Pregled posta

Koncertni zaostaci (1)

Još tamo od zadnjeg mog reporta Lenny Kravitza cijelo vrijeme imam na pameti da stavim reporte koncerata koji su sljedili no godina, točnije 12. mjesec a i gužva oko moje izložbe su me skroz prošišali:

I tako ja shvatila neki dan nakon odgledanog Glenn Miller Orchestre da kasnim ni manje ni više nego punih 6 koncerata!!
I naravno, ja ne bi bila ja da (potrebe radi) nisam prvo se primila zadnjih pa krenula unazad tako da ću u ovom postu revijalno proći zadnja 2 najnovija koncerta, u idućem (još ovaj tjedan!!) još 2 a onda završiti one zaostatke s legendama Tomom Jonesom & Sade i za "pride" dodati još i The Walkaboutse na koje idem večeras...
jao meni tko bi rekao da ima toliko posla s pisanjem bloga - a u engleskom sam jednako u zaostatku... duplo jao meni :))

Idem dakle naopačke: od najnovijeg do najstarijeg :pppp

PROVERB TRIO, bili u subotu 14.1.2012. u novom VIP clubu:
Nedavno preuređen podrum Gradske kavane na Trgu bana Jelačića u Zagrebu pretvorio se u jedan sjajan nemali baš klub, s (kako kažu) uskoro raznolikim repertoarom čitaj: širokog spektra glazbenih žanrova iako su krenuli uglavnom s jazzom. U sobotu je nastupio Proverb Trio - njujorški suvremeni jazz projekt predvođenim bubnjarom kubanskog podrijetla Dafnisom Prietom, čiji je dolazak u NYC New York Times usporedio s udarcem asteroida u grad, a njegove su revolucionarne bubnjarske tehnike ostavile snažan dojam te utjecale na lokalnu, ali i međunarodnu latino i jazz scenu. I bogme je istina sve to.
Koncert je ispao ekstatična večer vrhunskog, nimalo zamornog (nije bilo pilanja), već uzbudljivog i nepredvidljivog jazza, koji me je podsjećao na fusion u najboljem smislu te riječi i donosi pravi spektar stilskih raznolikosti i daje potpuno novu energiju latino jazzu.

VIP Club je bio pun publike koja je svesrdno uživala u Prietovom inspirativnom bubnjanju, repanju i pjevanju Kokaya (Carl Walkera) koji je pjevač, MC, kompozitor, producent i pedagog - pjesnik i vokalni umjetnik iz Washingtona. Uz njih dvojicu u Triu je još jedna zvijezda (a koja to nije): klavijaturist Jason Linder kojeg je Chick Corea prozvao glazbenim svemirom. Za Lindera kažu da je jedinstvena sila na današnjoj progresivnoj globalnoj glazbenoj sceni. Njih trojica su me potpuno oduševila i ako vam se na početku teksta činila ova priča pomalo egzotična i preuzožanrovska - e pa ako ste širokih glazbenih vidika, zapamtite ovo ime!

GLENN MILLER ORCHESTRA, u petak, 13.1.2012. u Lisinskome
Ovaj sam koncert već dugo čekala. Posljednji put kada su bili kod nas 2008. nisam bila u Zagrebu i tako sam ih propustila. Što ima bolje od podsjećanja na djetinjstvo kada smo svi gledali crno bijele (djelomično i zato što mi tada imali telke crno-bijele :))) i one legendarne američke filmove pogotovo 40.-tih , ne nužno glazbene s Big Bandovima, revijalnim orkestrima koju su muzicirali swing uz bezvremenske melodije "Moonlight serenade", "In The Mood", "Pennsylvania 6-5000" - naravno ako ste jako jako mladi i nemate blage veze o čem pišem - to ne znači da ne morate prekopati malo po ladici zvanoj povijest i odlušati te stvari.

Bez daljnjeg da je to glazbena arhiva, ali zvuči jednako dobro kao i nekad. Koncert je bio skoro dva sata dug s podužom pauzom od 20 minuta pa je za one koji su navikli (a takvih je bilo puna dvorana) rano u krpe s kokošima vjerojatno bilo malo predugo, no za nas koji smo uhodani u ponoćna tulumarenja to je bio mačji kašalj. Osim što je orkestar stvarno svirao elegantnu glazbu pa je samim time večer bila vrlo opuštajuća i nakon koncerta si mogao zaspati kao top (danas kad je toliko stresa oko nas to je pravi penicilin!), a sam orkestar je bio precool.
Ono očekivao bi prave Amere, a kad ono - orkestar čine sve nacije samo ne Ameri :)) Čuješ glazbenika, vrlo duhovitog (i najmlađeg!) koji je zabavljao publiku s nekim pričicama, zaista zabavnih s jakim germanskim akcentom, trenutno vođa orkestra Wil Salden (ne nije Glenn MIller on je davno umro!) je Nizozemac itd itd.

Al sviraju...








Post je objavljen 17.01.2012. u 16:38 sati.