::ribafish - čovjek krnje jetre::

utorak, 31.10.2006.

Izjave dana

Retro:
Novinar: “S čime idete u Split?”
Račan “S Linićem”
Jutarnji List

Violeta BB, studentica ekonomije:
“Ja, ti, on, ona, ono, mi, vi oni. To su ti hrvatski padeži”
Metro
- Maca je dobila deset kila otkako je unutra. Oće li više izbacit onu tustu koja kuka više i od Kalimera???

Shakira – ne osjeća se kao seks simbol:
"Moji spotovi prikazuju umjetnicu u meni, a ne mene kao ženu."
Index
- Malo kontradiktorno, ne?


“Sestri Gorana Ivaniševića ukraden nakit vrijedan 600.000 eura”
Jutarnji list
- Kolka je to ladica bila…


Zaboravio sam trashinu od reklame…

Schweppes.
Koliko god ja volio bitter lemon i koliko je god tonic fantastičan za eksplozivno unakrsno podrigivanje, ja one nemušte krokodile, Relju Bašića, tipa koji glumi glas Relje Bašića, leoparda koji glumi Clooneya i pumu koja je čas muško a čas žensko – niš ne kopčam.
Tako skupo a tako loše. Vjerojatno je američka…

Preksutra izlazi novi Playboy. Nećete vidjet baš ovu sliku,

ali ima obećavajuća Miss Slovenije i Gola Švabica s kriglom, perecima i reš pečenim picekom! Svi na kiosk, to mi je kruh!!!!!

Ako želite pročitati kako se frajer sveti bivšoj curi na balkanski način, a imate jači želudac, pogledajte

http://www.marijakurva.co.sr/

ponedjeljak, 30.10.2006.

Oda sranju

Kako se škaklja Vlatku Pokos?
GUCCI, GUCCI, GUCCI…


Kad sam bio mali, osnovnoškoldžija, kakanje mi je bila super stvar. Mir, tišina, kokakolica s ledom na vešmašini, stripoteka, Asteriks, Talični Tom ili bilo koji strip na koljenima i pol sata odmora bez da ti neko upada u sobu ili sere kaj čitaš dok jedeš.

Nekad se čak ne bi ni isro, ali sam bar bio na miru.

Tu sam shvatio koliko je wc daska u stvari bitan dio ljudskog vijeka. Naime, kao što u krevetu provodimo barem pet sati dnevno, na sranje otpada od pet minuta naviše. Zavisno od godina staža, količine vremena za ubit, jačini i čestoći proljeva i demenciji tvrdoće. Ali sve u svemu, jedan veliki dio života provedemo serući.

Dijagram količine izbacitog i dužine vremena provedene na nekad plastičnoj, nekad drvenoj nuli (pljunuta ona iz Fiatove reklame) bio bi vrlo znakovit, ali pošto jedva baratam wordom, ostat ćete uskraćeni za tu, za svijet vrlo bitnu činjenicu.

Ugrubo bi se to dalo opisat da sam prije srao manje a sjedio duže, dok je nakon operacije hemića (reko mi rezač da dođem nakon tri mjeseca na kontrolu. Moš si mislit kako sam mu došao) situacija postala dijametralno suprotna. Većinom zbog toga što se prisilim jednom dnevno progutat ona skorena govna što ih mueslijima zovu i onom čudesnom izumu iz Srbije – maloj štangici od meda i sezama (tamo se kaže susam!) koja se može kupit u Merkatoru a zbog koje u roku od sat vremena isereš i govna i sugovnicu i jetru i eustahijevu trubu. Čak mi i punjeta bude nekako light nakon nje…


Super bratstvo i jedinstvo. Srbin napravi, Slovenac proda, Hrvat se usere.

Naravno da je do svega toga došlo jer nisam slušao starce i kakao brzo, papao zdravo, ne se nervirao i kanio se alkohola i deita od limuna. Bio sam buntovnik u svojoj kući. Razočaran sam što je u našim školama obavezan vjeronauk, a nema seksualnog odgoja, ni predmeta koji bi klincima objašnjavao kojih sranja da se klone u životu. Bitno je da djeca imaju tehnički odgoj i domaćinstvo, ali kako nataknut kurtom, odjebat dilera i ne napit se tako da se probudiš na ispumpavanju – tog nema. Ali će mu se reć kako je Isus Petru objasnio na Jerihonu kako se stavlja glista na odmetac. To da. Niko neće reć klincima da ćeš si sjebat šuleta ako sjediš satima na šolji, da bi šukija trebalo nakon sranja proprati i ako i primjetiš da se nešto crvenkasto zbiva dolje – to nekom i reći bez stida i otići kod doktora dok je još u početnoj fazi. Zašto nas takvim stvarima ne uče? Je li to stvar kućnog odgoja? Pa bit svakog djeteta ovog društva je protivit se odraslima i naravno da ne zapamtimo najpametnije stvari. Treba tu postojat neko ko će nas koordinirat.

Serem.

Bit ovog posta je to što, kad jednom preživiš operaciju hemeroida i kad osjetiš da ti se prisralo, trčiš ko kitnjasta erektivna vjeverica prema zahodu i odbrojavaš vrlo malo vremena koliko imaš prije istovara. A to se zna dogoditi i kad nisi u miru i tišini svog zahoda nego negdje drugdje. Kao na primjer – na poslu.

A tamo – zapišana daska. Dobro, znao bi mi pobjeć mlaz tu i tamo do petnaeste godine, ali me stari putem ugodnih razgovora odviknuo od te navike. I to tako kasno jer sam bio razmaženo govno. I sad radim u ozbiljnoj firmi, ali dva od tri puta naletim na zlatnim sprejem poprskan zahod s kojeg više nema povratka jer nema vremena za odlazak na drugi. Hrpa papira, brisanje, košuljica, trasssss....

O, drkotino ljudska, retardiranih gena. Djeca ti iz školjke prstićima kljastim jela. Žena ti kiflu jutrom u keficu zasranu umakala. Kaput od bručaka tuđih nosio. Govnom te zvali i djecu tvoju i djecu tvoje djece, debilčino.



Jel ti problem dasku dignut, ne digo ti se nikad više?

Kako ti jedno sranje može upropastit dan…

petak, 27.10.2006.

Biseri s fakulteta

Biseri s njemačkih fakulteta.

1.
Usmeni ispit na medicinskom faksu:
Profa:
"Ako vam je znanje ko sise, ne moramo ni počinjati s ispitom"
(Univerzitet Hamburg, profesor dobio zabranu usmenog ispitivanja)

2.
"Jesu li vama mozak napumpali helijem da uopće mozete uspravno hodati?"
(Ispit iz fizike, Uni Chemnitz)


3.
Žali se profesor:
"Zašto studenti uvijek kasne na predavanja? Pa nije seoba naroda doći do fakulteta?"
U tom trenu ulazi student Azijat...
"Vi ste ispričani, vaš put je bio stvarno dugačak!"
(Privredno pravo, Uni Essen)

4.
Profesor trudnici na usmenom:
"Sad već udvoje dolazite na ispit, a još uvijek nemate pojma..."
(Pravo, Uni Köln)


5.
Student veterine na ispitu. Profesor mu pokaže napola pokriven kavez, vide se samo noge neke ptice.
"Koja je ovo ptica?"
"Ne znam."
"Vaše ime?"
Student podigne nogavice hlača i kaže:
"Pogodite."

6.
Profesor sjedi u menzi i jede. Dolazi student i sjedne za stol bez pitanja.
Ljut zbog takve nepristojnosti, profesor ce otrovno:
"Otkad orlovi i svinje sjede za istim stolom?"
Student se digne, pokupi tacnu i veli:
"OK, letim dalje."


Ovo me podsjetilo na ispit iz zoogeografije s treće godine kad me babac pitao kako se kaže Mrki međed na latinskom, a ja znam da je Ursus ali ne znam kaj još.

I kažem ja Ursus i mmmmkam, a teta nikak da kaže prvo slovo nego me navodi – “Pa dajte kolega, naš evropski, domaći medvjed…”

I majmun se zadere – “Ursus Domestica!”

Bio je to drugi te ujedno i zadnji put da me profesor gađa indeksom…



Izjava dana:

Indira Vlajkić-Mujkić na pitanje kako su joj grudi preko noći narasle s jedinice na trojku:
“Moje grudi su sasvim prirodne, a očvrsnule su i uzdigle se zahvaljujući snažnim rukama mog supruga koji ih često masira”.

Jebate, prema toj teoriji bi mi od drkice pimpač bio dug do cca Siska ili Kutine… Čudno mi je to malo… Kontradiktorno...

srijeda, 25.10.2006.

Reklamacija

Hvala Amber kaj je vratila pozadinu u crno.
Hvala Liftboyu za novi baner i promjenu u narančasto.
Hvala Sonjecki za crtež koji mi je doma uramljen.


Al smo sad seksualni, a!?

Izjava dana:
Trener škotskog niželigaša Partick Thystle na vijest da se njegov igrač (koji je tijekom utakmice zaradio gadan udarac u glavu) ne može sjetiti tko je:

"Recite mu da je Pele i vratite ga natrag na teren"


Opet par reklama…


1.
Scena:
Tip žvali žensku.
Ona kaže vauuuu.
Onda ta ženska ljubi drugog tipa koji kaže vauuu.
Onda taj tip ljubi treću...

I taman kad pomislim da je riječ o kampanji za borbu protiv side - žvake erfreš!


Pouka:

Poljubiš jednu, poljubio si se sa svima?
Žvakanjem protiv tripera?
Poljubite li se s našom žvakom u ustima, imat ćete potrebu otići do druge osobe koja će otići do treće a vi ostat suha kurca/škulje i razmišljat ?



2.
Koji vam je osmijeh gadniji ter kiseliji:

Bakica koja pije Vindi ili djevojče koje reklamira Wellu (ne Željka)?


3.
Jeste li primijetili da u svim hrvatskim reklamama dedu glumi jedan te isti čovjek!!!


4.
Ovo je reklama!!!!!!!

Ako preživim ovaj tjedan na poslu, svi pijemo. Samo da ne zaćorim...


Sad fino jednu pjesmicu za dizanje atmosfere,

s nadom da ću završit posao do sastanka pivopija.


Treba li ić pogledat parfem ili ću se razočarat jer sam čitao knjigu? Jebate, kad sam je pročitao s 18 bila mi je zakon. Kad sam je progutao s 33 bila mi je zakurac. Hilfe…

utorak, 24.10.2006.

Kiša će...

Izjave dana:

Pjevač Karlo Jurčević:
“Jedan duet otpjevat ću s Tinom Vukov, a pjesma govori o očevima: njen je otac najbolji a moj najgori, što je uostalom i istina.” – Arena

Trener Josip Kuže:
"Odlazak u kladionicu nije pedagoški, ali to je jedna bezazlena igra na koju ne treba trošiti riječi" - Index

Saborski zastupnik Glavaš načelniku Policijske uprave osječko-baranjske Faberu:
"Odjebi pederčino!" - Index

Izjava stoljeća:

Gradonačelnik Milan Bandić:
“Više mi vrijedi stisak ruke kumice s placa nego sav novac svijeta.”




Reklame…

Nedavno sam se oduševio reklamom za RBA kad se sinčić uvlači starcima u krevet i onda krevet puca jer kikić ima tri banke. Poruka – vrijeme je da se osamostalite. Zakon. I kako to već obično biva, nastavak je katastrofa. Kikić može osvojiti neke nagrade u vidu love, auta i – put oko svijeta za dvoje, a onda je na slici sam s fotošopom Kopakabane… Bez veze.

A jeste li primjetili neinventivnost u reklamama za automobile?
One krpene čarape za Opel, hrpa nula za Fiat (Budi nula – vozi Fiat) i sjetna djevojčica na zadnjem sjedištu Pežoa!? Koji penis??

Ali uvjerljivo najiritantnija i najdebilnija reklama godine je ona za Keno Hrvatske lutrije.

Silueta nacrtanog tipa baulja po gradu. / Ok
Prelazi nacrtanu cestu. / Ok
Žena se isteže na cesti. / Nije ok
Glas koji kaže – danas igraš. / Was?
Ženski ushićen glas koji zvuči kao časna koja sazna da je unatoč orgijama dobila mengu (ili ko Karmela na spidu – jebate, mene je uvijek strah kad ona onako intenzivno izbuljeno pogleda u kameru) / Nije ok
Danas je dan za pet / Gubim se
Igram šest! / Ne kužim više ništa
Danas je dan za Keno / Zašto?
Oboji dan Keno bojama / Kako?

Mili bože, kakva debilana…



I prije je Lutrija radila reklame za mase/debile (tri milijuna kuna? Tri milijuna kuna! Tri milijuna kuna? Tri milijuna kuna!...), ali ovo je fakat majstorija. Skidam kapu.


Riba papa još ćevapa!

25.
Ćevabdžinica: Vrbik, ugao Vrbika I i neke ulice na Z.
Cijena: 28 valuta + 6 za kajmak
Ćevapi oblik: Pojedinačno, 10 duguljastih – taman za dva griza svaki?Ćevapi okus: Fino, mesno, ali boja ubija – neka varijanta pješčano isprane narančasto-smeđe. Ko zarigani hrastov parket…
Luk količina: Izdaja. Perverzija. Laž! Stane u prstohvat
Luk okus: Solidne konfiguracije i jačine
Lepinja: Saftna, čak presaftna, sirova…
Opći dojam: Išo sam s posla nekaj pojest sa žlicom. Ali u radnu subotu ni gablec-tete ne delaju. Pa nas je nos dovukao do drvene kućice, zgodne konobarice i najsporijeg konobara u Hrvatskoj. Čekali smo dvije porcije 43 minute? Tri salvete sam pojeo čekajuć… Preskupo, kajmak fin ali i opet duplo skuplji nego na Trešnjevci, lepinja razmočena a boja mesa kao himen od hijene. A bio sam tako gladan…
Ocjena: 6 zbog sporosti, iako možda zasluže 6,5… Ma ne zasluže.

26.
Ćevabdžinica: Little Chef, ugao Palić-Pile, Kruge
Cijena: 20 ravno + 5 za kajmakčalan
Ćevapi oblik: Kockice, jebo vas redenik
Ćevapi okus: Mehki, gumeni, fina aroma iako fali čvrstoće i karaktera ukusa
Luk količina: Bijeda. Relikvio relikviorum, kako god se to pisalo…
Luk okus: Simpatično
Lepinja: Jezivo masna i premala
Opći dojam: Preporučeno od strane brata blogera Jet Mange, kojem je mali šef vjerojatno u rodu, jer se ćevapi ničim ne ističu. I dalje dobijem fraze kad vidim ćevape u kockici po četiri (ko da dobijem odvojeno sise, ono okruglo okolo koje ne služi ničemu i bradavice), a ni lepinja ni luk nisu ničim oduševili. I čekao sam u firmi sat i pol dostavu. Jedino je cijena prihvatljiva, iako bi po kvaliteti trebala bit oko cca 11,5 kuna. Mamuim… Preporuka – zaobići.
Ocjena: 5,5


Kad će više Mirko u Kviskoteku…

ponedjeljak, 23.10.2006.

Prvi gay roman u Hrvatskoj

Hrvatski spisatelj D. I. je napisao prvi gay roman u Hrvatskoj “Berlinski ručnik”. Ovo je ulomak koji je izašao u Globusu.

“Milovao sam Ondua po tamnom šupčiću (čija je nijansa istovjetna onoj bradavica, kao da se dekadenttni chocolatier zaigrao i spustio komadić rastopljene čokolade između guzova), podmazujem ga gelom, stavljam kondom i onda svoj bobi-štapić polagano utiskujem, nezasluženo, u to predivno dupe. Prima ga lagano, noge su mu skroz dignute i prebačene unazad, i ja ga guzim ritmično, gledajući istodobno kako njegov veliki kurac leluja u nekom srednje čvrstom stanju, da bi ga on počeo drkati i voditi prema punoj veličini. A kako je raslo uzbuđenje s trljanjem njegove g-točkice unutra, nije se ustezao da svrši, obilato (ne pričam kao u porniću, stvarno je tako bilo, vjerujte mi), špricnuvši skoro do zida, i zaboravljajući na mene koji sam i dalje nabijao. A što ću, izvadio sam ga, zbacio kondom, i barem svršio po njemu, no ne tako lijepo i gusto kao on.”


Svaka čast. Divno je živjeti u društvu u kojem možeš slobodno iznijeti svoje maštarije. I vidi se da je čovjek stvarno majstor pera. Ali ogadi mi brate Bobi štapiće. A ako Miha nakon face koju je složila kad je pročitala ne prestane mlatit čokoladu – bogami neće nikad. Da radim u Francku ili Krašu, mam bi ga tužil!

Zamislite samo reklamu za štapiće Bobi – Intrigantno nasmiješeni Drki u negližeu od nerca grli istoopredijeljenog sunarodnjaka Chage, Kwedija ili Munhoza i tiska vrećicu punu, od soli kvrgavih štapića na njegovom intimnom mjestu…

U svakom bi slučaju bila bolja od ove ljige koja se sad vrti. A baš sam bio oduševljen s onom - "Danas grizem". Jebat ga, malo tržište, primitivni ljudi... Ako uspijem pohvatat o čemu baljezgaju oni na reklami za Keno, recenziram prvom prilikom. To je ipak dno dna.



Otvaram natječaj za slogan reklame za štapiće!

Moj je lobi - štapić Bobi!
I mi smo ljudi - štapić Rudi!
Homo - fo - bobi!

I čokoladu!

Dorina Dorino!
Čokolada - deni mi ga sada!
Sapun(banan)ko!


Baš me zanima ima li gay zajednica smisla za humor (ovo je zajebancija, kužite, ono...).

subota, 21.10.2006.

68.000 novaca u vreći na podu garaže

Zamišljam da sam igrom slučaja našao na podu garaže 68.000 Eura i stavio ih u gepek svog auta te nakon toga smireno otišao na kavicu. Kao da je to nešto što se ne događa svaki dan. Mislim, ono...

Za to vrijeme me policiji prijavila osoba koja je u istoj toj garaži vidjela kako trpam pare u svoje vlasništvo. I dok na terasi cuclam kavicu i razgovaram o prolaznosti života, lijevoj sisi Ćubastog kakadua iz BB-a, atlantskoj cikloni i jutarnjoj kaki te ne bi li možda nazvao policiju i prijavio svoticu zelembaća koju nisam zaradio - zazvoni mi mobitel.

“Dobar dan, vi ste, jeste, mi smo policija, dođite do auta otvorit gepek.”

Mirno silazim u garažu, pozdravljam gospodu ex drugove. Otvaram gepek, oni uzmu lovu, pozdrave me, kažu da pozdravim doma, a ja odem gore popit kavicu do kraja. I onda ta novinarska govna moraju sve iskopat...



Mislite li da obični ljudi u ovoj državi imaju ista prava kao političari?

Mislite li pak da bi prosječan Hrvat vjerojatnije završio ispendrečen na podu iste garaže i onda još dobrih pet godina u zatvoru. U slučaju da se ne preziva poput onih koje je pokojni predsjednik davno zaštitio?

Mislite li da supruga splitskog župana govori istinu ili da je ova priča čisto sranje koje ne bi ni pokojna Ivana Brlić-Mažuranić-Andersen smislila?

Županova žena je:
	Poštena nalaznica sa zadrškom jer je baš tog trena išla pozvat muriju ali se nije mogla sjetit broja (a splitski konobari su poznati po brzini)
	Nepoštena nalaznica koja nije imala ni najmanju namjeru prijavit lovu
	Divna poštena žena koja je mislila da je to skrivena kamera a Ribafish je gnjusno zavidno govno koje pati jer nije sam našo pare
	Primila mito
Free polls from Pollhost.com

petak, 20.10.2006.

Crnogorska pravila - forvarduša

Novi nastavak vodiča kroz zagrebačke ćevape u somunu. Radi barba Riba na povratku hemića...

24.
Ćevabdžinica: No1, Trešnjevački plac
Cijena: 19 pitomih zečeva + 3 za kajmak
Ćevapi oblik: Pojedinačno, 10 malih
Ćevapi okus: Neloš okus, ali brate, manji su od činčiline piše...
Luk količina: 'Nako. Uz štednju u početku skoro pa dosta. Presitno nasjeckano
Luk okus: Mrvu presirov i prežestok
Lepinja kvaliteta: Da je mrvu veća - eto sreće!
Lepinja okus: Malkice izgorila te ohrskavila i jako masna. Zakon
Opći dojam: Prva od tri ćevabdžinice u nizu. Zanimljivo za gledanje dok ih jedna nezainteresirana teta peče a druga pakira. Razmjerno jeftino i fino uz dodatak najboljeg kajmaka u Zagrebu za pišljive tri kune. Još samo da ti se i prije pečenja minimalni ćevapi na očigled ne smanjuju na onoj ploči za pečenje... I jedna teta ima flaster na prstu, što nikad nisam znao cijenit. Fuj.
Ocjena: 7

A sada i forvarduša:

"Vatreni sam borac protiv muškog šovinizma. Zastupnik sam ženskih interesa i pristalica ravnopravnosti spolova. Odnos prema ženama pokazujem prije svega u svojoj kući i prema svojoj ženi. Ne bih želio da pomislite kako se hvališem, pa ću navesti nekoliko primjera iz mog braka. Naravno,ni kod mene nije sve idealno.

Kao i u svakom braku između mene i moje žene ima sitnih nesuglasica. Ipak, uspijevamo da sve regulišemo sporazumno:

- Ako je bolesna, mogu da se okupam i sam.

- Ako završi sve poslove, može da štrika do mile volje.

- Ako sam novine pročitao, odmah sjutradan moze da ih čita i ona, pod
uslovom da ne komentariše to sto procita.

- Ako nisam kod kuće može da uključi radio ili TV čim počne jeftina struja.

- Ako noću primijetim da sam otkriven, pokrijem se sam, a sa njom o
tom propustu razgovaram u pogodno vrijeme.

- Ako na pantalonama naiđem na dupli šav, ne prelazim odmah na fizički
obračun već mirno pokušavam da utvrdim šta je tome razlog. Da li je to
znak da nije normalna, a u obzir dolaze i druge olakšavajuće
okolnosti.

- Silu primenjujem samo ako se iznerviram ili se uvjerim da to radi namjerno.

- Ako se dijete prehladi, sama bira koga da bijem - nju ili njega.

Ako se k'a ljudi dogovorimo, kod mene sve može:

- Može da kupi sve sto ja odlučim.

- Može da joj slučajno pregori sijalica.

- Može da pali ringlu čak i kad kuha kafu.

- Može da se kupa i kad sam ja loše raspoložen.

- Može da se javlja na telefon ako ja nisam kod kuće.

- Može da se šminka, pod uslovom da šminku ne kupuje.

- Može da pozove u goste svoje rodjake, ali da pričaju tiho i da
postoje ozbiljni razlozi za njihov dolazak.

- Može da pegla i pere prozore kad ona hoće, pod uslovom da uvijek
svebude cisto i ispeglano.

Trudim se da na pažnju uzvratim pažnjom. Da je kad zasluži nagradim i
istaknem ono što je za isticanje. Nikad ne zaboravljam da je to moja
žena i da smo u svemu ravnopravni.

- Našem petom djetetu i ona je smijela da predloži ime, koje zamalo
nije usvojeno.

- Za praznik uvek sjedi sa nama za stolom.

- Svaka tri mjeseca može da kupi novu metlu.

- Ukoliko se pronađe usisivač sa prigušivačem, i to ću joj nabaviti.
Ovako smo mirniji ako prašinu skuplja rukama.

- Jednom je rekla nešto sto mi nije bilo sasvim glupo, sto mi se skoro
dopalo, čak mi je bilo i simpatično, sto sam joj kasnije na određeni
način stavio do znanja.

- Da bi imala socijalno, prijavio sam je kao kućnu pomoćnicu.

- Sredio sam joj da popodne može čuvati i tuđu decu.

- Često se događa da potegnem do kuhinje samo zato da bih ručao, ne
inzistiram da mi se ručak uvijek servira u postelji.

- Dva puta sam joj galantno ustupio okrajak.

- Od Nove godine oslobodio sam je obaveze da mi vraća žute metalne pare.

Mnoge obaveze sam preuzeo na svoja pleća:

- Putovanja u inostranstvo, odlazak na godišnji odmor, izlaske u
kafane, bioskope i pozorišta...

Brinem o njenom dostojanstvu. Trudim se da nikad ne povredim njenu ličnost.

- Samo kad sjedim ona stoji, čim legnem, ona može sjesti i nastaviti sa radom

- Nikad je ne istjerujem na ulicu. Samo na terasu.

- Kad je gađam tanjirom i u najvećem bijesu, vodim računa da ne
okrnjim novi servis, za njeno dobro uveo sam plehane tanjire.

- Da bih sačuvao njen ugled, nikad je ne bijem pred djecom i gostima.

- Posto zbilja nema potrebe da noge perem svaki dan, i njene obaveze
su smanjene na dva puta nedeljno.

Naravno, ovo nije sve. Nikada nisam zadovoljan postignutim. Nikada
neće biti dovoljno ravnopravnosti!"

četvrtak, 19.10.2006.

Jaja od Švabota

Izjave dana:


Ana BB:
“Nemam svoj tip muškarca, ali Tomislav to nije” - Metro

Doris Vučko:“Ne jedem meso ali nisam vegetarijanka. Ponekad pojedem neki obrok s mesom ali to je jako rijetko…” – Arena

Dario Šimić:“Znanjem, karakterom, hrabrošću i mudrošću, Ćorluka je na putu da postane igrač svjetske klase” – Metro

Darko Družijanić:
"Ubojica iz Đurđevca vratio je dio duga u sportsku kladionicu pa ga je vlasnik prijavio..." -
TV dnevnik

Nego, kako se to može igrati na dug u ovoj državi?


Jaja od Švabota

Ne znam jel pratite ovaj dolazak novih trgovačkih lanaca-probijanaca u Hrvacku. Došao tako Interšpar u Zagreb i zaštopao sve (jedinu) ceste za izlaz prema zapadu. I za početak i prikupljanje nevjernih građanininina stavili super cijene jaja – 20 komada za deset kuna.



I došlo milijun ljudi u prva tri dana. Na jaja.

Do tog je trenutka u mom skromnom mozgu bila neka logika da je jedno jaje – jedna kuna, mrvu više ili niže s obzirom na klasu (nikad nisam skonto to A, AA, S, SU i sl. u jaja, iako mi je DMJ objasnio bar triput).



I nekako sam mislio da to tak mora bit i bok. Ali kad se Švabo isprsio, odjednom se preko noći budi i gazda Todorčić i radi grandioznu reklamu za svoj Konzum s obradom “Daj mi snage pseta, ljubavi” u izvođenju trash kontese Praznik Inke kao podlogom.

I stavi gazda preko noći cijenu za deset jaja od 4 i pol kune te spusti mlijeko s 4 na 2. Ko i Imteršpar. Niste to mogli stavit dok nije došo Švabo? Jelda? Znači, samim tim ispada da je u zadnjih nekoliko godina svakom glupom Hrvatu-potrošaču koji je kupio deset jaja ukradeno pet. Kupujmo Hrvatsko. Hrvatsko govno.

Podsjeća na mobilne mreže i naglo spuštanje cijena za pol kune po minuti kad je u igru ušao Tele2. Gazi govno potrošačko i bacaj mu mrvice. Odvratno…

Za mjesec dana dolazi nam još južniji Švabo u vidu austrijskog Lidla koji je poznat po tome da prodaje bofl, snizi cijene ispod najnižih od konkurencije i zaposlenicama s menstruacijom vezuje crvene marame oko ruke da imaju pravo otić na zahod jedan put više od ostalih. Jebo mene mali ćuko ako Austrijanac sad neće stavit jaja za dvije i pol kune (veličine oka od raroga), a mlijeko moldavskih pašnjaka za jednu.

Ali još nema reklamu. Ona za City Center One koja poziva klince da markiraju iz škole, a odrasle da ne rade, budu ružni i troše mi baš i nije sjela. Pa kako bi mogla izgledat ta za Lidl? Npr. Ako žele pridobiti masu, nekak ovak:

Reklama će bit jeftinija od Maje Blagdan, dakle Elio Pisak ili Žvak u okosalcburškim nošnjama područeni veselo pjevaju obradu Falkovog Rok mi Amadeus:

Prašina se jako digla
Oko našeg Lidla.

Nema kruha, nema para
U Konzuma, Interšpara.

Zato kupuj skoro džabe
Od tirolskog lepog Švabe.

Uto u kadar uleti Duško Lokin i zajodla vispreno držeći tupe:

Jodldi, jodldi, jodldi,
Lidl smo svi mi!

Scena implicitnog seksa, vatromet, zbor mladih bečkih pseudomljekarica, step-dens ljubičastih krava nerotkinja koje miluju dresirani oposumi kastrati i mazanje rabljenim zahericama po intimnim dijelovima tijela svih članova ekipe.

Slogan – Ćuna mi se digla, odo ja u Lidla!
Akcija! Jedno jaje - jedna lipa i noć s hostesom,



tamponi kao novi od čiste runske vune već od 39 lipa i jogurt s aromom vulve i maslačka s 430 posto manje mliječne masti plus bonus kupon za besplatan pregled brisa uretre!

Sa stropa u tortu pada Yamesie i viče - Ja to vidlu, samo Lidlu!

Fanfare.

Kraj.



Kupio sam na kraju ta Švabotova jaja. Minijaturna ko dabrova u ledenom bistrom brzaku. Bezveze… Di da kupujem i kaj? Hrvatska, Njemačka, Austrijska??? A sve uvoz iz Afrike...

Nabijem ih sve ponad istih. Daj mi snage…



*Spar je inače nizozemski, a Lidl njemački. Al ste shvatili poantu...

srijeda, 18.10.2006.

Ko jebe Buldožer

Početkom osamdesetih, baš negdje kad je svijetuboci.blog.hr sa svojim, danas nažalost pokojnim tatom išao u kino, glavne su face u Zagrebu bili košarkaši Cibone. Igrom slučaja, kina tada nisu bila prilagođena gledateljima kao danas, pa je nastao problem kad su u ravnu kino-dvoranu drito na dva sjedala ispred njih sjeli Knego i Nakić.

Svijetuboci je tužno pogledao u Dvoglav ispred sebe od kojeg nije vidio ni "p" od platna te se okrenuo ocu koji je iznio beskoristan prijedlog – Oš da se zamijenimo za mjesta?

Tih sam godina i ja gubio dane u raznim kino dvoranama (Kosmaj, Kozara, Lika i Kustošija su došli u srednjoj školi za vrijeme blok sata hrvatskog) i uživao u svakakvim filmovima. Jedan koji me se posebno dojmio bio je Blues Brothers. Osim što sam ga isto tako gledao s ocem (koji je na moje pitanje sa samog otvaranja filma – Tata, kaj je to «prezervativ – upotrebljeni»? samo brzo pružio kokice), bio sam i potpuno oduševljen glazbom.

Tako je ubrzo na gramofonu osvanuo soundtrack iz filma BB (ne taj BB) i dani kad sam kratko bio zaljubljen u bluz. Vremenom sam shvatio da to baš i nije pravi bluz i da mi od bluzova paše samo Smak te se prebacio na jači rok. U toj međufazi sam mrvicu bio zapeo na bradate Slovence koji pjevaju na hrvatskom po imenu Buldožer, ali se nikad nisam pelcao do kraja.

I kako to već obično biva, pokupe me svijetuboci.blog.hr i dmj.blog.hr i kažu da se koncert Buldožera jednostavno ne smije propustit. I ode Riba u nedjelju do Boogalooa na koncert povodom izdavanja osmerostrukog cd-boxa, popije pivicu-tri, a kad tamo...

Sedam glazbenika usviranih do ibera sa sjajnim ozvučenjem i izvrsnim lajtšouom (zelene lampe na "Slovenija, zemlja mog sna"; erektivno dizanje lampi na "Nedjeljom se muškarci penju na žene") peru sve što su smislili u 30 godina karijere s 15 godina pauze. Duhoviti i britki tekstovi nikad aktualniji, umjereni, zabavni i nevjerojatno komunikativni. Sve do zadnje pjesme, miksa Springstina i Dajr Strejtsa, čiji refren ide ovak nekak;


Ko jebe Buldožer,

Ko jebe Buldožer,

Ko jebe Buldožer,

Ko jebe Buldožer,

Ko jebe Buldožer,

Želim slušat ritam i bluz...


I odu čiče sa stejdža, a škvadra, redom ekipa oko 4 banke plus minus pet godina u deliriju počne urlat iz petnih žila refren i zove ih na bis. Dva bisa i naše urlanje Ko jebe Buldožer čim se skinu, sve do zadnjeg bisa na kojem su nas počastili s – naravno – Ko jebe Buldožer.

Nisam objektivan dat stručnu kritiku jer nisam fan niti preslušao sve albume. Ali tekstovi poput

Dugo nisam skakao i pljeskao za vrijeme bisa. Kako je rekao DMJ, nikad si niti jedan bend nije naručio kako će ga zvati na bis. Dugo me nije tako ponijelo. Mjuza me je zela. Zakon. Konačno nešto dobro iz Slovenije nakon Roka Petroviča, Francija Peteka, Šumi bombona od jabuke koji peckaju za jezik kroz one rupe, Laškog, Lačnog Franza, Planice, one dvije sisate iz Atomic Harmonic i tak...

Ukratko, sjajan koncert. Ko jebe...



Uz Kume Džimi, bog ti pomogao, evo i drugog favorita:

Buldožer - Zene i muskarci

Zene su tople, zene su meke
Zene su blijede, zene su snene
Zene su ukras prirode
Zene su zenstvene, zene su zenstvene

Zene su stvarnost, zene su bajke
Zene su zene, zene su majke
Zene su ukras prirode
Zene su zenstvene, zene su zenstvene

Muskarci su pravi muskarci!
Muskarci su pravi muskarci!

One ih mole, one ih mole
da ih vole, da ih vole.
jer zene vole, vole zene-
- samo kad su zaljubljene

Zene zive u pjesmi, zene zive u braku
Zene uz goblene, ah zene, zene-sirene
Zene su inspiracija
Zene su zenstvene, zene su zenstvene

Muskarci su pravi muskarci
(ah ti muskarci)

Al' umjesto da ih miluju,
da miluju milinu,
da ih grle, da ih svuku-
oni ih tuku i zakljucevaju u kuhinju


One ih mole, one ih mole
da ih vole, da ih vole
jer zene vole, vole zene-
- samo kad su zaljubljene

utorak, 17.10.2006.

Kratka...

ON (izgubljeno, zamuckujući): «Pa, pa do sad ti nije smetalo...»
ONA: «Da, ali je mali. Slušaš ti mene? Pogledaj istini u oči. To je sranje i čista prijevara. Stanu mi tri takva na dlan»
ON: «Ali, ono, tehnika...»
ONA: «Ma kakva jebena tehnika? To malo neukusno plastično sranje jednostavno ne može utažit moj apetit!»
ON: «Ni ja ne volim te gume i plastike, ali znaš kako je danas, ono, boleštine...»
ONA: «Šta kako je danas? Nekad smo jeli prave velike hamburgere u Hambiju i Ham-Hamu a ne taj američki mini-kurac. Jebena plastika u obliku odvratnog pecivg sa slatkim krastavcem i komadom lažnog mesa veličine mravljeg govna. Mrzim kad je nešto prokleto malo i nikakvo, a toliko se predimenzionira. Nemoj me više nikad vodit na taj jebeni McDonalds!»
ON (s ogromnim olakšanjem): “Uf…”*

Jebem ih minimalne u šupak da ih jebem. Jel neko probao ovaj novi kaj se loše reklamira (povod)? Je li veći od testisa patuljastog pinča, ili ista stvar as usual...




*nastavak dijaloga nekoliko trenutaka kasnije:

ON (mazno): «Oš mi sad popušit?»
ONA (dureći): «Ne. Skroz sam se nanervirala!»

Inače, naslov ove kratke priče je: «Zašto se ljudi debljaju od Fast fooda».

ponedjeljak, 16.10.2006.

Erotsko-agresivna*

«Ušao sam u autobus. Primjetio sam zanosnu djevojku. Stala je odmah pokraj mene i pogledala me velikim srnećim očima. Imala je divnu kosu i prekrasne zube, ali ono što me osvojilo je bio njezin miris. Tako mekan, topao, prirodan, a opet tajanstven i požudan. Stajao sam kao kip i molio svevišnjeg da ta divna vožnja nikad ne završi.

Nažalost, ona je izašla tri stanice prije moje a ja zaronio u svoje brige na poslu sve do kasnih večernjih sati. Vraćao sam se istim putem i istom linijom skroz zamišljen, kad se dogodilo čudo. Djevojka koja mi je tog jutra pomutila um ušla je u autobus i prišla mi na nekoliko centimetara. I dalje je blistala ljepotom i gledala me ravno u oči. Bio sam sluđen i pun adrenalina kao plodna jesetra kavijarom, ali onda se dogodilo to...

Nije mirisala. Bila je to sad jedna sasvim obična žena s potmulim mirisom znoja i ispranog veša. U tom trenu mi je došlo do mozga – isuse, pa ona ne koristi Lenor Ultra omekšivač za šareno rublje! Lupio sam drolju nogom, pljunuo je i ostavio nekim klincima da je iscipelare.

Bijesan sam sišao na prvoj stanici i iz torbe izvukao bocu Lenora te par puta duboko udahnuo. Sva sreća da ga uvijek nosim sa sobom kako bih lakše raskrinkao prevarante. Misija se nastavlja...»


*Ulomak iz dnevnika junaka reklame za Lenor, nekoliko godina nakon snimanja.

Uvijek me nanerviraju vake reklame. Pa moram uzet anti-stres lopticu...


Razlika između Ruskih i američkih spojlera!




Direktno s crnogorske granice - nema ih niko!

nedjelja, 15.10.2006.

Reklama dana

Ljuta Vegeta

Sadržaj: Leona Paromlinski i nepoznati tip koji ima frizuru kao da je rezervni golman Kamen Ingrada čiste frižider. Čiste ga tako da joj on trpa u usta sve što je slatko i slasno, s očitom namjerom da je poševi kao Miki Kim u devet i pol tjedana. Obrat nastaje kad frajer proba tripice, njoj skine povez s očiju a ona ostaje razočarana jer joj on ne da to jest. Telop, ljuta vegeta, kupite, kupite, kupite... Nakon telopa ona sretna i nasmiješena s njim jede varivo.

Pitanja koja se nameću nakon reklame:

1. Kakav je to med koji se ne stvrdne u fridžu i ko normalan i zbog čega drži med u istom?
2. Zašto je tovi ako je ne želi pofukat?
3. Ko mu miješa špek-fileke dok ju hrani?
4. Zašto joj ne da jest?
5. Zašto je ne želi pofukat?
6. Zašto ona, pobogu želi jest jebeno masno i teško varivo nakon jagoda, šlaga i antifriz-meda?
7. Zašto joj daje?

Nabijem vas na reklamu...

Kako nastaju prve jutarnje svađe:

petak, 13.10.2006.

Reklame za debile

1. Cappišaj

Gelirani Digić dolazi uspaljenoj seljančici na polju i albanskim naglaskom kaže da ih ima par braće te da oće kupit njeno stablo naranče. Pica se snuždi i mi tu trebamo zaključit kako je Cappy super sok.

Pouka: Kad nemaš sreće da te pravo izjebu trojica braće nasred polja kukuruza, a baš si to htjela – dobar je i đus.

2. Sminckers

Dva mršava pederčića nakon što su odigrali nogomet s bagerima, šmrću se šmrkovima na krovu neke zgrade. U pauzi špricanja papaju Snickers. Da se mogu i dalje špricat.

Pouka: Kad ste s pederom i više šmrkova na vrhu zgrade, (š)mrknite si jednu čokoladicu bogatu kalorijama.

3. To fifi

Reklama je sama po sebi bezlična i nikakva, ali ono što posebno iritira je ono otpjevano u dvije sekunde na samom kraju – “Puno zabave krije tofifi!”. Prekrištavo, ružno, zlo. Ko da pjeva ona novinarka iz Colgatea za vrijeme menge dok joj neko čupa nokte hrđavim kombinirkama…

Evo par dobrih oglasa, kad već kopam po netu u potrazi za istima…



Za ribički magazin


Za tablete protiv alergije


PS: Čitam da su u BB kući cijelo popodne pokušavali izbrojat koliko na Zemlji ima kontinenata. I da su ih uspjeli nabrojat pet. Pet. 12 ljudi od 25 godina i da ne mogu nabrojat više od pet kontinenata u pet sati!? Eh da je tamo Egle bila...

PS2: Kviskoteka mi je bila lošija od prve. Oni tasteri su tako zvučni i dekoncentrirajući da su morali izrezat što im je sve ispsovala ona jadna bakica iznimne inteligencije ali i sporijih reflekasa od ostale dvojice.

Ćevapi redni broj 23:
Ćevabdžinica: Beli, Rudeš, na uglu Anine i Rudeške.
Cijena: 22 kunislava
Ćevapi oblik: Pojedinačni.
Ćevapi okus: Solidno ali mrvu presuho. Podsjećaju na one kupovne od Carnexa sredinom osamdesetih.
Luk količina: Fali za zadnja dva griza.
Luk okus: Fin. Ne preljut i dovoljno sitno nasjeckan da ga ne moram jest ko jabuku.
Lepinja kvaliteta: Prhka ali nedopečena
Lepinja okus: Dobar, ali nije bilo dovoljno masti.
Opći dojam: Najveća je fora da na meniju tog kioska/ćevabdžinice piše da je normativ 9 ćevapa, s čime se u karijeri još nisam susreo. I bilo ih je devet. Simpatična bakica koristi drugu polovicu roštilja da na njoj peče kestene, a kompletna ocjena je da Beli ne nudi ništa posebno, ali ni da nema prevelike zamjerke.
Ocjena: 6

četvrtak, 12.10.2006.

After tekme

Al smo ih razguzili. Baš smo ih razguzili.

I to ih rasture crnac i krtica. Engleze. Gordi Albion je grdo najebo…

To je prouzročilo i neviđeno slavlje na našim ulicama i studentskim domovima...


Dobre stare začetnike kolonijalizma i rasizma tako razbit… Ko beba zvečku. Isuse, kako slatko…

A drugi gol… To od dana Ladare nisam vidio.

"Pletikosa je napravio ogromne rupe na terenu kada je izvodio slobodne udarce u prvom poluvremenu." - prosrao se Robinson nakon tekme.
A buraz, ko ti kriv kaj ne znaš štopat loptu. To ti se kod nas uči na prvom treningu! Buahahahahhahaahhh... Skvi, skviiii....

Hvala ti krtek!


Jučer me Stokuća podsjetio kako su Nigerijski navijači na svjetskom prvenstvu za mlade devedeset i neke čim bi neki bijelac primio loptu – počeli skandirat u, u, u…

A Japanski me redari nisu u Niigati nakon Meksika pustili u disko s obrazloženjem – No white people…

Dabogda vam kćeri doma dolazile s onim što ne podnosite. Kreteni…

Zato ostaje sladak okus u ustima od pobjede. I genijalna snimka kad lopta ulazi u gol, a u pozadini reklama za Borata!

Proslavili smo s par pivica, a iznaneđenje mjeseca je Apatinsko Jubilarno.

Ajde da konačno i iz Srbije dođe fina pivica. Ako vas put nanese, ne propustite. Voćna, zavlači malo na jabuku, meka, saftna zagasito zlatne boje (aha - nova boja!) s nježnom gorčinom na kraju. Zakon.

srijeda, 11.10.2006.

Hrvatska : Engleska

Bio sam s repkom na cca 35 gostovanja. Ne, to uopće nije mala brojka. Izračunajte si. Više od same tekme uživam u novim gradovima, državama, običajima, klopi i pivi, ali i dobrom nogometu i naravno - pobjedi. Uglavnom, sjajan hobi jer sam se uspio izvuć i od zatvora i batina što i ne bi trebalo čudit s obzirom da sam onako, mirniji tip kad sam trijezan, a prilično naporan kad se napijem jer puno pričam. A i nemrem svršit, ali to nema veze s temom – dakle, ne pada mi na pamet radit nerede.

Ni prosječan hrvatski navijač ne voli raditi nerede. Šačica njih voli. Poput bacanja baklji na teren protiv Andore. Po stoti put ponavljam, gospođo državo – učini nešto. Engleska vlada tipove koji rade sranja na stadionu stavlja na 5 godina u zatvor. Pa je na stadionima mir. Zato se navijači zaraćenih strana nađu van stadiona i izmlate na neutralnom terenu i svi sretni. Ljudi koji su došli uživat na stadion i oni drugi. Ako se voliš mlatit, mlati se na livadi. I tamo pali bengalke i dokazuj kako voliš svoju ekipu na svoj način s istim takvim ljudima koji navijaju za drugu ekipu. Gađajte se kamenjem, vrijeđajte crnce i pjevajte pjesme koje zovu na klanje. Meni je toga dost.

Sve to govorim jer sam jutros iz tramvaja vidio scenu koja mi se zarezala jako duboko. Naime, na putu do posla u Branimirovoj svakih deset metara stoji jedan ili više policajaca, a između njih se provlače obični ljudi (dok se ja nervozno okrećem u potrazi za kontrolorima), a među ostalima – tata u dresu Owena i sin u dresu Croucha. Tata proćelav, škembuljast, moja kategorija, a sin švrćo od 5 godina i možda dvaest kila. Visok mu tek do struka. I gledaju kip Kralja Tomislava, drže mapu grada i nešto si objašnjavaju.

Jebotećuko… A mislio sam da je piva u parku u Rigi ili spavanje na plaži kraj Ibarakija nebo. Kako se čovjek mijenja…

Nisam se tako naježio od onog dana kad sam s Bilićem šetao po Seoulu i čekao trajekt za Kinu, a pored nas prošli tata Irac (60 godina, albino, poluslijep) i sin Irac (25 godina, slijep, sa štapom) u dresovima. Ja pitam, dobro, zašto vodite sina na tekmu ako je slijep? A tip kaže - "Pa da osjeti atmosferu stadiona. To je najljepši osjećaj u životu." I odu na pivu...

Rok, odvoji se više od te sise, Južnoafrička republika je našaaa!!!



P.S. Kako sam čovjek od istoka a ne sjevera, danas vam ne dam 250 kuna. Drkali si kukom do smrti dabogda…

P.S.2 Skupljam članke za Juniora da mu dokažem kako je drogiranje za debile. Ovaj je idealan:


“LIJEČNICI zemunskog kliničko-bolničkog centra pronašli su tijekom operacije gotovo kilogram kokaina spremljenog u 72 kapsule u tankom i debelom crijevu Peruanca Thompsona Ariasa Vincenta Fidela, izvijestila je RTS.”

utorak, 10.10.2006.

Rok Fish Junior - 365 dana i noći...

Prođe i taj dan. Proslava Rokovog prvog rođe. Bilo je prekrasno, ali brate naporno.

Stan, prije tuluma.


Osobno sam protivnik slavljenja prvog dječjeg rođendana jer mislim da je to besmisleno (kad će imat 8 godina - mama će mu pokazat te slike, a on se ničeg neće sjećat), ali eto - viša sila. Fala susjedama na torti i razumijevanju, mamama na posjeti i strpljenju, tatama što su došli po njih i Roku što je bio zvijezda.

Miha je tako pozvala desetak majaka na bebinjak-babinjak i zamolila me da budem domaćica. Došli su i prvi uzvanici (prodaje se Renault Clio u desnom kutu, 6000 eura, ko nov!).


Uz sitne pripreme zvane šoping, klining, šiping, organajzing, balunnapuhing, trganje karniše, gipsanje zida, bacanje torte u smeće i par sitnih svađa, na rođi se okupilo oko desetak ponosnih vlasnica prekrasnih, u svim smjerovima raštrkanih puzala/vrludala u dobi od 10-20 mjeseci.

Ja sam mudro pobjegao u kuhinju i pekao palačinke te ih s vremena na vrijeme donio u grotlo razbacanih dječjih tijela pomiješanih s igračkama koja oru po zaštićenim štekerima, trgaju balone, bacaju sve na pod i općenito vole uzimat u ruke 3O - sve što je oštro, odvratno ili otrovno i to sve pri buci od cca 117 decibela.


Najveću su pažnju privukle: mama koja je naučila curicu piškit u zahod s 8 mjeseci, jedna koja se uzbudila kad joj se učinilo da je njena beba možda stavila u usta grickalicu koja je možda pala na pod (uz sumnjivo međusobno pogledavanje ostalih devet), te torta na niskom stolu koju su u roku 20 sekundi djeca raščerečila po svim zidovima i podovima sobe.

Unatoč genu kameno otočkom, rasplako sam se ko onaj jadni maljavi frizerko iz BB-a (samo da mi ne dehidrira, mamumu, 500 ćuna je u igri...).
Bem ti emocije...

Još da mi je saznat ko mi je hitio palačinku iza videa...


Ispucalo se 237 fotki (ne serem) s našeg glavnog fotića (rezervni još nije pregledan kao ni kamera) a osim tikova od škljocanja aparata, mislim da će ta djeca u cca šestoj godini zbog konstantnih bliceva imat gadan konjuktivitis. Ali ipak, zbog ove se isplatilo...


Bilo je divno gledat jednu malu plavu curicu koja je opizdila na glavu, tiho zastenjala i onda se punih 20 sekundi napinjala (ko mega-gajde) udišući da zaplače, a taj je urlik onda bio definitivno fantastičan. Kakav Wagner, kakvi bakraći... A tek iščekivanje... Kaže mi Igor da u tom trenutku beba-zaurlaću-napinjanja treba samo reć čarobnu riječ od devet slova (šjor Lazo, imam riječ od devet slova) – "teletabis" i dijete zaboravi zašto je htjelo zaplakat i automatski ode do televizije.

I dok su u pozadini tulili Trešnjevački Popišani i Žaklina (znao sam da će mi se vratit što ga pljujem, znao saaam...), osjećao sam se kao da golim rukama porađam ranjenu medvjedicu, i pokušavao ne napravit grešku sa zadnjeg tuluma u svom stanu – nervirat se za vrijeme tuluma. Što mi je uspjelo pri samom kraju istog, kad su tri posljednje majke jedinog tatu koji se zadržao sa ženskadijom (a da budem iskren, nisam ni skužio kad je stigao), na odlasku prokomentirale sa: "Divan čovjek te otac. Kao da ima urođeni gen za djecu."

Umorni čovjek koji ima gen za skidanje švarcvaldice sa zida lagano je krenuo prati suđe. Nakon tuluma ostalo je ovo.

Mortus. Pavati.

Drugi dan sam vozio prapunicu u Petrinju na family meeting. I nazad. Kriste, zašto mene... No, svejedno, Junior je od subote skoro pa punoljetan! Još malo pa pivica!!!

Rok, legendo, nema te niko!!!

nedjelja, 08.10.2006.

Cro a Portir

Zvalo me na Cro a Portir. Odbih s gnušanjem. Ne pada mi na pamet gledat kako pederčići trpaju anoreksićice koje se očajnički pokušavaju udati za nekog geliranog fudbalera

u prvim redovima. I tu mi nešto nije jasno. Zašto se na tim retardiranim revijama ne puštaju narodnjaci?

Em je sve to polusvijet koji jedva čeka da se ugase reflektori pa da odu na cajke - em bi fudbaleri odmah mogli na licu mjesta vidjeti kako komadi uvijaju bok. A već jesu na povišenom kako će kasnije i završit na stolu…


Apropos fudbalera i modnih kreatura, ovo je bilo neki dan na Indexu…

"Nives Celzijus vs. Anej Sem - Tko tu koga (tuži)?
četvrtak, 5.10.2006 20:30

MEDIJSKO prepucavanje Nives Drpić i njenog oca, kontroverznog slovenskog književnika i modnog kritičara Aneja Sema

posljednjih je tjedana doživjelo kulminaciju, pa u zraku stoje i prijetnje tužbama.
U listu "24 sata" Anej Sem je oštro progovorio o moralu svoje kćeri, u nekoliko navrata nazvao ju je "glupom kokoši koja svoju karijeru gradi pokazujući sise i pičku" , a Nives mu je vraćala tvrdnjama da ju je s deset godina otac predstavljao kao ljubavnicu. Anej Sem objasnio je da se radilo o šali, no sukob se nastavio do, činilo se, unedogled.
U posljednjem broju "24 sata" objavljeno je da Anej Sem tuži kćer zbog njenih izjava o njegovim postupcima. Prijeti objavljivanjem osobnih pisama i drugih intimnih detalja.
U telefonskom razgovoru s Nives Drpić, bivša Playboyeva zečica rekla nam je da to nije istina.
"Moj otac ne tuži mene, nego list 24 sata zbog toga što su lažno interpretirali ono što je rekao, pogotovo o mojoj majci." - rekla je Nives.
Na pitanje u kakvim je odnosima s ocem i je li istinita njena dob na slici koju je Anej Sem dao "24 sata" i za koju tvrdi da na njoj ima 10 godina,

Nives je odgovorila : "Svatko normalan vidi da to ne može biti dijete od deset godina. S ocem nikad nisam bila u dobrim odnosima".
Izvršni urednik "24 sata", Zoran Turković, rekao je da je Anej Sem listu poslao slikovit e-mail u kojem izričito tvrdi da će tužiti Nives."

E Dino, jesi se usrećio…

subota, 07.10.2006.

Hepi brdej tu ju...

Rok Fish Junior Prvi danas slavi 365 dana.

Sine, jes da si mi promijenio život za 730 stupnjeva (dvostruki aksl rouz), ali stvarno si faca!
Sretno ti bilo!

Naš prvi čokolino!!!

petak, 06.10.2006.

Exksluziva!

Zvalo me da dam izjavu za Exkluziv/Exploziv ili kaj god već kaj vode one dvije s lepim facama kaj ne jedu. Tema je bila pivski trbuh. Evo kaj sam rekao:

Koliko ti je kao muškarcu važan fizički izgled, dakle, kako izgledaš?
Za razliku od žena kojima je za život potrebna hrana i piće, muškarcima treba hrana, piće i seks. Kako bi dobio seksa, on je u stanju raditi i najveće gluposti, pa time i tesati svoje tijelo u vidu bicepsa, tricepsa i ostalih cepsa te prokletih trbušnjaka uz neizbježno trčanje. Kad jednog dana muškarac konačno shvati da je ženama izgled tek na osmom mjestu iza njegovih financija, imovine, slave, genetske slike itd., onda se opusti i pokušava bariti na šarm. I shvati koji je kreten bio. Prosječni mužjak to skonta oko 25-e godine života. Ja oko 35-e. Danas me živo zabole kako izgledam i ubio bi za dobar roštilj i hladnu pivicu. Koje satirem bez ikakvog beda i s osmijehom na licu. Važnije mi je da se dobro nasmijem u društvu nego da me netko promatra kao seksualni simbol. A i bolje je imat pet kila viška nego manjka. Da ne bi još izgledal bolesno… Ma daj… Uostalom, kako kažu stari Grci – Bolje škemba od pijače nego grba od štihače!

Je li pivski trbuh nešto čime se muškarac treba ponositi ili sramiti?

Ponositi, naravno. Pa tu je uloženo (bar u mom slučaju) dvadeset godina truda i mukotrpnog održavanja! Ako si ti u OK formi i možeš obavljati životne funkcije (uspavljivanje djeteta, nošenje stvari iz dućana) bez da padneš od umora nakon par minuta – onda možeš imat i škembu. Uostalom, zašto su muškarci izmislili crne široke majice…

O čemu se razgovara i što se radi na sastancima Društva prijatelja piva?

Pijemo pivu i planiramo sljedeća putovanja. Nakon Iga (Slovenija), Zagrebačke i Karlovačke pivovare te Londona (a upravo nam je propao Plzen, grrr), dogovaramo Dublin, Bihać i još poneku destinaciju gdje ćemo svi skupa degustirat neku deliciju. Nakon planiranja degustiramo pive koje donesu članovi s raznih strana svijeta. Evo sad u četvrtak je došao Dejo, Karlovčanin na privremenom radu u Japanu i donio dvije litre kvalitetnog lagera zvučnog imena Yebisu. Ne, ne izgovara se tako… I kuma mi dofurala dvije Grčke i Ciparsku s bračnog i tak… Nakon par pivica se tipično muški hvalimo s kolekcijama čaša, podmetača, etiketa i čepova, recenziramo pivice, vrijeđamo žene i posvadimo se oko neke tekme te miroljubivo raziđemo.

Iz kojih pobuda je ono nastalo?

Ja sam unutra sasvim slučajno zahvaljujući Stokući - legendi koja doma kuha svoje pivo, a tamo sam upoznao stvarno šaroliku i zanimljivu raju. U čijem sam društvu naučio da se i u mojim godinama može još jako puno naučiti o pivi. Pokrenuo ga je Neven Pufnik iz gušta, nakon što je pokrenuo i prvu internet stranicu na kojoj se može naručiti preko 100 piva u svako doba dana i noći. Mislim da je cilj bio – dobro se zabaviti. To nam ide…

Poželite li ponekad imati pločice na trbuhu poput recimo, Sylvestera Stallonea?

Stallone ima 65 godina i pločice mu služe eventualno da nasjecka češnjak ili razvalja tijesto za pizzu. Pločice su rezultat iznimnog napora, izgladnjivanja i izpijivanja i znam da je cijena prevelika, pa ni najmanje ne maštam o tome. Uostalom, otkako sam dobio sina, više nemam razloga truditi se biti u formi.

Biste li ženi zamjerili koju kilu viška?

Nikad. Kao što isto očekujem od nje. Mrzim miris spaljene gume, koščate kukove i vidljiva rebra. Imam dovoljno vješalica u stanu. A tek one lopatice koje izgledaju kao polovna tortilja… Uostalom, zamisli večeru s manekenkom. Ti pičiš po guščjoj pašteti, janjetu i lignjama punjenim ćevapima i to zalijevaš s mrzlim Rochefort Trapistom ili Westvleterenom, a ona hrska light salatu iz inkubatora bez začina. No way. Zato takve jadne i idu u paketu s fudbalerima…

Koje je vaše mišljenje o stjecanju mišića višesatnim vježbanjem u teretani?

Umjesto da u društvu steroidima nagomilanih bova dižem komad metala težak deset i više kila 894 puta u smjeru sjever – jug, rađe sjednem s dečkima, pričam viceve i ločem hladni Velebit. Svako ima apsolutno pravo raditi što hoće, i divim se ljudima koji mogu izdržat takav dril, ali sebe definitivno - ne vidim u teretani. Nisam od onih tipova koji dignu jedan uteg i onda se idu gledat u ogledalo i slat si pusice kao ona debela iz Big Brothera. Jednom kad kreneš u teretanu, moraš ići do smrti, jer će ti nakon tjedan dana bez treniranja sve opast u škembu i izgledat ćeš triput gore od utreniranih pivopija. Bolje biti lagani pivski ovisnik nego teretanski. Ako nađeš neku razumnu mjeru (četvrtkom 4 pive, vikendom 5) uz poneko fizičko rasterećenje (šetnja, bazen, curling) – nema razloga za strah. Uostalom, kako je jednom davno rekao pjesnik – žene neće nikad bit ravnopravne muškarcima sve dok ne prošeću gradom proćelave i s pivskim trbuhom i još uvijek misle da su neodoljive.

Jeste li sami imali ikad želju za nečim sličnim?

Naravno da jesam. Kao mladac. Trenirao sam odbojku, bio dvaput prvak Hrvatske u plivačkim maratonima i imao čisto solidno tijelo. Ali kad me takvog cura ‘ladno ostavila zbog tipa od 50 godina s mercedesom i jahtom, vidio sam da je sve u životu relativno. I da treba uživati punim plućima. Ili punim jetrima. Nitko neće živit tvoj život umjesto tebe, zar ne? Ajd živili!

Bolje piva u ruci nego pločice na grani!

I kad pomislim da sam napisao nešto pametno, dođe mail od frenda:

"Ja da na RTLu (ej RTLu!!!) reklamiram svoj pivski trbuh? Ma marš u tri pičke materine. Nekakva kvočka će se tamo glupo smiljujit, snimati nam trbušine, a onda to loše i isforsirano umontirat u neki prilogić od tri minute, a mi ćemo ispast simpatico mladići s pivskim trbušinama, neopterećeni izgledom.

A poanta priče (već vidim) će biti u tome strast prema uživanju jača od tog malo nusprodukta, koji može čak i
biti simpatičan možda čak i nekim ženama. I sve to skupa
prikazat u eksluzivu??? A iza nas prilog o dječaku bez nosa s psorijazom.

Izgledat će ko živa istina ili kako se već zove
Martinovićeva emisija o dežurnim redikulima. Pa će mi doć na posao neka teta glupavo se smiljujit... joj sused vidla sam vas na tv, baš ste bili simpa hi hi hi. I vidli smo vam trbuščić...

A naravno da će kod kolegica s posla to biti tumačeno samo kao "Gle ti njega kak on pije..."

Tanja Jurić da najavljuje moje pivsko čedo!?
Da citiram one iz Normalnofobije - ma odjebi..."


I sad ti nemoj otić na pivu na svoj slobodni četvrtak! Ševili!!!

srijeda, 04.10.2006.

Kviskodreka

Gledao sam sad novu Kviskoteku i uz razgovor s DJ Seljom i Von Smiletom ostao razočaran. Oliver je standardno elegantan i pristojan, bez prevelikih grešaka i čita i dalje pitkije od svih Anduša, Kokota i onih kojima je to posao. Doduše, ponekad se čini ko da će izdahnut, ali se uvijek izvuče. Arogantan, neduhovit, sterilan – idealan za voditelja. Tariče, patuljče - gledaj i uči.

Scenografija mi je pomalo jadna, boje krvi na ulošcima u reklamama, a kompjuterska opremljenost katastrofalna. Uostalom, prvo da iznesem stvari koje mi se ne sviđaju:

1. Prelagana prva igra za Pauletića (Kaka, Piki, Drka, Pele, Tele) i Oliver koji mu pomaže tako da dugosilazno čita nogometaše a dugouzlazno ostale.
2. U istoj igri mi je bilo teško čitat riječi s ekrana, kad bi odgovor bio netočan ne bi se vidjelo što je natjecatelj odgovorio, a najgore od svega – nema objašnjenja za ono što su igrači fulali. Npr. bilo bi lijepo ljudima objasniti što je Karakorum ako nije pustinja.
3. Igra asocijacija je za jebeni peti osnovne... Dodig ne bi morao ni jedno polje otvorit. Sramota
4. Koje ulizivanje Olivera... jezivo... «Rekordan rezultat Roberta Pauletića» – pa naravno da je rekordan kad je prva emisija
5. Oh, Roberte, želim ti ući još dublje. «Slikajte me s njim... Ma genijalno...» Pa čovjek je profesionalni enigmat, naravno da zna takva pitanja kad živi od sastavljanja istih za Milijunaše i ostale. Dođi Đejmiju frfljavom Oliveru i reci mu kak je dobre palačinke s pekmezom spremio...
6. Detekcija? Koji kurac? Metroseksualni glumci pričaju anegdote naših pjesnika?
7. Frajer kaže – ne znam. Oli se učmari - Heh, znate, ali se ne možete sjetiti...
8. 60% pitanja je iz jebene književnosti. 90% pitanja je starije od 1985 godine... Zajebimo mlade i one koji nisu završili književnost. Pregazilo te vrijeme Lazo... To je i najveća zamjerka dana.
9. Nema kimanja glavom žirija. I gdje je Pavao Pavličić? Kako da ja znam da je žiri tamo...
10. Sitna slova u zadnjoj igri. Duplo sitnija od svih dotad. Nisam šišmiš, jebemu mater...
11. Ne znaš koje je stanje u trećoj igri. Na koliko je pitanja odgovoreno, koliko do kraja, koliko točnih, koliko krivih... Dobro, tu sam nosao Roka koji je plakao pa sam možda i previdio...
12. Kolko para dobiju drugi i treći? Zašto bi se uopće došao sramotit?
13. Zovite VIP za igru detekcije, potrošite pet kuna i osvojite poklon paket. U kojem može biti punjač za USB ili klitoris od grlice. Zovi stoko, nek se Hamed bogati...
14. Mladi ljudi, šaljite nam esemesove, trebamo vas u Kviskoteci. Za šta? Za topovsko meso darežljivom Pauletiću? Pa sve su prijave već zaprimljene i kandidati raspoređeni za sve emisije. Većina i snimljena...
15. Nekad je Kviskoteka imala teška, ali ravnopravna i fer pitanja iz svih područja. Ovo je kurac.
16. 20 minuta reklama. Ubojito previše. Zato valjda i ne stignu ništa objasnit. Asocijacije su trajale 5 minuta. Bezveze...
17. Pauletić je fantastičan pisac i šef svih skandinavki u Hrvatskoj. Cijenim ga kao fantastičnog pripovjedača, uspješnog biznismena, korektnog suradnika i facu. Ali zgrnuo je ogromnu lovu i naprosto nije fer da ovako kolje anonimuse. Osim toga, velikodušan je i daje sve pare domu za nezbrinutu djecu i sad ga nitko ne smije dobit. A slava mu raste. Prokleta reklama. Imamo pobjednika, možemo mirno spavat. Bez veze.

Volim tu prokletu Kviskoteku i odgledao sam je u dahu. Ima zamjerki ali je i dalje kraljica. Htio sam se ubit kad sam fulao par odgovora ili kad bi Pauletić oba puta rekao anagram kad bi ja rekao ime (al sam ga dobio sve ostale!).

Asocijacije su genijalan izum ali su bile prebanalne. One povijesne Grke i Rimljane sam tako zazujao da me stid, a zbog Detekcije i zgrtanja para nauštrb igre bi nekog poslao u zatvor. Šteta što je sve podređeno zaradi a ne znanju.

Šteta što je u ovoj državi krađa, a ne znanje in.

Čestitamo Hamedu, ukupnom pobjedniku Kviskoteke s nekoliko desetaka milijuna kuna. Sve je ostalo igra za nas naivce. A kako spadam u iste - gledamo se.

I kupite si Trivial Pursuit!!!!!!!!

Gay friend(ly)*

Sinoć sam snimao kompilacije Weezera i Incubusa (ima neko album Enjoy Incubus?) i ovlaš prebacujuć kanale zastao na Big Brotheru i feminiziranom kosmatom frizeru. I dalje stojim pri činjenici da je maljavko prvi favorit ove sezone, a kako ću za njegovu pobjedu inkasirat 500 kuna na kladionici, nadam se da je i vama iznad prosjeka onih debila


(osim Ante koji je nažalost potpao pod utjecaj one greške nakon hladne te bešćutne drkice).

To me podsjetilo na taj problem gayfriendova od strane naših djevojaka. Trenutno nemam takvih problema, ali jučer sam već treći put od frendova čuo za vrlo slične detalje. Dakle, cura ima slobodnu večer dok ste vi na tekmi ili za šankom s brdom pive. Naravno da u vama ima zrnce ljubomore i pitate ju gdje i s kim ide. Ona odgovori da će ić čagat s pet svojih koka i gejfrendom jedne od njih. E sad. žene računaju na to da mi mislimo kako je time što su ga one proglasile pederom – on potpuno bezopasan.

Ali, malo ste se prešle!

Dakle, gejfrend je tip koji ženama jako paše. On ne pije pivu nego martini i đusvotku. On se pere ujutro navečer i poslije obroka, ima deset parfema i dizajnerske šuze. On voli plesat na Madonu i aktualne hitove. On ne traži pičke, nego se samo želi dobro provest (što je ujedno i najveći problem sa ženama koje idu van s namjerom da nikom ne daju a nakon toga se i dobro provedu što uglavnom ne ide zajedno jer idu na mjesta gdje ima i muškaraca pa su vječito nadrkane). On je uvijek nasmiješen i ima veliko srce da mu otvorite svoje srce i isplačete se na ramenu…

Vratit ću se kasnije na plakanje na ramenu, ali prvo da nešto razjasnimo. Ako je tip gay, znači da voli muškarce, želi muškarce i sretan je jedino ako vodi ljubav s muškarcima. Nemam ništa protiv homića dok se međusobno vole, mene ne diraju i ne kurče se marširanjem po rodnom mi gradu i za pomoć žicaju više murije nego Papa. Dok nisam dobio Juniora, bila mi je dobra i izjava da što ima više pedera – to je više žena ostalo nama, ali eto…

Uglavnom, ako on traži ljubav muškarca, koji kurac ima plesat s pet žena, lizat tekilu s njihovog vrata, pratit svojom guzom njenu uz dodirivanje i sl.? Kaj se on ima razbacivat i pipat je i onda je još tješit kad klone shrvana alkoholom. "Odvezeš me doma, popila sam si" Jer on je nježan i mio i potpuno bezopasan - jer je gej…

Tu dolazi do ključnog zaključka. Gayfriend nije nikakav gay, nego vrlo inteligentan mufožedan tip koji malo feminizira pokrete, obuče pedersku košuljicu, izbrije se i napudra i radi sve ono što žene vole – i to isključivo iz jednog razloga.

Kojeg? Pa naravno – da ih povali kad su najranjivije! Iščagali su se, iznojili, napili, on ju je odveo doma, ona ga je pozvala na cugu i rasplakala mu se kako joj dečko zaspi nakon seksa, hrče i prdi ujutro, ne primjećuje njenu novu frizuru i njezinog brata zove Krespo umjesto Krešo. On je sluša razjapljenih usta i maše ručicama ogorčen s kakvom svinjom ima posla ("Isuse, pervertittt!"). Ona oduševljena kaj je Borna ili Viki već nije pokušao silovat iako su u intimi njenog stana a tri ujutro je a onaj njen se javio da je zarigao kumovu špajzu i da će ostat sutra na ribičiji, vadi još jednu bocu vina. Počinju se smijat, mjuza, dirty dancing, oh, otkad nije plesala sentiš na Fil Kolinsa, a on je tako nježan a opet snažan…

I ujutro se bude goli u krevetu. Dogovaraju se da je to bio nesretan slučaj i zataškavaju, a gayfriend sljedeći tjedan ide u lov na novu žrtvu. Ili povremeno opslužuje vašu djevojku dok vi brojite kolko je baklji palo u teren u drugom poluvremenu, sretni što ste se izborili za slobodnu subotu.

Nema gayfriendova. Ljudi, ti tipovi vam karaju komade!!!!
Griješim li?

*Dakle, ovaj je post čisti plod moje fantazije. Ne shvaćajte ga preozbiljno nego fino argumentirajte zašto stoji ili ne stoji. Retardirane idiote koji samo vrijeđaju ću trenutno izbrisat s liste komentara i poslat ih višekratno u vaginu stvarateljice. Hvala.

p.s.
Navodno će finalisti BB-a dobiti poseban tretman!
NJEGA PAPAKA - NJEGA ZA PAPKE

ponedjeljak, 02.10.2006.

Završilo broj...

Na kraju svakog mjeseca se osjećam ko da sam izlego hidrocefalnog brontosaura kroz glavić. Kako je tek ljudima koji rade u dnevnim novinama...

Osim što u novom broju Playboya možete pročitati moj fantastičan, neponovljiv i usudio bih se reći – genijalan tekst o kvizovima (bez pretjerivanja), puno više bi vam preporučio piktorijal japanske seks bombe Hiromi Oshima, za prijatelje – Hiroshima.
Ja bi to doma na ormaru držo i samo gledao. Ma milina…





Inače, za tekst o kvizovima inspiraciju sam izvukao iz odličnog Čadežovog teksta u Jutarnjem - http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2006,8,26,vrijeme_kviskoteke,40280.jl i Von Smiletovom poznavanju citata iz Muzičkog tobogana – o djeci iz osnovne škole Aleksa Šantić iz Alekse Šantića.

I tako, dok se uzalud nadam da će danas svi posjetitelji noći gutača reklama zaboraviti zviždaljke, dijelim s vama ove jako dobre oglase.




(Oćel' pederko osvojit big bracu? Manjina, ugrožen, nježan, nikom zamjeren...)





Reklama dana:
Natali Imaproljev reklamira maskaru. Ne znam koju. Ona nije problem. Problem je tekst.

"Vaše trepavice imaju osobnost."
Jel to svaka dlaka ponaosob ili pak samo dvije trepavice kao zasebne cjeline? Ako imaju osobnost, onda bi trebale imati i ime.

"Za vašu trepavicu Milicu, stavite maskaru s kamilicu. Ako je trepavica imenom Milena - eto za nju boje intenzivnog ugljena!"

I serem vam na boju intenzivnog ugljena. Kao i običnu crnu. Da trepavice i osobnost... ko da je trepavica rakun...

Jel i vas nerviraju izdrkotni nazivi boja? Poput one mog Cliota (jer nije bilo crnog kakvog sam naručio, mamuim...) - Petrolej plava!!!

Imate svoj primjer (kao kad Hogar kaže Helgi - Limun plava...) i ima li vaša boja osobnost?

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv