Return of ALTEREGO

petak, 20.01.2012.

HOT NEW ALBUM: Massimo - "Dodirni me slučajno" (recenzija)

Massimo - "Dodirni me slučajno" (recenzija)

Massima valjda znam (ne osobno) od njegove prve javno otpjevane note. Ništa mi sve ovo vrijeme nije moglo nadmašiti fazu Doriana Graya, naročito mi nije legla ona faza suradnje sa Zrinkom Tutićem. No, Massimov glas je toliko dobar da mi je svejedno uvijek bilo zanimljivo otići na njegov koncert, ali bez nekog posebnog nadahnuća za njegove albume.

Prelaskom u Aquarius Records ponovo mi je postao diskografski zanimljiv, a "Vještina" 1 i 2 su bile vrlo dobri albumi, posljednnji studijski (autorski) "Sunce se ponovo rađa" također je bio dobar, no sve ovo vrijeme Massimo je posve razvodnio svoj glazbeni izričaj, postao je totalni "all around mainstream", ima ga svugdje, "pjeva sa svakim i u svakom žanru" (banaliziram) što je svakako rezultat zašto ga sve radio stanice vrte, što je svakako korisno, no i zamorno, a meni se osobno to nimalo nije sviđalo.

Massimo je zapravo nekoliko najjačih stvari posljednjih godina imao s vanserijskim duetima: s Ninom Badrić obradi "Sjaja u tami", s Meritasicama na "Odjednom ti", i na prethodnom albumu s Nenom Belanom "Zar više nema nas".

Nakon, po meni (a s čime sam u posvemašnjoj kontradikciji s većinom relevantnog glazbenog mnijenja u Hrvata) poprilično nesretnog interpretiranja Franka Sinatre (daleko više na koncertu, a manje na albumu "Massimo sings Sinatra") - kad kažem nesretnog tu mislim prije svega na to da je sve to vrlo korektno i uz veliki trud Massimo odradio, ali Sinatra je prežestok zalogaj i ako mi priča ne postigne nešto inventivno i drugačije u interpretaciji onda to nije to, jer Massimo je donio Sinatrinim pjesmama svoj vanserijski vokal koji je sam po sebi drugačiji, no to nije bilo dovoljno - uglavnom nakon tog eksperimenta, naglo mi je opao interes (pojačan Massimovim vrlo rastezljivim plivanjem u svake moguće vode i to što ga slušamo non stop svaki dan).

Posve iskreno, uopće me nije pretjerano zanimao Massimov novi album. Onda mi je ipak došao u ruke, na recenziju, više slučajno.
Dobro da jest.



Nakon prve tri pjesme sam već bila kupljena (OK, tome je svakako pridonio duet s Ninom Badrić čiji se glasovi toliko savršeno slažu da je to već nevjerojatno).

Zadnje što sam očekivala je da će album biti toliko dobar, dapače da će se meni toliko sviđati. Naravno da Massimo ne pjeva mnogo drugačije nego na što smo navikli, no materijal je odličan i tu svakako idu pohvale suradnicima autorima, producentima (da ih ne nabrajam sve, ima ih: Popešić, Bratoš, Martinjak...) i gostima pjevačima, naročito Nini Badrić i Zoranu Predinu.

Vidi se da su veliki trud i pažnja uloženi u ovaj album i to vrlo uspješno, jer je rezultat jedan od naj pop albuma godine. Bez puno filozofiranja.

A sigurno je Dodirni me slučajno ponajbolji Massimov album van faze Doriana Greya.

(Moram spomenuti i vanserijske fotografije (profesionalna deformacija) Biljane Gaurine na unutarnjim stranicma omota albuma.)





Popis pjesama:

1. Dodirni me slučajno
2. Prospi riječi (Massimo & Nina Badric) *
3. Tišina
4. Sretan put
5. Dijete u meni
6. Nemam vremena
7. Iz jednog pogleda
8. Što bi mi bez nas (Massimo & Zoran Predin) *
9. Gdje smo sad *
10. Krug u žitu *
11. Bez uvrede
12. Laku noć
13. Za jednom kapi čistog života (Massimo & Arsen Dedic)




Legenda: - mrak mrakova, - a dobar je nema šta, - tu ima svega al je uglavnom dobro, - ne znam jel bi plakao ili pobjego, - i pakao je bolji od ovoga albuma