Return of ALTEREGO

utorak, 24.01.2012.

HOT NEW ALBUM: Chris Rea - "Santo Spirito Blues" (recenzija)

Chris Rea - "Santo Spirito Blues" (recenzija)

Chris Rea je u biti pravi pravcati old school blueser i gitarista koliko god ga većina mainstream publike najviše poznaje po ljetnim, romantičnim, zimskim, ugođajnim itd. pjesmama koje su bez daljnjeg sve neki evergreeni, odonsno pjesme koje smo slušali u nekoj određenoj situaciji i koje nikad nećemo zaboraviti.

No sve to se desilo nakon što je Rea objavio mislim čak prva tri studijska albuma (od tamo neke daleke 1979.) koji su uglavnom, danas kada ih opet slušam nevjerojatno svježi , onako pravoblueserski ali s onim Reinim "daškom" nešto drugačijeg, svježijeg, popističkog zvuka kojeg je kasnije i "patentirao" u gore spomenutim pjesmama, samo što tada više nije izvodio niti rock a kamoli blues.

No njegova velika ljubav, točnije opsesija gitarama nikad nije prestala, te je nakon velikog komercijalnog uspjeha Rea i dalje radio na blues i gitarskim projektima, no ovaj put se sa mnogo žešćim rock zvukom vratio na stare staze i to 1989. s njegovim zasigurno najboljim albumom (i naslovnom pjesmom) "The Road to Hell". Nakon toga albuma stresla ga je teška bolest (rak) s kojom se dugo borio (i još se), jedva preživio , ali i rekapitulirao (prema vlastitim riječima) karijeru i ono što je radio, te shvatio da se treba vratiti korijenima - bluesu. I opet - gitarama od kojih ionako nikad nije otišao.

No između borbe za život i vlastitog preispitivanja napravio je ponovo dobar album, nastavak "The Road to Hell Part 2", ali koji ga nije uspio ustoličiti na staru slavu. Nit ju je on tražio. Ovo posljednje znači da je malo zabrazdio u vlastitoj opsesiji, pa je tako nekoliko sljedećih projekata i albuma radio veličajući gitare a samim time i dosta nekomercijalne, plošne i generalno ne previše inventivne i zanimljive albume. Za šire mase dakako.



Ovaj " Santo Spirito Blues " album je nešto manje "problematičan" u tom smislu, definitivno je "lakši" uz nekoliko prijemčljivijih tema: boogiem rock bluesom, a la Dire Straits zvukom (na tragu njihova klasika "Sultans of swing") itd. i album lako ulazi u uho, ali lako i izlazi jer smo sve to već od Ree čuli davno ranije.

No bez obzira na to, "Santo Spirito Blues" je (naravno) skroz naskroz blues album ali uronjen u neka istraživanja u kojima je Rea posve zaboravio na svoj krasni, opuštajući vokal i nije mu dao da "prodiše" , zabljesne, što je velika šteta jer bi s tim album bio za klasu bolji.

No ovaj album, dobar kakav jest - ima još jednu boljku: Rein blues znači da je to više blues u smislu glazbenih strukturalnih shema, orjentiran na poniranje u mogućnosti sviranja gitrare a daleko daleko manje je to - iskonski blues. Čak su njegova prva dva albuma inventivnija i još dan danas svježija od ovog njegovog nanovijeg uratka.

Bez obzira na srečeno, Chris Rea je netko koga treba poslušati, pa makar to bilo jednokratno album-slušanje ili odlazak na koncert. A njegov je uskoro u Zagrebu, 16.2. i toplo ga preporučam.

Ipak, pripremite se, da vam se ne desi kao mnogobrojnoj publici koja je dupkom napunila halu Velesajma 2008. kada su svi očekivali (a datum koncerta je to na neki način, pogrešno, sugerirao - Dan Žena 8.3.) da će Rea izvoditi samo pop hitove ljeta, zime, zaljubljenih i sanjarkih duša. Nas nekoliko malobrojnih znalo je što treba očekivati: gitare i blues, a sve one poppy (ipak ruku na srce, sjajne) pjesmice je maltene masakrirao u preobradama do neprepoznatljivosti (što pak nisam očekivala).

Dakle, svakako otiđite na koncert ako možete, ali se pripremite na rock blues uživanciju uz veliku dozu opuštene, relaksirajuće dinamike. A to u ovo stresno doba mnogo znači.




Popis pjesama:

1. Dancing My Blues Away *
2. Rock And Roll Tonight
3. Never Tie Me Down
4. The Chance Of Love *
5. The Last Open Road *
6. Electric Guitar
7. Money
8. The Way She Moves
9. Dance With Me All Night Long
10. Think Like A Woman
11. You Got Lucky
12. Lose My Heart In You
13. I Will Go On




Legenda: - mrak mrakova, - a dobar je nema šta, - tu ima svega al je uglavnom dobro, - ne znam jel bi plakao ili pobjego, - i pakao je bolji od ovoga albuma

petak, 20.01.2012.

HOT NEW ALBUM: Massimo - "Dodirni me slučajno" (recenzija)

Massimo - "Dodirni me slučajno" (recenzija)

Massima valjda znam (ne osobno) od njegove prve javno otpjevane note. Ništa mi sve ovo vrijeme nije moglo nadmašiti fazu Doriana Graya, naročito mi nije legla ona faza suradnje sa Zrinkom Tutićem. No, Massimov glas je toliko dobar da mi je svejedno uvijek bilo zanimljivo otići na njegov koncert, ali bez nekog posebnog nadahnuća za njegove albume.

Prelaskom u Aquarius Records ponovo mi je postao diskografski zanimljiv, a "Vještina" 1 i 2 su bile vrlo dobri albumi, posljednnji studijski (autorski) "Sunce se ponovo rađa" također je bio dobar, no sve ovo vrijeme Massimo je posve razvodnio svoj glazbeni izričaj, postao je totalni "all around mainstream", ima ga svugdje, "pjeva sa svakim i u svakom žanru" (banaliziram) što je svakako rezultat zašto ga sve radio stanice vrte, što je svakako korisno, no i zamorno, a meni se osobno to nimalo nije sviđalo.

Massimo je zapravo nekoliko najjačih stvari posljednjih godina imao s vanserijskim duetima: s Ninom Badrić obradi "Sjaja u tami", s Meritasicama na "Odjednom ti", i na prethodnom albumu s Nenom Belanom "Zar više nema nas".

Nakon, po meni (a s čime sam u posvemašnjoj kontradikciji s većinom relevantnog glazbenog mnijenja u Hrvata) poprilično nesretnog interpretiranja Franka Sinatre (daleko više na koncertu, a manje na albumu "Massimo sings Sinatra") - kad kažem nesretnog tu mislim prije svega na to da je sve to vrlo korektno i uz veliki trud Massimo odradio, ali Sinatra je prežestok zalogaj i ako mi priča ne postigne nešto inventivno i drugačije u interpretaciji onda to nije to, jer Massimo je donio Sinatrinim pjesmama svoj vanserijski vokal koji je sam po sebi drugačiji, no to nije bilo dovoljno - uglavnom nakon tog eksperimenta, naglo mi je opao interes (pojačan Massimovim vrlo rastezljivim plivanjem u svake moguće vode i to što ga slušamo non stop svaki dan).

Posve iskreno, uopće me nije pretjerano zanimao Massimov novi album. Onda mi je ipak došao u ruke, na recenziju, više slučajno.
Dobro da jest.



Nakon prve tri pjesme sam već bila kupljena (OK, tome je svakako pridonio duet s Ninom Badrić čiji se glasovi toliko savršeno slažu da je to već nevjerojatno).

Zadnje što sam očekivala je da će album biti toliko dobar, dapače da će se meni toliko sviđati. Naravno da Massimo ne pjeva mnogo drugačije nego na što smo navikli, no materijal je odličan i tu svakako idu pohvale suradnicima autorima, producentima (da ih ne nabrajam sve, ima ih: Popešić, Bratoš, Martinjak...) i gostima pjevačima, naročito Nini Badrić i Zoranu Predinu.

Vidi se da su veliki trud i pažnja uloženi u ovaj album i to vrlo uspješno, jer je rezultat jedan od naj pop albuma godine. Bez puno filozofiranja.

A sigurno je Dodirni me slučajno ponajbolji Massimov album van faze Doriana Greya.

(Moram spomenuti i vanserijske fotografije (profesionalna deformacija) Biljane Gaurine na unutarnjim stranicma omota albuma.)





Popis pjesama:

1. Dodirni me slučajno
2. Prospi riječi (Massimo & Nina Badric) *
3. Tišina
4. Sretan put
5. Dijete u meni
6. Nemam vremena
7. Iz jednog pogleda
8. Što bi mi bez nas (Massimo & Zoran Predin) *
9. Gdje smo sad *
10. Krug u žitu *
11. Bez uvrede
12. Laku noć
13. Za jednom kapi čistog života (Massimo & Arsen Dedic)




Legenda: - mrak mrakova, - a dobar je nema šta, - tu ima svega al je uglavnom dobro, - ne znam jel bi plakao ili pobjego, - i pakao je bolji od ovoga albuma

četvrtak, 19.01.2012.

Koncertni zaostaci (2)

2CELLOS, 21.12.2011. Lisinski zagreb

Da, što reći na Stjepana i Luku koji su nakon što su postali svjetski superstarovi i bili na turneji s Eltonom Johnom?
Oni su jedva čekali svirati "doma" a bogme i mi "doma" smo jedva čekali da ih čujemo uživo kako se šika.
I tako smo predbožićno vrijeme sami sebe počastili i razgrabili karte za ovaj koncert, tako da je Lisinski bio pun ko šipak. Nije manjkalo nijedne generacije ali su porednjačile mlade cure (i one ne tako mlade he he).

Dečki su koncert započeli malo...hm...možda neočekivano, ja ga tako ne bi započela no eto oni jesu...prvo je izašao Stjepan s pijanisticom i publika se nije niti snašla a Stjepan je već svirao klasične dvije melodije (ubijte me ako se sjećam koje su bile, zapisala, ali izgubila papirić) - više me se dojmilo to što je taj početak bio nekako - kao da je nastupala predgrupa iako Stjepan niti izbliza nije svirao nikako drugačije nego sjajno.
Nakon njega je izašao Luka i također sam sa pijanisticom odsvirao također dvije klasične melodije (ako se ne varam Rahmanjinova i Čardaš) i do tada se već publika privikla od šoka kako je čudno polako i sporo počeo koncert.

Nakon toga je krenuo rock'n'roll i Lisinski je počeo pucati po šavovima. Tko nije odslušao njihov debi album "2cellos" neka prvo to obavi. Na moju tugu, nisu svirali Museovu "The Resistance" koja je po meni jedna od naj covera na albumu, ali su zato kraj koncerta rasturili s neplanirane dvije AC/DC pjesme (na kojima im se pridužio i bubnjar što po mome uopće nije bilo potrebno) "Highway to Hell" i "You shook me all night long" jer bilo.... Lisinski ako je to preživio preživjet će još mnogo toga.

Poslije koncerta su dečki jako strpljivo, uzbuđeni i sjajno raspoloženi i preko sat vremena potpisivali albume, dijelili autograme ... a publika se nije micala doma. Jedna sjajna večer.

Za dodatak nove vijesti iz 2cellos tabora: na koncertu u Lisinskom su obradili još dvije pjesme od AC/DC, a uskoro će biti objavljen datum njihovog novog koncerta u zagrebačkoj Areni negdje u lipnju kako čujem:


:

HARLEM GOSPEL CHOIR, 14.12.2011. Tvornica Zagreb

Gospel zborovi su uvijek jedna sjajna glazbena večer. A ako su još i američki onda imate i show. Zborovi takve vrste, navikli su nastupati i pjevati u lokalnim ovim i onim crkvama gdje je najnormalnije da se "pastva" (googlajte) uključi u "sadržaj" i aktivno sudjeluje, ne samo u pjevanju već i u interakciji s pjevačima - eto tako nešto nam je priredio Harlem Gospel Choir.
S tom razlikom da naša publika nenavikla na te američke običaje nije znala točno što bi osim što se smijala, uživala i - bila ipak suzdržana. Svi smo mi gledali američke filmove i te kadrove, ali jedno je gledati film a drugo je biti interaktivna s izvođačem.
Svejedno, atmosfera u Tvornici je bila sjajna, Choir fantastičan - a ostalo - naviknut ćemo se i na to jednog dana kada nam češće dođu ovakvi zborovi u posjetu. Još da je bilo više publike bilo bi daleko bolje.

srijeda, 18.01.2012.

Koncerti ove godine

METALFEST OPEN AIR CROATIA, 2. i 5.6.2012. Puntamika Zadar
Svjetski metal gigant i ponajbolji thrash metal bend, član „Big 4“ tima, Megadeth, nastupa na Metalfest Open Air Croatia 2012 (www.hr.metalfest.eu). Također nedavno su potvrdfili svoj nastup i Moonspell & Septicflesh i Fear Factory!
LINE-UP METALFEST CROATIA 2012:
MEGADETH (www.megadeth.com)
W.A.S.P. (www.waspnation.com)
FEAR FACTORY (http://www.fearfactorymusic.com)
DARK TRANQUILLITY (www.darktranquillity.com)
IN EXTREMO (www.inextremo.de)
BLIND GUARDIAN (http://wwwb.lind-guardian.com)
KREATOR (http://www.kreator-terrorzone.de) Metalfest nastupi festivalska exskluziva u 2012.
BEHEMOTH (www.behemoth.pl)
HYPOCRISY (http://www.hypocrisy.tv) Metalfest nastupi festivalska exskluziva u 2012.
VADER (www.vader.pl)
DEATH ANGEL (www.deathangel.us) – izvode „The Ultra-Violence“ album
LEGION OF THE DAMNED (http://www.legionofthedamned.net/2011)
FLESHGOD APOCALYPSE (http://www.fleshgodapocalypse.com)
ENSIFERUM (http://www.ensiferum.com)
ALESTORM (www.alestorm.net)
POWERWOLF (www.powerwolf.net)
HATE (http://www.hate-metal.com)
LAKE OF TEARS (www.lakeoftears.net)
TRIPTYKON (www.triptykon.net)
SKULL FIST (http://www.facebook.com/skullfisted)
ASHES YOU LEAVE (www.ashesyouleave.org)
COLD SNAP (www.cold-snap.com)
EVIL BLOOD (http://www.myspace.com/evilbloodthrashmetal)
RISING DREAM (www.rising-dream.net)
BREZNO (www.myspace.com/breznospace)
DOOMED (www.myspace.com/doomedband)
INMATE (www.inmate-band.com)
E.N.D. (www.myspace.com/endzadar)
INFERNAL TENEBRA (www.infernaltenebra.com)
UNINVITED (www.myspace.com/uninvitedcro)
MEPHISTOPHELIAN (www.myspace.com/mephistophelian)
TOXICDEATH (www.toxicdeath.com)
GORTHAUR'S WRATH (www.gorthaurs-wrath.com)
DECONTROLLED (www.myspace.com/decontrolledband)
INVERTED PUSSYFIX (http://www.myspace.com/invertedpussyfix)
Ulaznice:
Cijena ulaznica do 29.02.2012. je 359 kuna/49 eura (plus pretprodajna naknada), a dostupne su i u sustavu Eventim na području Hrvatske i Slovenije, bilo putem Interneta (www.eventim.hr, www.eventim.si) bilo na prodajnim mjestima čije su lokacije navedene na spomenutim web adresama.

VELIKI POVRATAK ROKAJ FESTA UZ MASTODON I SLAYER! - 7. i 8. lipnja na prostoru zagrebačkog Velesajma
Veliki povratak Rokaj festa na regionalnu festivalsku scenu, nakon dvogodišnje pauze, dogoditi će se 7. i 8. lipnja ove godine. Na prostoru Zagrebačkog Velesajma Rokaj će podsjetiti zašto je, ne tako davno bio, najveći i najomiljeniji domaći glazbeni festival.
U četiri svoja izdanja, od 2006. do 2009. godine, Rokaj je konstantno rastao kapacitetom i programskom širinom, tri je puta bio nominiran za najbolji europski mid-size festival, a svoje vrhunce doživio je 2008. s dnevnom posjetom od 26.000 posjetitelja na Jarunskom jezeru, što je do dan danas apsolutni rekord na domaćem festivalskom terenu. Godine 2006. Rokaj je prvi krenuo sa Šalatom kao festivalskim prostorom, 2007. bio je prvi veliki open air festival koji se dogodio na Jarunu, a sada pak Rokaj otkriva i publici predstavlja fantastične mogućnosti Zagrebačkog Velesajma kao festivalskog prostora! Uz kombinaciju open air glavne bine i paviljona kao zatvorenih hala, Rokajfest se ove godine vraća s novim konceptom i najjačim programom u svojoj povijesti u čijem će line upu se naći strani i domaći izvođači različitih glazbenih žanrova. A da povratak Rokaja bude glasan, jasan i bombastičan, garantira prvi i najžešći paket bandova koje predvode SLAYER. Jedan od najvećih i najznačajnijih metal bandova svih vremena, kalifornijski Slayer, vraćaju se u Zagreb nešto više od godine dana nakon koncerta u Areni, na svom prvom ikada festivalskom nastupu u Hrvatskoj. MASTODON, miljenici kako žestoke, tako i indie rock publike, prošli su dugi put od malenih underground klubova Amerike do naslovnih uloga na najvećim festivalima. Band koji su na turneje kao support vodili razni velikani od Metallice do Tool, ovu godinu provodi promovirajući svoj fenomenalni posljednji studijski album "The Hunter".
Prodaja ulaznica u Hrvatskoj započinje u petak, 27. siječnja 2012., a u objavi za medije u utorak, 24. siječnja bit će objavljena informacije o cijenama i prodajnim mjestima.



ROSETTA, četvrtak, 12.7. - AKC Attack, Zagreb
Nakon odličnog prošlogodišnjeg koncerta u klubu Attack, prepunog kluba, te „najboljeg koncerta turneje“ proglašenog od strane samog benda, Rosetta ponovno dolazi u Hrvatsku! Koncert će se ponovno održati u zagrebačkom klubu AKC Attack, dok je datum ovogodišnjeg koncerta – četvrtak, 12.7. Ovaj put sa njima dolazi bend Kings Destroy, dok će svoju priliku na ovom koncertu dobiti i jedan domaći bend.
Rosetta je američki post-metal bend koji u svoju glazbu uključuje elemente post-hardcorea, drona, post-rocka, te niz sličnih žanrova, a stilski ih se uspoređuje sa bendovima poput Isis, My Bloody Valentine, Frodus i Stars of the Lid. Poznati i popularni kao "metal za astronaute" svojom su glazbom skupili veliki broj poklonika diljem svijeta.

utorak, 17.01.2012.

Koncertni zaostaci (1)

Još tamo od zadnjeg mog reporta Lenny Kravitza cijelo vrijeme imam na pameti da stavim reporte koncerata koji su sljedili no godina, točnije 12. mjesec a i gužva oko moje izložbe su me skroz prošišali:

I tako ja shvatila neki dan nakon odgledanog Glenn Miller Orchestre da kasnim ni manje ni više nego punih 6 koncerata!!
I naravno, ja ne bi bila ja da (potrebe radi) nisam prvo se primila zadnjih pa krenula unazad tako da ću u ovom postu revijalno proći zadnja 2 najnovija koncerta, u idućem (još ovaj tjedan!!) još 2 a onda završiti one zaostatke s legendama Tomom Jonesom & Sade i za "pride" dodati još i The Walkaboutse na koje idem večeras...
jao meni tko bi rekao da ima toliko posla s pisanjem bloga - a u engleskom sam jednako u zaostatku... duplo jao meni :))

Idem dakle naopačke: od najnovijeg do najstarijeg :pppp

PROVERB TRIO, bili u subotu 14.1.2012. u novom VIP clubu:
Nedavno preuređen podrum Gradske kavane na Trgu bana Jelačića u Zagrebu pretvorio se u jedan sjajan nemali baš klub, s (kako kažu) uskoro raznolikim repertoarom čitaj: širokog spektra glazbenih žanrova iako su krenuli uglavnom s jazzom. U sobotu je nastupio Proverb Trio - njujorški suvremeni jazz projekt predvođenim bubnjarom kubanskog podrijetla Dafnisom Prietom, čiji je dolazak u NYC New York Times usporedio s udarcem asteroida u grad, a njegove su revolucionarne bubnjarske tehnike ostavile snažan dojam te utjecale na lokalnu, ali i međunarodnu latino i jazz scenu. I bogme je istina sve to.
Koncert je ispao ekstatična večer vrhunskog, nimalo zamornog (nije bilo pilanja), već uzbudljivog i nepredvidljivog jazza, koji me je podsjećao na fusion u najboljem smislu te riječi i donosi pravi spektar stilskih raznolikosti i daje potpuno novu energiju latino jazzu.

VIP Club je bio pun publike koja je svesrdno uživala u Prietovom inspirativnom bubnjanju, repanju i pjevanju Kokaya (Carl Walkera) koji je pjevač, MC, kompozitor, producent i pedagog - pjesnik i vokalni umjetnik iz Washingtona. Uz njih dvojicu u Triu je još jedna zvijezda (a koja to nije): klavijaturist Jason Linder kojeg je Chick Corea prozvao glazbenim svemirom. Za Lindera kažu da je jedinstvena sila na današnjoj progresivnoj globalnoj glazbenoj sceni. Njih trojica su me potpuno oduševila i ako vam se na početku teksta činila ova priča pomalo egzotična i preuzožanrovska - e pa ako ste širokih glazbenih vidika, zapamtite ovo ime!

GLENN MILLER ORCHESTRA, u petak, 13.1.2012. u Lisinskome
Ovaj sam koncert već dugo čekala. Posljednji put kada su bili kod nas 2008. nisam bila u Zagrebu i tako sam ih propustila. Što ima bolje od podsjećanja na djetinjstvo kada smo svi gledali crno bijele (djelomično i zato što mi tada imali telke crno-bijele :))) i one legendarne američke filmove pogotovo 40.-tih , ne nužno glazbene s Big Bandovima, revijalnim orkestrima koju su muzicirali swing uz bezvremenske melodije "Moonlight serenade", "In The Mood", "Pennsylvania 6-5000" - naravno ako ste jako jako mladi i nemate blage veze o čem pišem - to ne znači da ne morate prekopati malo po ladici zvanoj povijest i odlušati te stvari.

Bez daljnjeg da je to glazbena arhiva, ali zvuči jednako dobro kao i nekad. Koncert je bio skoro dva sata dug s podužom pauzom od 20 minuta pa je za one koji su navikli (a takvih je bilo puna dvorana) rano u krpe s kokošima vjerojatno bilo malo predugo, no za nas koji smo uhodani u ponoćna tulumarenja to je bio mačji kašalj. Osim što je orkestar stvarno svirao elegantnu glazbu pa je samim time večer bila vrlo opuštajuća i nakon koncerta si mogao zaspati kao top (danas kad je toliko stresa oko nas to je pravi penicilin!), a sam orkestar je bio precool.
Ono očekivao bi prave Amere, a kad ono - orkestar čine sve nacije samo ne Ameri :)) Čuješ glazbenika, vrlo duhovitog (i najmlađeg!) koji je zabavljao publiku s nekim pričicama, zaista zabavnih s jakim germanskim akcentom, trenutno vođa orkestra Wil Salden (ne nije Glenn MIller on je davno umro!) je Nizozemac itd itd.

Al sviraju...

utorak, 10.01.2012.

HOT NEW ALBUM: Evanescence - "Evanescence" (recenzija)

Evanescence - "Evanescence" (recenzija)

Ovaj me album neobično podsjeća na novi album Coldplaya "Myloto Xyloto" u smislu da je najzaokruženiji od svih prethodnika: oba albuma najjasnije i najbolje prikazuju bit oba benda, produkcijski su stavljeni u koherentne i kvalitetne cjeline, oba front(wo)mena su skladateljski i vokalno dosegli još jednu stepenicu više, no oba albuma imaju i hrpicu manjkavosti: nijedan ne donosi ništa novo, nemaju izrazito snažnih pjesama koje nose albume, osim što Coldplay ima par potencijalnih hit singlova tipičnog popcorn obilježja te par bizarno-banalnih pjesama, Evanescence pak ima par hiper melodramatičnih brojeva od kojih neki na mahove budu i naporni ili su baš toliko izbalansirani u promjenama tempa da generalno dođeš do istog zaključka: "nit' posbno smrde nit' posebno mirišu". Nikako nemojte shvatiti ovu usporedbu s Colplayem kao neku glazbenu usporednicu, ovo je više komparacija utisaka nakon što preslušate oba navedena albuma, svakog u svojoj žanrovskoj ladici dakako.

Izdanje koje sam ja dobila u ruke je deluxe verzija i ta ima četiri dodatne pjesme, pa je onda ukupni dojam za ovaj album 4/5, ali bi obično izdanje bilo negdje na tri plus. Pomalo glupo nazvan "Evanescence" (nikad nije baš jako kreativno nazvati prvi album prema imenu izvođača, a kamoli neki kasniji) je treći strudijski album alfe i omege benda Amy Lee koja drma poput prave gotičarske carice (nisam sigurna imaju li gotičari carice, ali onda neki pandam). Iako je bend proživio turbulentna vremena od objavljivanja (istovremeno i odličnog i jako manjkavog) prvog albuma "Fallen" iz 2003. koji im je donio, za mene nikad sasvim shvaćenu, svjetsku slavu, ovo je potvrda da je Evanescence ipak Amy Lee i nitko drugi, više ili manje uspješno. Posve je jasno, ako do sada nije bilo, tko je zaslužan za zvuk i stil benda. I na ovom albumu prevladava mračnija, potištena "gloomy" atmosfera, čak i sa dozom sarkazma, ali je daleko manje osobna nego na prethodnom "The Open Door", što ne znači da je lošija. Ali je sigurno album bolji nego što bi bio zato što je iza produkcijskog pulta sjedio Nick Raskulinecz (Foo Fighters, Marilyn Manson, Deftones, Velvet Revolver, Danko Jones).



S druge strane s Amy Lee nikad nisam bila načistu da li da je svrstam u sjajne pjevačice koja svakako može doseći vokalne visine iako ne one kojim se diče zaista veliki sympho gothic metal bendovi s 'front female' ženskim glavnim vokalima poput Nightwisha sa i bez Tarje Turunen, Within Temptentiona, pa čak i Epice - Amyin je način pjevanja, točnije skladanja i orkestracije pjesama (te naravno vokalnih aranžmana) prelinearan na većini pjesama. Pojednostavljeno rečeno, pogotovo za ne posebno zainteresirane ovom vrstom glazbe: poslušaš jedan Evanescence album čuo si sve i vrlo vjerojatno bi prosječni slušatelj nakon sva tri odslušana albuma imao Evanescencea dosta za dugo vremena.

Iako Amy ostaje među vodećim damama tvrdolinijskog rocka nekako sumnjam da će ikad više ponoviti išta slično kao s ona dva "besmrtna" singla "Bring Me to Life (Wake me up inside)" i "My Immortal" koji su ipak i djelo njenog tadašnjeg (vrlo bitnog) skladateljskog partnera Bena Moodya (ne zanemarimo niti Davida Hodgesa), jer Evanescence bi uz sve ove albume bez tih singlova bio samo jedan od relativno malo poznatih žanrovskih bendova.




Popis pjesama:

1. What You Want *
2. Made Of Stone
3. The Change *
4. My Heart Is Broken
5. The Other Side
6. Erase This
7. Lost In Paradise *
8. Sick *
9. End Of The Dream
10. Oceans
11. Never Go Back
12. Swimming Home
13. New Way To Bleed [Deluxe Edition Bonus Track]
14. Say You Will [Deluxe Edition Bonus Track]
15. Disappear [Deluxe Edition Bonus Track]
16. Secret Door [Deluxe Edition Bonus Track]




Legenda: - mrak mrakova, - a dobar je nema šta, - tu ima svega al je uglavnom dobro, - ne znam jel bi plakao ili pobjego, - i pakao je bolji od ovoga albuma

Potpisivanje kalendara i party u Rocknrolleru 12.1. od 19.30!!

SLUŽBENO ZATVARANJE IZLOŽBE FOTOGRAFIJA „STRAIGHT TO R'N'R" ILI "OBJEKTIVOM U ROCK'N'ROLL" DESIT ĆE SE UZ PARTY I POTPISIVANJE AUTORA NA KALENDARE ZA 2012. - U ČETVRTAK, 12. SIJEČNJA OD 19.30 SATI NADALJE U CAFE-u ROCKNROLLER (ROCKSTAR) U PRERADOVIĆEVOJ 26 U ZAGREBU!

Nakon vrlo posjećenog otvorenja 22. prosinca 2011. konceptualne izložbe fotografija autora fotografa Anastazije Vržina i Željka Jelenskog usprkos preblagdanskom obilju događanja i odličnim prijemom izložbe kod kritike i publike, caffe "Rock n roller" (Rockstar) u Preradovićevoj 26 u Zagrebu će još jednom biti mjesto dinamičnog događanja – autori će uz još jedan party službeno zatvoriti izložbu uz potpisivanje njihovog istoimenog kalendara za 2012. koji će se moći nabaviti tu večer u Rockenroleru.

Konceptualna izložba dvoje od najistaknutijih predstavnika koncertne fotografije Anastazije Vržine i Željka Jelenskog nazvana "Straight to R'n'R" odnosno "Objektivom u Rock'n'Roll" prikazuje izvođače s jednog koncerta u "...stereo fotografijama zajedničkog ugođaja 'Crno bijelo u boji'...", kako se o izložbi izrazio Željko Marciuš, viši kustos Moderne galerije u Zagrebu – izložba naime prikazuje viđenje svakog od autora istog izvođača na istom koncertu no svaki od autora je svoje viđenje dao drugačije: Anastazija Vržina u atraktivnim izražajnim kolorima, a Željko Jelenski u elegantnoj crno-bijeloj tehnici.
Na izložbi koju je moguće pogledati do 19.siječnja prikazano je preko 15 konceptualnih setova svjetskih i dva domaća izvođača: Arcade Fire, Billy Idol, Darko Rundek, Deathstars, Iggy Pop, Jon Bon Jovi, Joe Cocker, Lennz Kravity, Parni Valjak, Richie Sambora (Bon Jovi), Roger Waters, Santana, Sade, Shakira, Skin (Skunk Anansie), Faithless.... te dva "rasparena seta" koja su autori uparili prema vlastitom ritmu i dinamici prikazuju Bona (U2) i Nicka Cavea, te Rammstein i Apocalypticu...