Kako nastaju reklame
Kao bivši senior copywriter nemrem a ne pratit reklame.
A kako nastaje jedna reklama?
Advertising agencija se sastoji od accounta (ekonomisti, zaduženi da prodaju) i kreativaca (dizajner + copywriter, oni smišljaju) te popratnog osoblja (dtp, tajnice, financijaši, pr, mediabuying, isusekolkoihima) koje dotjerava ono što kreativci smisle a accounti trebaju prodat.
Prokleto krvav posao copyya u advertinškoj firmi svodi se na to da dobije brief (zadatak) od accounta koji ide do klijenta (recimo, kokakola) i onda mu iz druge ruke prenese ono što ovaj želi za reklamu.
Rijetko je brief u pisanom obliku i najčešće se svodi da se treba napravit «nekaj onak, fora, al da prati brend (proizvod)».
Dakle, account se vrati iz kakakole i kaže: «Oni bi htjeli nešto onak moderno, trendi (moderno), predljetno, lagano, freši i da prodaju 30% više nego lani u istom razdoblju.»
Ti sjedneš (jako te nervira što akaunat služi poluengleskim frazama koje te enormno nerviraju), iskopaš konkurenciju s neta, pogledaš zadnjih stotinjak reklama kokakole da ne bi nešto ponovio i općenito izgubiš tjedan dana do prvih par ideja.
Kad nakon dva tjedna iskrcaš tri fakat dobre, duhovite ideje i pošalješ accountu da pošalje klijentu, account te sreže da on misli da klijent ne misli tako i da ti još tjedan za tri nove.
Nakon te nove tri koje ne pročita jer je nonstop na telefonu ti zada još tri jer je klijent na godišnjem.
Tu te već dosta boli glava i često buljiš u zid.
Iskrcaš na kraju nekih polovnih pet ideja iza kojih baš i ne bi stao, našto ti account javi da klijent nije zadovoljan i da ti je zaboravio reć da se u spotu mora vidjeti zelena boja crnkinjin palac i osam kapi kole u fejd-inu (što god to bilo), a da slogan mora imati do tri riječi, što automatski znači da si ispao idiot i mjesec dana radio kule od pijeska.
Pokušavaš preroštat stare ideje, bacaš ih u smeće i krećeš ispočetka.
Stvaraš dobru, duhovitu reklamu, jednu koja je simpatična ali flah, i treću, potpuno ljigavu, bezidejnu i beskrvnu u skladu s one tri riječi koje si dobio forvardiranim mailom od klijenta preko accounta bez hrvatskih simbola koje se umjesto nečeg čitkog pretvaraju u Gašine i Žmurkove psovke.
Na piču (pitch - prezentacija pred klijentom), tri mjeseca nakon saznanja da im radiš reklamu, imaš tremu i ne prezentiraš baš najbolje ono što si zamislio jer ti je mozak već davno ispran, sumnjaš u sebe, i gadi ti se i account i kola i klijent.
Klijent ti popljuje prve dvije ideje i odabere treću ali da je djelomično promijeniš.
Djelomično promijenit znači potpuno promijenit po njihovim željama koje ti oni ne kažu nego moraš nabadat ko sitnu tvrdu suhu kuruzu erektilnim udom.
Kao zadnji idiot daješ tuđu ideju (koja ti je odvratna, jadna i besmislena) u obliku sinopsisa nekom režiseru koji će ga u suradnji s tvojim kreativnim direktorom osakatiti do kosti i na licu mjesta dodati neki detalj koji mu je baš bio super (peder koji skakuće u pozadini, radi salto ili pleše)....
I onda svi mi gledamo te reklame na telki.
Na primjer, Kokakola Zero, pederko koji skuplja jadnu kosicu na tjeme, par pederčića koji trčkaraju kraj njega i trebaju reć nešto simpa (što nije simpa), retardirana fora sa spucavanjem u stup (ne znam jeste li primijetili, ali u zadnja tri se mjeseca to ponavlja u 5 reklama? Koji neinventivni ljudi...), masa koja plješče i veliko ništa.
Slogan ste zaboravili jer je loš.
Bitno je da na kraju reklame svi plješću i euforiziraju...
Ko u svakom američkom budžetnijem filmu – Titanik je skroz OK dok nema onog multiaplauza na kraju.
Koji penis tim Amerima treba to pljeskanje?
Prosječan copywriter u prosječnoj firmi radi na 5-10 kampanja istovremeno.
Teško, gadno, krvavo...
Braćo, ne dajte se.
Jednog će dana pušit i naše reklame!
Gori put prođe jedna reklama od prvog dana nego hrvatska cigareta kroz ruke ratnih profitera sabornika do onog jadnog švercera na placu te potrošača koji upravo fasuje rak pluća jer uopće ne puši duhan nego neko hercegovačko korijenje.
Baš kao i rezervoar vašeg auta od Inine nafte...
Braćo copywriteri, dragi accounti i klijenti, nemojte mi zamerit, ali evo sitan osvrt na neke reklame kojima nas zasipate. Bez ljutnje...
Piva:
Dakle, ovako bi trebala izgledati savršena reklama za pivu
http://www.youtube.com/watch?v=he4fBK3d8hk
Ili ovak:
http://www.youtube.com/watch?v=7n-p44kKaWc
Onu treću s tipovima koji se valjaju u blatu ne nađoh...
Zo, naše, od kojih neke i nisu naše:
Becks - tri pedera pjevaju na heliju! Eeeej...
Stella – dida na ulici neće komada nego pivu od ružne ali jebežljive konobarica? Prosim?
Žuja – nakon katastrofe sa štangom puno bolja ideja s posuđivanjem cucka, ali... Loša snimka, ko drezden '45, mjuza ko da je Tito umro, dobre sise, loša sinkronizacija i nevjerojatan poplun. Složen krevet? Halo!? I predugoooo...
Karlovačko - smiješno prvi put kad se gleda, pogotovo Švabotove obrve i onaj Čeh što priča vic, ali razmazili su nas pa sam očekivao više. Plakati su im bezveze...
Prima – dobro zbog Pišekice. Jako dobro zbog Pišekice iako je scenarij mlitav...
Staročeško - tako dobro ime a nema reklamu
Osječko, di je Osječko?
Zlatoroga isto nema...
Onu reklamu za Prek Zabee ću tek secirat...
Najavica!!!
Ako ste u blizini Omiša, a slušate alternativni rok - zaletite se na
Open air fest 4.8., u subotu, od 17-01.
Osam demo bendova!
Festival otvara Louder Mind, pa Garden of Stone, zatim sviraju Pars Petrosa, Abroad Experience i No Chance. Nakon njih Omiški InToNic i Azog, te na kraju splitski Forest of Vanity.
Rokeri svih zemalja – naločite se!
Post je objavljen 30.07.2007. u 08:52 sati.