyja.

Žak je prema svojim riječima i plaćena kurva HDZ-a.
Što crno na bijelo znači da stranka na vlasti mojim i vašim novcem plaća sebi kurve za zabavu.
U jednu ruku je dobro da Žak priznaje da je ipak "Plaćena" kurva - jer to znači da HDZ ipak plaća za usluge koje im Žak pruža.
Ili vjerojatno Žaklina, pošto mora imati neko umjetničko ime.
Ah, pardon, Žak je u biti Josip...

Pa kako im već kurva mora pjevati himnu, predlažem da je za izbore malo skockaju

e ne bi li pridobili još koji glas za mandat i pare od turizma koje će potrošit na janjetinu i gemište te da im djeca upisuju faksove bez prijemnih, dilaju i razbijaju aute bez kažnjavanja.

Ili da malo porade na manjinskim back-vokalima!

(a Tompson pjeva "Grkinjo znaaaj, više se ne vraćaj...")

Ili nek osnuju fat bitch quartet - HDZivasice


Da se razumijemo, gade mi se i SDP-ovci koji su mogli nešto promijenit pa nisu, i fašisti i centristi, i ona stara lažna plavuša koja se na plakatima ceri tako kiselo ko da je u svoju kakicu stala, i poluljevičari i svi živi koji samo seru prazna slova.
Krepajte svi.
Moj glas nemate.

I još ste mi poremetili viziju plaćene kurve...



Nego, kako se osjećate sad kad vam je jedna veličina kao što je Žak rekao da ste kurve?



PS: Kako se zove striček koji mijenja linoleum?

petak, 13.07.2007.

Prima pivo i sve živo...

Još malo pa vikend.

Pa u posjet Junioru na otok nakon što u subotu popodne skinem s kur… kičme fush koji će me osloboditi jednomjesečnog plaćanja kredita, režija i svega.

Do sljedećeg mjeseca.

Bem ti kružni tok novca u prirodi…

Kad se samo sjetim kako bi me stari ili stara poslali u dućkas kad sam imao desetak godina i kad im prešutno ne bi vratio siću koju bi kasnije šeretski potrošio na slaju ili kolu.

Pa da ne serem preveć kad sam već u ne pretjerano dobrom raspoloženju, evo par svaršenih slika od Minimoja…

Obalni stražari


Poligraf


Meditacija


Lala - treća riječ nakon tata i mama...


The frajer


Njihalica strave


Slajo



Inače, jučer smo degustirali Prima pivu u društvu prijatelja piva. Za sad nemamo apsolutno ništa protiv protiv novog lagera na hrvatskom tržištu, osim što nisu sa sobom doveli zvijezdu spota da nam kaže koju…
O pivi...
Ili whatever...

Osim toga, ljudi iz Pivovare Grude su bili toliko ljubazni da su nas pozvali u goste na pivo i janjetinu te nam donirali gajbu koju ćemo iskoristiti za jedno od natjecanja na prvoj hrvatskoj Pivskoj Olimpijadi.
Koja će s eodržati uskoro i biti zatvorenog tipa - samo za članove.

Discipline su:

1. Eksanje
2. Držanje krigle u ispruženoj ruci
3. Slalom s bačvom na kolicima kroz gajbe
4. Bacanje podmetača u cilj
5. Prebacivanje svijetle pive u gajbu s tamnim i obrnuto zavezanih očiju
6. Bacanje limenke bezalkoholnog piva u dalj

O detaljima uskoro!
Spremajte se za otvoreno prvenstvo dogodine!!!

Nego, niko ne pogodi rješenje rebusa iz prošlog posta!?
Prva riječ je Pi, a druga se odnosi na nečiju nacionalnost...

četvrtak, 12.07.2007.

Catherine Zeta Jones

Catherine Zeta Jones



izniknula je onomad u "Dražesnim pupoljcima svibanjskim".
Prve dvije epizode su obećavale jer smo svi vidli Boga u Delboyu.


Kasnije se serija dobrano razvodnila, ali se u mozak duboko urezala najljepša faca te godine u liku predivne velšanske seljančice obrnuto proporcionalnih usta i dojaka, koja je bila toliko lijepa da bi služila ko desktop samo da je tih godina bilo komfjutera, a ne Spektruma i onih malo većih koji su imali i đojstike a nisu Amiga ni Amstrad.

Onda je počeo pad.

Prvo je kupila sise.

Onda je zbarila meni nevjerojatno iritantnog Douglasa (jel ga ona poslala na odvikavanje od seksa!?) i žvalila se s didom Conneryjem, te glumila sa sijedim vazda zgođušnim Geretom i čak i plesala (iako je građena ko Barbara Kolar – Ruke su mi Safalade) u filmu kojem samo retardirani Ameri mogu dat Oskara.

Dakle, za razliku od Gereta, Douglas je dobar glumac (Connery je genijalan), ali me iritira, a Sean je stariji i od Žuži Jelinek prije klimaksa.
I svi su oni dirali Katu.
Na kraju čak i Banderaš, veća seljačina i od ovog domaćeg...

Uglavnom, bio sam nekako dječje zaljubljen u nju, baš kao i u profesoricu iz matematike u srednjoj (Danijelo, priznajem da sam dobivao jedinice iz kontrolnih samo da bi te ponovo gledao na ispravku) i bilo mi je odvratno vidit kako se žnjara s nekakvim čičama zbog puno para jer mi je i dalje u mozgu živila njena slika kao prekrasne velšanske seljančice najljepšeg osmijeha na svijetu.
Iako uopće nije Velšanka ni seljančica al jebat ga.

Kako bi reko Daniel na najprodavanijoj ploči u Ex Yu – bio sam naivan, zaljubljen i mlad.

Neki dan u Jutarnjem pročitam da ta ista Kate stavlja na kosu balzam od kavijara za poseban sjaj a istu joj nakon toga njeni frizeri peru šamponom na bazi tartufa.
Pa, ono, mislim... Kaj je preveć - je preveć.
Puko mi film.

Drugarice Kato, napuši mi se originalne hrvatske kifle na bazi kraljevske smegme i predložio bi ti da držiš glavu jedan dan u boćatom moru a drugi dan na metar ispod zemlje među tartufima da bi imala još ljepši sjaj.

Nisi mi više idol.
Mani me se lijepa Kato!
Ima još Kata!

Koza.
A mogla je bit moja...
Šmrc.

(Ribafish tiho grcajuć skida sa zida postere CZJ iz Topa, Džuboksa, OK-a, Teena i Brava i ritualno ih pali. Dobrodošla Thora Birch! Kako je dobro zločesta u ovom filmu kaj je sad repriziran di tulumare u nekom skloništu... Mamaaaa...)

PS: Riješite rebus!
3,14

(sifra: 2,5)

srijeda, 11.07.2007.

Vic dana!

Dođe Žak u Kroaciju Rekords potpisat novi ugovor. Pa kaže:
“Ljudi, premalo me plaćate. Hoću za potpis novu pilu koja može povuć od 0-100 za 4 sekunde!”
Useru se ovi u Kroaciji, ipak je Žak veličina, pa ga pitaju:
“A koju bi boju htio?”
Žaku milo što ga cijene, pa će šeretski:
“A može plava…”
“OK.”
I otvori Žak sutra vrata, a tamo…


Skrol


Skrol


Skrol


Krol


Rol


Ol


L…



Pa još malo worldwide zaštite na radu:






Tak ti je to kad ne obraniš diplomski...


Nego, niste odgovorili na pitanje ko je slavna sportašica sa slike kojoj taj sport na slici uopće nije bio primaran? Sad sam vam olakšo!

Prepoznajte slavne Bosance 2!!!

ponedjeljak, 09.07.2007.

Novi kviz!!!!!!!!!

Prepoznajte slavne Bosance!!!

Tko je gospođa?


Tko je striček?




A eto i dobre forvarduše!


a ...

Ako imas prekrasnu zenu,

jos ljepsu ljubavnicu,

ako imas super auto,

ako nemas problema s poreznim uredom,

ako sunce uvijek sija kad se probudis,

ako su ljudi uvijek ljubazni prema tebi i susretljivi,

KRAJNJE je vrijeme da prestanes uzivati droge !!!


b ...

Dan ima 24 sata,

u gajbu se smjeste 24 pive ...

TO NE MOZE BITI SLUCAJNOST !!!


c ...

Gacice nisu najvaznija stvar na svijetu,

al' su vraski blizu !!!


d ...

Na poslu sam Bog.

Svatko zna da postojim,

al' me nitko jos nije vidio ...


e ...

Nikad se vise necu ozeniti rukometasicom

što god baci na mene, pogodi me u glavu.


f ...

Ujutro ne jedem, jer mislim na sex.

U podne ne jedem, jer mislim na sex.

Navecer ne jedem, jer mislim na sex.

Po noci ne spavam,

jer sam prokleto gladan.


g ...

Pametan si ako povjerujes samo u polovicu onoga sto cujes.

Genijalan si ako pogodis u koju polovicu ...


h ...

Tako sam dobar u krevetu da nekad

vicem svoje ime !


i ...

Osmijeh je druga najbolja stvar koju zena moze napraviti

sa svojim ustima ...


j ...

Vegetarijanac

stara indijanska rijec za ''Los lovac''.


k ...

Dijeliti restoran ili lokal na pusacku i nepusacku sekciju je kao da podijelite bazen na dvije polovice

u jednoj smijes pisat, u drugoj ne.


l ...

Ako parkiras auto nepropisno, ostavi brisace upaljene,

da ti ne mogu zataknuti kaznu ...


m ...

Najbolja stvar s celavom glavom je ta da cujes

snjezne pahuljice kako udaraju ...


n ...

Ne volim ljude koji uzimaju drogu,

a posebno carinike.


o ...

U 17-toj se curama pocinje mijenjati glas

s NE na DA.


p ...

Znate li sto dolazi poslije kise ???

Ponedjeljak !


I ZA SAM KRAJ:

Bolje proliti malo s Parkinsonom,

nego zaboraviti popiti s Alzheimerom.

nedjelja, 08.07.2007.

Istina ili mit!?

1. Idu li frajeri s manjim pimpecima pišat u kabinu, a oni s većim u pisoar?

2. Je li ovlašno gledanje penisa tipu do tebe za pisoarom znak gejidbe ili čistog muškog djetinjeg rivaliteta?

3. Što reć tipu kojeg uloviš kako ti gleda pišu dok nuždiš i još ti se na to simpatično nasmiješi!?

4. Je li istina da sam sinoć na tulumu Carlsberga pričao s Leinerom, onim Leinerom koji je s Hrnjakom i Štulićem odsvirao Ravno do dna, taj "The album" koji niko više nikad neće ponovit, pogodit i odsvirat od Salcburga do Krete uzduž i poprijeko od Venecije do Varne!? Jebote, kak se teško pametno ponašat pred idolima iz mladosti...

subota, 07.07.2007.

Ko još nije kupio Cosmo...

...nek si ga nabavi , jer je u njemu nastavak ovog ingenioznog te dubokoumnog teksta!


Pet najvećih zabluda o muškarcima:
Muškarci se slabo peru – nije istina. Samo se brže znoje
Muškarci su samo lovci na skalpove – muškarci broj žena s kojima su spavali množe sa dve. Žene taj isti broj dijele sa tri. Pa tko je onda tu lovac a tko lovina?
Muškarci nikad ne pitaju za put – zapitajte se s koliko ste muškaraca spavali u životu, pa ćete vidjeti da neki od njih ipak dođu tamo gdje naume
Muškarci ne mogu raditi dvije stvari istovremeno – ne znate ni vi – uostalom, probajte spojiti glavobolju i seks ako ste frajeri, ajde!
Muškarci su neuredniji od žena – potpuno netočno. Dlake od brijanja se lako isperu, papirići od uložaka ostaju!


Zašto izumiru pravi muškarci?
Ženama je jezivo teško udovoljiti. Što ih više ignoriraš to si im napetiji i privlačniji, a čim pokažeš znakove zaljubljivanja – postaješ prošlost. Naime, od tog trenutka im više nisi zanimljiv i kreću u potragu za novom žrtvom. Mužjaci, doduše, vremenom evoluiraju, ali žene to rade duplo brže, pa tako danas, polako ali sigurno, dolazi do sporog te sigurnog izumiranja kvalitetnih džentlmena sigurnih u sebe sa stavom i segregacije muškog roda na lovca (homo barabus primitivus) i sakupljača plodova (homo domesticus). Hoćete li nas uspjeti iskorijeniti?
Općenito o mužjacima
Muškarci su u principu relativno jednostavne jedinke kojima je u životu apsolutno savršeno sve dok misle samo na navijanje, tulumarenje i podjebavanje slabijih od sebe. Ali kako svijet ne bi bio savršen, uskoro ih počinju intrigirati stvorenja koja jedno govore, drugo misle i treće rade a pritom imaju prekrasna lišca i tijelo nekako čudno izbočeno baš prema njihovim rukama. Muška logika je jednostavna – lagani zornjak, eventualni “kviki” po danu ako se potrefi i divlji seks prije spavanja, onaj kad se oznojiš ko pajcek na ražnju i onda stavljaš mokre plahte na prozor da susjedima cure sline. S nadom da će ti vidjeti pakleno zadovoljni osmijeh. Dok se žene drže tog svog plana i programa – sve pet. Ali nakon tri mjeseca veze kreće takozvana “ženska logika” koja govori sljedeće: “Gledaj. Sad si shvatila što voli. To je ok, ali postaje dosadno - ajmo ga zato bockat i provocirat te zatvorit pipu pa da vidimo koje su mu granice!” Problem je u tome što ženama nažalost nije dodijeljena moć shvaćanja muške granice tolerancije i uskoro sve prelazi u svađanje, varanje i prekid. Daleko od toga da su muškarci savršena stvorenja, ali žene su pravi majstori da između deset individua koje im skidaju zvijezde s neba besprijekorno odaberu devet debila kojima će služiti isključivo kao jednokratna recka na tapeti iznad kreveta. Pravi muškarci obično ne voze tatine ili ukradene Bembure i Mečke i nemaju kokain u svakom džepu, ali ženama treba jako dugo da se opamete… Ako se ikad opamete. Sve se dodatno komplicira ako se veza ne događa u onim divnim bezbrižnim godinama dok se još ovisi o starcima i njihovim financijama. Kad se i jedni i drugi zaposle i shvate da će mnogi njihovi najdraži hobiji morati biti zauvijek odbačeni a trenuci nježnosti smanjeni na minimum, tek se tada vidi koliko je veza bila kvalitetna i ima li uopće kruha od nje. A najčešće nema ni kifle.
Žene se vole voditi za stereotipima - ako si nabildan, vjerojatno si glup, ako si mensaš ili ferovac sigurno svršiš nakon deset sekundi, ako si bogat, treba te ubit od ljubomore jer ćeš inače zbrisat... Teško je pronaći savršenog muškarca, a i kriteriji se vremenom mijenjaju. Današnje moderne žene (Dona Emantipatia) si obično odaberu žrtvu koja ima dobre gene, solidnu materijalnu situaciju ali i neku falingu koja se nikako ne uklapa u njenu savršenu viziju njega - poput gledanja tekmi, pijenja alkohola uz glupe seksističke spike ili tradicionalnog mjesečnog alko-raftinga s okretanjem neke mirišljave pečene lešine i padanja preko praznih gajbi s dečkima, naravno - bez pristupa komadima. Nažalost, takve žene misle da je njihova misija ne razveseliti nego preodgojiti svog muškarca i zabraniti mu sve što voli te tu ljubav prebaciti na novi centar univerzuma – sebe. Tu počinju problemi jer žene će uvijek paliti snažni i divlji neukroćeni znojni pastusi koji se ne daju ukrotiti... Kad jednog dana konačno svojim čeličnim, brižno njegovanim noktićima prime nekog Lipicanera za testise i pretvore ga u patuljastog ponija, shvate da ih više ne zanima i kreću u potragu za svježim mesom.

Kako je bilo prije
Tih davnih, nikad prežaljenih dana srednje škole, sa skupljanja Alan Fordova i sličica fudbalera i timova vremenom sam se lagano prebacivao na gledanje onih bića koje takve i slične teme o te dvije toliko bitne stvari uopće nisu zanimale. Najzgodnije cure u razredu tada su nam mahom otimali nekakvi dvadesetpetogodišnji moroni s nabrijanim Tomosima i spuštenim Hondama koji su bjesomučno prduckali i radili beskrajne krugove oko škole s čikom u gubici i kvocijentom inteligencije jednakim cijeni litre benzina. Jedini tipovi koji su furali s nekom curom unutar razreda morali su biti potpuno drukčiji - ili hipiji, ili darkeri, ili pankeri. Ili genijalci, ali ti bi ionako pukli do kraja srednje. Seksualna meta je uvijek bio i neki tip koji se gušio od cigaretnog dima i masnom kosom glumio pjesnika i buntovnika, dok su pristojni dečki uglavnom protestirali ignoriranjem žena te kartanjem, psovanjem i punjenjem foldera „dobri filmovi“ i „kultni albumi rocka“. Tada je prolazio princip “Toljagom u tikvu”, zgodne žene bi se skroz potrošile do faksa a mi nismo znali prepoznati one prave jer smo se palili na Pamelaste tipove i zanemarivali sjajne cure od kojih smo prepisivali i koje su otkidale na naše viceve.
Na fakultetu su i dalje prioriteti bili sport, film i glazba – pokušavalo se bariti u kinu, na koncertima, tulumima uz gitaru. Od dvadesete do dvadesetpete godine najveće komade naše generacije odvlačili su nekakvi kilavi stričeki u poodmaklim pedesetim privlačeči ih nemoralno na jahte i skupa putovanja daleko od svojih zakonitih supruga koje je pregazilo vrijeme. Veze koje su trajale za vrijeme faksa među kolegama i kolegicama naprasno su se završavale davanjem kraljevske noge nesretnim mužjacima koje su njihove cure prestigle i diplomirale netom prije njih. One su to komentirale – jedan period u životu je završen, neću vuć repove za sobom, vrijeme je za nešto ozbiljno. Nesvršeni studenti bi se nakon kraće tromjesečne alkoholne faze u kojoj bi davili sve što hoda, puže ili sjedi kraj njih tužnim i dugim pričama kako je on nju htio ženit i imat brdo kikića (što joj nikad nije rekao, a u biti je stvarno htio iako je bio preponosan da bi joj spomenuo), ili vratli u velikom stilu željni osvete, ili potonuli na dno. Takvi tipovi koji su se ofeniksili bili su prava napast za žene zato što su sa svakim novim osvojenim skalpom smatrali da se uspješno svete bivšoj jer tako ponižavaju cjelokupni ženski rod. Osim što su dosta nakon toga shvatili da su totalni idioti, u veću i prazniju glavu im je došlo da su preko pimpeka propustili vjerojatno najkvalitetnije žene s kojima su u životu bivali. A bivali su samo zato jer su im te nesretnice vidjele taj bijes i divljinu u očima na čiju se pojavu njihovi hormone pretvaraju u sladoled od čokolade na 40 stupnjeva. Simpatične cure s faksa od kojih si prepisivao i s njima se ludo zabavljao za vrijeme izleta i terena, doživljavao si kao frendice i davio ih pričama koje ti se koke s drugih smjerova sviđaju.
Kad sam se zaposlio i prešao tridesetu, žene moje generacije koje se još nisu omacile bile su u totalnoj komi trgale su se bezumno za jednonoćnim provodima završavajući najčešće u naručju konobara koji su netom završili smjenu i objeručke prihvaćali ponuđeno. Kada bi u nekim od tih divljih flertova s ostale trudne, mudro bi se vraćale tipovima s kojima su bile u dugogodišnjim vezama, kvalitetno odlagale da je dijete baš njihovo (poznajete muškarca koji će iz svog džepa dati 7.000 kuna za DNK test!? Ahahhah!) i započinjale bračni život koji nikad nikog nije usrećio i završava spavanjem u odvojenim krevetima, sobama i djecom koja završavaju na psihijatriji, odvikavanju ili daleko od takvog, nazovi - doma. Simpatične cure s posla koje nisu bile nešto prezgodne ali sam konačno shvatio da je to to što tražim (a ne neke Brene ni Slatke Kokos – Bountyce), već su davno bile poudavane za neke tipove kojima ne bih ni loptu dodao, niti na njih naslonio bicikl.

Kako je danas
Pravi muškarci, dakle oni kakve žene navode pri ispunjavaju raznoraznih upitnika i testova - duhovit, zgodan, «horny but sensible», pažljiv, odlučan, savršen ljubavnik (3-5 sati predigre, pimpek baš i ne mora uć, sat vremena maženja nakon orgazma jagodicama po kralježnici nizvodno dok je hrani jagodama umočenim u 126 i pol postotnu čokoladu s nula kalorija te shine skin efektom i pjeva a capella hitove Oasisa, unisono, prima vista unazad jodlajuć) jednostavno ne postoje, kao ni balerina s velikim cicama, zgodna voditeljica vremenske prognoze na HTV-u ni pošteni političar. Takav tip ako već i egzistira, ne želi trošiti vrijeme na vezu u kojoj će ga netko ugnjetavati i govoriti mu kako je vrijeme da konačno baci sidro, nego rađe za seks plati i u miru uživa u svemu što voli. Ne zato jer bi on to htio, nego jer je na to natjeran. Pravi muškarac želi slobodu i eventualnu ravnopravnu i pravednu razdiobu iste, a ne preodgoj, i čim vidi kako mu se od njenih zlaćanih ekstenzija oko ruku i nogu rade okovi, nježnim potezom škarama prekida vezu i odlazi dalje uživati u životu.

Kako će biti u budućnosti
Budućnost nije svijetla jer će se muškarci potpuno razdvojiti na dvije kaste – sakupljače plodova i lovce. Lovci će na silu osvojiti desetu curu nakon devet neuspjelih pokušaja, a sakupljači plodova će i dalje biti fini i pristojni i čekati da im se neka kolegica smiluje kad se umori od napada primitivaca.
Tako se u trudnoći muškarac mora potpuno preobraziti u slugu, lakeja, kućnog ljubimca i metu za pikado. A kad mi igramo po vašim pravilima – više vam se ne sviđamo. Jer žene ne znaju stati nego idu preko krajnjih granica, i onda se čude što poludimo. Emancipacijom se, koliko god ona dobrog donosila, žene udaljuju od seksa jer proživljavajući upucavanja nadređenih smatraju da se to događa i nama te postaju prokleto posesivne što naravno dovodi do fajta. Da ne govorimo o tome da više ne kuhaju, ne peru, ne peglaju i nakon takvog dana na poslu naravno nisu za nekakvo divlje hopsanje sa znojnim dlakavim čudovištem koje se eventualno podapralo pod pazuhom…
Veza muškarca i žene bazira se na povjerenju, poštivanju i seksu. Nakon ženidbe, ulazi se u stanje kad on njoj ne vjeruje, ona njega ne poštuje a seksa ima samo nakon svađe. A pravom muškarcu treba seksa. Djevojke, žene, majke… Između seksa i pive u birtiji, muškarac će uvijek izabrati seks. Naravno, ako se znate ševit. Treba nam seksa poput vode, solarija i Cosmo savjeta jednoj pravoj ženi. Nemojte nas ignorirati, seksualno nas tretirajte i bit ćemo puno bolji. Nemojte da se ponovi situacija koja se dogodila poznaniku što je par mjeseci nakon poroda skupio hrabrost i prišao voljenoj družici, do svadbe inače predivnog milog i krupnookog stvora u trenutnoj fazi nadrkane aždaje nakon amaterske brazilske depilacije, krvavih očiju i prebreklih grudi s glupom idejom: “‘Oćemo se!? Ono, prošla su tri mjeseca, trept, trept!?” A ona ga je pogledala kako samo zla majka može u bajci pogledati retardirano pače: “Ali Pero, pa dijete je budno.” On se pokunji i ode onako, poput novog šatora erektilan do kupaonice kopirajuć Kevina Spaceya u Vrtlogu života, ali sutradan, čim je začuo nježan hrk svoje nejači uleti voljenoj u ritmu otkucavanja srca s istim pitanjem: “Bumo se danas…!?”
Peru i dan danas možete sresti u lokalnoj birtiji s velikom Žujom i malim Mirogojčekom, jer je odgovor glasio: “Pero, pa dijete spava!”Čovjek je odustao od daljnjih pokušaja, zakonita mu odlazi na tretmane mršavljenja, zatezanja, classic turbo intacta Soupek trick-drk-kabong fitnessa i dopisnog ajurvedskog uljepšavanja mišlju, a on je definitivno otišao u krasni k... A bio je faca. Uništila ga emancipacija…

Ima li lijeka?
...

petak, 06.07.2007.

Blamaža, klasična…

Poslušat odma, to sviraju na bisu.
Moja himna.
Ne izlazi se iz stana ni auta dok ne odsvira do kraja.



Večeras su na Dirty Old Festivalu u Velikoj kraj Požege. Još niste kupili kartu? C, c, c…

Upadnem jutros u auto i slučajno umjesto SOAD-a u plejeru stisnem radio.
A tamo neka najava neke operete.
Vratim na CD, zastanem i počnem se smijat.

Davno je to bilo, počeci pjevanja u KUD-u Ivanu Goranu Bregoviću, negdje devedesčetvrta, peta.
Ja bitanga, čupavi roker zadužen za sitna sranja i podjebavanje, ona bljedoputa bonton-plus princeza iz neke uglađene doktorsko-pravničke gnoj-gnjec-izrig-hoch-Pantovčak-pa-još-gore-iznad familije, ono, kuće, bazeni, retriveri, solfeggio…
Naizgled nespojivo, al imala ona velike cice a Riba zarazan osmijeh i dogovorili mi tako kavu.
A i tada sam još uvijek znao kako se bari...

Prije nego što smo kafenisali, mudra mi braća zborska rekla u povjerenju: “Ribo, nemaš šanse. Al ako već pokušavaš - sve u rukavicama, pristojno, elegantno, nježno, kulturno, to je rijetki cvjetak, premija, sedmica na lotu, ta ne kaka govna nego kakao kocke…”
I sjeo ja, sjela ona, privuko Riba stolicu, natočio kokakolicu, ne tračao konobara, razvezao o Škvoreckom, Kunderi, Helleru do Sueskinda preko Tribusona, probao sa stripom, odusto, nešto promljeo o filmu i ono, dobro prolazno vrijeme…

Al dosadno, ubibože.
Samo ja meljem, niš novo i zanimljivo za čut.
Ona se smješka nekim "kiselo zelje" osmijehom, ne pada na moje provale...
Sjetim se onog citata iz “Nećemo o politici” – sise i mozak ne uspijevaju na istom organizmu, al pičim dalje.

A pazim ko da sam u tvornici porculana, ne psujem, ne govorim “ovoga”, ne smijem se glasno, ne gledam okolo, ne upadam u riječ, šeretski se smješkam – koncentracija ko u logoru.
Gubim polako volju jer se ne volim pretvarat.
Kako bi reko Nele: “Budi ono što jesi, ali budi!”

I onda slijedi blamaža.
Pita majstor: “A što slušaš?”
Ona odgovori: “Pa klasiku, uglavnom operete.”

A kreten iz mene brzinom drčnog Betmena odvali:
“Opere te moj kurac, ahahhahahargh….”

I još je onak frendli okinem dlanom po bicepsu:
“Fora, ono, kuš, ne – operete, opere te…”

Tata joj je sutradan bio začudno grub preko telefona:
“Dobardan. Nema je? A kad će se vratit? Neće se vratit? Kako mislite - za mene se neće vratit? Dobro neću više zvat, kaj urlaš…”


Nemreš iz kože…

četvrtak, 05.07.2007.

Natikače u škrinji...

Izvadio sam svoje usmrđene duboko smrznute Sketchers natikače iz frizera nakon 24 sata

i oprao ih u veš mašini natackane arfom.
Pomolite se za mene.

Istovremeno sam stavio u rajnglu ulje za paellu, upalio i zaboravio.
Upalio sam i veš mašinu u kupaonici i shvatio da u kuhinji nešto gori.

Trka.
Primio sam kipuću rajnglu golim prstićima i vrlo brzo shvatio da sam primio kipuću rajnglu golim prstićima.
Rajngla u zrak, prstići mah-mah, Riba hop-hop, rajngla dum na pod, ulje maslinovo ekstradjevičansko po linoleumu i mojoj desnoj, od odbojke seksi stesanoj nožici te pripadajućoj VANS tenisici.

Posljedice:
Izgoretina na linoleumu,

klizak pod, tenisice k natikačama u mašinu, noga pod led.
Sreća da je u frizeru bilo i makedonskog konjaka (fala Vinko!), pa je sve splaslo.
Paella zakurac, opće mi nije sjela.


Sva sreća da sam danas praznio mob pa iskopao ove slike od kojih sam propišo kad su snimane…


Zavođenje (okretište Črnomerec)


Potkrala se krupna “MiSTEAK”!!!!!!! (Kukljica, konoba nešto)


Stiglo od Iki...



Sve je bliže dan kad se na Jarunu pliva sedmi međunarodni Zagreb Open maraton. Ove godine nažalost bez mene jer idem vidit juniora na more jer delam sljedeća dva vikenda.

Iako nećete vidjet posrnulog morža, mene, još nije kasno da se prijavite ili bar dođete na grah i pivicu! Pa, navalite!
Jarun Maraton 5000 m

Isto tako, teško da ću stić posjetit još jedan koncert NoMeansNoa




na Dirty Old Festivalu u Velikoj kraj Požege u petak. Kako tamo mora bit dobrooo. U prošlom sam životu sto posto bio Slavonac. Kako ja volim njihovu cugu i klopu...
Nemojte da dođem a tamo vas nema bar 10.000! Ipak su to NoMeansNo, a novi album je sve bolji...

Šmrc, ali ajd ti odoli Žmrmbljislavu!!!!!!!!!



Još dva dana...

utorak, 03.07.2007.

Smrdljivi post

Smrde mi noge.
Smrde katastrofalno.
Doduše, ne tako kao pokojnom Dudiću koji je ipak bio svjetski rekorder (iako ni Meki puno ne zaostaje), ali ne volim kad mi nešto ometa razmišljanje a pogotovo kad to dolazi od mene samog pa nemrem jamrat.

A ovo ubija.
Sve je počelo onog dana kad sam kupio Sketchersice za 450 kuna za na bosu nogu i nosio ih na bosu nogu.
Serem vam na firmu da vam serem...

Džaba ja prao i noge i njih, šamponom, likvijom, arfom, strugo, ribo, mazao kremicama, sušio na suncu, pričao fino s njima…
Do sad nisu smrdile dok bi držo taban na njima, nego samo kad bi onako pomako prstić ili ispružio noge pa odvojio stopalo od podloge.
Ali odnedavno…
Ajme majko.

Sin mi je preporučio Sanitar, ali kako bi još ipak koristio svoja stopala u životu, ideja mi nije sjela.
Zato se majka mog djeteta dosjetila jednostavnijeg i manje bolnog rješenja – staviti smrdljive natikače u frizer jer hladnoća navodno ubija gljivice koje caruju istima.
Kaže, pročitala u nekim ženskim savjet-novinama.

I tako sam danas odmrznuo predzadnji ričet i umjesto posude za sladoled u škrinju ubacio dvije natikače broj 45 okovane smradom mrtvih inćuna pomiješanih s podpazušnim znojem polinezijskog gubavca.
Svašta.
Samo da se ne zapijem pa ih ne skuham ko Čarli Čaplin…
Svaki je savjet dobrodošao.


Kad smo već kod smrdljivih tema, još se nisam riješio hemeroida.
Kako više ne pijem (osim četvrtkom i na koncertima), sve češće kuham jušna čuda (kelj s ničim - mljac!) i plivam jednom-dvaput tjedno, stanje se popravilo, ali kako su ipak hemići stvar stresa, svaki put kad se pokoljem s Mihom – puć.
Šule ko ustašca od Aliena prvi dio, kad tip traži macu po podrumu (ono - Kiri, Kiri, Kiri…), wc školjka ko stoljnjak nakon čišćenja šipka…
Sva sreća pa smo ozbiljni te odgovorni ljudi koji ispunjavaju svoje obaveze pa se to događa samo dvaput mjesečno.

Uglavnom, i opet je Miha našla u novinama rješenje za bolove u predjelu di govance nakratko ugledava svijet.

Magnetska metoda, potpuno bezbolna, garantiran uspjeh, skupo ali učinkovito, riješite se prokletnika zauvijek!

Magnetska metoda!?
Halo!?
Navodno treba držat pol sata dnevno magnete tamo, pa to prođe s vremenom.

Pola sata da hodam s komadom naelektriziranog podivljalog metala koji bi općio s većinom drugih metala u mom jedinom anusu?
Ne znam kako vi, ali odmah mi padaju na pamet ona dva magnetića koje bi ščupal iz autića od auto-piste (mamicu im, kako su gutale one velike baterije) koji bi trajali cca dva dana, pa je jedino koristi bilo od tih magnetića u obliku izduženog slova c jer si s njima skupljal sve živo iz Elektro-Pionira i općenito po stanu…

I s tim da koračam po svijetu bijelom?
Hoda Riba, a za Ribom trčkaraju špenadle, ziherice, rajsnedle, uredski pribor općenito, pivski čepovi, auspuh od Wartburga i pokoja sardina?
I sve u lančiću ko što tinejdžerke i one s mozgom tinejdžerki kače na mobitele?

Zafuljim li Miomira - ono se Zemljin magnetski pol promijeni.
Kad okinem Zvonimira, proizvedem indukciju, a Tesla se u grobu okreće ko janje kod Macole…
A kad odvalim Marksa Kapitalca - potres u Laosu!

No way…
Od kolonoskopije smo jednosmjerna cesta…


Kad ga već usrah s temama, moram i ovo podijelit s vama.
Jeste li se ikada zapitali koliki dio života provedete seruć.
I koliko je lakše i finije kad to možete obaviti u ugodnoj atmosferi, čistoj okolini, miru, tišini, ako je još neka literaturica u blizini, ijoj…

Kako sam prošao malo zemalja za Palina ili Tileta, ali puno za smrtnika, susreo sam se sa svim i svačim.

Tako sam u Egiptu otkrio cjevčicu prskačicu skrivenu u školjci i pogodio se u oko,
u Japanu se igrao dugmićima dok si s fenom nisam spržio oba testisa,
kakao kroz kostur stolice između dvije daske u rupu ko kara u kartama (ne mađaricama) usred polja na straži iznad Uroševca,
skoro guzom dotako kamenu stereo multikenjaru za desetoro u Pekingu,
imao stražu od dva Rusa graničara s kalašnjikovima na limenom zahodu vlaka zbog kataklizmičnog proljeva na granici s Mađarskom,
zašprico tisućljetni betonski čučavac kraj kineskog zida, dvaput,
pokušavao u strahu da sam je zaštopao pol sata pijan izbacit vodu iz školjke u kojoj inače mora biti vode do pola u zgradi UN-a u Washingtonu,
vozio se dva sata od Melburna do Pertha da mi je košuljica (WC papir kojim se obloži daska) virila iz kratkih hlača, a ja mislio da mi se komadi smješkaju jer sam frajer…

Čak sam kenjo i u Shinkansenu pri brzini od 400 na sat između Niigate i Ibarakija netom prije tekme s Italijom kad sam se u de luxe klonji i obrijo i ostavio pol desnog obraza i frtalj nosa na britvici. A kako je taj zahod bio jedino intimno mjesto na cijelom putovanju…

Anyway, nasrao sam se na svakakvim školjkama i čučavcima, ali prekjučer sam imao debi.
Jedna osoba kod koje sam bio u posjeti nedavno je operirala i drugi kuk, i sad se polako oporavlja.
Kako je teško pokretna, kupili su nastavak za wc dasku i to izgleda ko svadbena torta na kat.

Osjećaj je malo čudan jer si nekak visoko, sav se na prstiće dižeš, a kako je skučeno, ne znaš di bi s pimpačem, ali eto, probalo se i to.
Sad opet moram mijenjat CV…

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv